Čeznem za muškim zagrljajem, ljubavlju, pažnjom..
Čeznem za muškim zagrljajem, ljubavlju, pažnjom..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
volela bih da moj zivot nosi izvesnost
da sad znam kakav ce biti sutrasnji dan,i onaj posle,i onaj tamo
da nema prevrata,lomova,nemogucih obrta i ostalog sto cini moj zivot
dakle,tiha,mirna izvesnost.....
Ploviti se mora i bez broda ..
Uglavnom uhvatim sebe kako čeznem za tim nekim osećajem smirenosti, planom koji sam imao za život, planom koji sam sprovodio u delo...
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
ceznem da te zeznem ...
salim se
ceznem da se odvezem do Zemunskog keja i popijem kaficu na jednom od splavova.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Da sednemo u auto i putujemo .
Stanemo pored svakog potoka, reke, česme, šljive, pentramo se po stenju i kamenju, obilazimo svetinje samo zbog onog divnog osećaja kao da smo ni na nebu ni na zemlji, ne kao hodočasnice i crkvarke sa glavom povijenom u maramu, kao da smo u Teheranu.
Čeznem za malo lutanja. Tu negde, blizu.
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
...za promenom..gotovo uvek.Stalno prisutna težnja u mojoj psihi.
Ne volim šablone.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
... da vratim vreme nazad, da bih izbegla susret s nekim ljudima.
Ima dana kada mi treba neko... Neko, ko ništa ne pita, a zna sve.
Čeznem samo za tim da se naspavam k'o čovek
Gather ye rosebuds while ye may...
Za uzvracenom ljubaljvu.. Da budem voljena, generalno, idu mi na qrac svi ti promasaji, zaljubljivanja i 'ladjenja po kratkom postupku.. 'Ocu neko jebeno mirno more, za citav moj zivot nisam imala nesto stabilno za sta mogu da se u'vatim (ne racunam porodicu i prijatelje, govorim o drugoj vrsti ljubavi) i da na to racunam. Vise cak nije ni do usamljenosti, jednostavno ne mogu da se sa nekim nadjem u isto vreme na istoj talasnoj duzini.
Krek, krek.. Ne gudra
Čeznem za mojim Beogradom.Volim ovaj Srem ali u mom gradu je ipak ostalo sve što volim,sem mjoje dece,naravno.Njih jedino vučem gde god da krenem, kao (što jedan idiot reče) prikolice.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
U ovim trenucima čeznem da NIKADA VIŠE ne vidim (pardon, ne čujem) reklamu sa Sekom Sablić