Pozdrav.......ako si mislila na ovo....Specijalno za tebe....
I ja ga obozavam citati.....ali ja to radim i na Madjarskom...
Peter Zilahi POSLEDNJI PROZOR ŽIRAFA
Za vreme večernjeg dnevnika bilo je kupanje. Mati bi ponekad provirila u kupatilo da proveri jesam li još živ. Otac je u dnevnoj sobi gledao dnevnik. Da bi me zaštitili od laži, morali su znati detalje. Iz kupatila sam mogao da čujem samo mamine uzdahe - kakav je to darmar u kadi, napraviću poplavu u stanu. Zagnjurio sam glavu u vodu. Pod vodom mi se obratio jedan glas, i saopštio mi šta se toga dana dogodilo u zemlji i svetu: stopedeset ljudi je našlo smrt ispod jednog klizišta u Bangladešu, izbila je revolucija negde u Zapadnoj Africi, svečano su otvorili jedno zabavište i jedan olimpijski bazen, i da je Ferencvaroš pobedio MTK, rezultat 2:1. Nisam imao pojma šta mi šalje ove poruke i zbog čega, ali je bilo očito da ima neke planove sa mnom, jer mi je došapnulo i kakvo će vreme biti sutra. Narednih dana mogao sam već da razlikujem nekoliko glasova pod vodom, što je ukazivalo na okolnost da imam posla s nekom organizacijom. Način komunikacije mi se učinio logičnim, ja nisam mogao ništa da im poručim, jer pod vodom nema priče, a oni su izgleda isključivo za vreme večernjeg kupanja bili u stanju da stupe u vezu sa mnom, bez znanja mojih roditelja i vaspitača. Teško sam shvatao, zbog čega je ovoj organizaciji važno da budem detaljno obavešten o najnovijim vojnim manevrima u Poljskoj, ili koje su podunavske opštine dobile status grada, ali sam znao, ako budem pažljivo slušao, da će mi dati znak. Moj život je pod vodom dobio dublji smisao. Kada mi je prilikom jednog subotnjeg pranja kose moja mati, ništa ne sluteći, zagnjurila glavu pod vodu, jedan veoma prijatan ženski glas šapnuo mi je na uho da su od grada stradali usevi. Shvatio sam, šta se od mene očekuje i, da budem iskren, nisam imao ništa protiv: da pravim nered. Pred spavanje sam i ranije vodio, u mraku, nepoštedne podmorničke i vazdušne bitke, dešavalo se da dospem i na pod, i samo zahvaljujući svojoj nepokolebljivosti, pobeda bi uvek bila moja. Od toga dana, međutim, poput vredne pčelice, sabotirao sam razvoj narodne demokratije. Zemljotresi, kraći i duži nestanci struje, eksplozije gasa, požari i poplave, pratile su moj put. Na osnovu informacija dobijenih u kadi, obavio sam primarnu selekciju vojnih objekata. Ako su negde svečano puštali u pogon fabriku, termoelektranu, ja sam bio na licu mesta i radio svoj posao. Savet za uzajamnu ekonomsku pomoć tapkao je iza gvozdene zavese poput onih čuvenih neimara koji su zidali Skadar na Bojani, ne sluteći da je svaka cigla ostala u kući.
Bio sam nevin, ali mi to nije smetalo. Zapravo nisam imao pojma o tome. Svet je bio crno-beli, videlo se lepo na televiziji. I danas mi je pred očima produžetak englesko-argentinskog fudbalskog finala, spajanje Badera i Majnhofa, Sojuza i Apola, smrt Elvisa, kralja (to nisam razumeo, ali tata je bio sav skenjan) vulkanski oblak nad Mont Sent Helenom, mađarski kosmonaut i svetsko prvenstvo u sklapanju čarobne kocke u Budimpešti. Sport je bio uzbudljiv u crno-belom, na boks-mečevima trebalo je gledati koliko koji bokser ima štrafti na čarapama. Još se sećam koliko je štrafti imala na nogama devojka na mom prvom randesu, ali nisam siguran u boju njenih očiju, i sada je vidim u crno-beloj tehnici. Posle prvog poljupca roditelji su kupili televizor u boji, pa se ispostavilo da su Holanđani narandžasti, Italijani plavi, štaviše, da ima i zelenih i crvenih đavola. Samo su Nemci ostali crno-beli, kao da su pod kaznom, i zemlja im je bila presečena na dva dela, nisam im baš zavideo.
Mlađi Milošević je vozač trkačkih automobila, razbija Ferarije. Mahati Ferarijevom zastavom na beogradskim demonstracijama jednako je kao, recimo, izaći na prvomajski defile u proizvodima konfekcije PRVI MAJ. Simbolični protivnički tabor maše brazilskim zastavama sa portretom Ajrtona Sene. Koliko još Ferarija treba da bude razbijeno, da bi se sustigao Sena?
Između dve šetnje svraćamo na po jedno pivo. Na Terazijama, momci se bez žurbe zagrevaju, kontrolišu opremu, obrazuju kordon. Demonstranti se polako skupljaju, nađe su tu odnekud i lopta, igra se picigen ispred kordona. Pristiže i tvrdo jezgro, navijači Crvene Zvezde, s trubama, bubnjevima. Svi, svi, svi u napad - viču zidu sazdanom od tri hiljade policajaca.
Uzvrpolji se u čoveku radio-reporter, počinje da prenosi događaje sa terena. Dragi slušaoci, danas ćemo videti koliko vredi prednost domaćeg terena. Miloševićeva garda se pojačala, ali lako mogu da je iznenade prodori iz okolnih poprečnih ulica. Ne treba biti uveren da je gostujuća ekipa nepobediva. Ima vesti, naime, o prelascima igrača iz jednog u drugi klub, ali i o ne baš dobroj atmosferi na nedavnim visinskim pripremama. Pošto je izveden aut, lopta je kod domaćih igrača, policajci brzom i odlučnom intervencijom pokušavaju da blokiraju igru. Velika gužva pred protivničkim šesnaestercem, odbrambeni igrači primenjuju taktiku čovek na čoveka, ali evo, jedan neuspeli klizeći start i stvara se rupa u zidu, lopta je kod Puškaša, udarac, i gol! Gol!
Revoluciju treba nastaviti, rekao je Tito. Bulevar Revolucije je najduža ulica u Beogradu - bez obzira na to što u Beogradu još nije bilo revolucije. Demonstranti mućkovima gađaju zgrade državne televizije, radija i režimskih listova. Jaje se iglom probuši, ostavi se da odstoji tri dana, treba ga hitnuti tek kada njegov smrad postane nesnosan. Jaje na beogradski način. Suština je u tajmingu. Borbenu upotrebu jajeta donekle limitira njegova astronomska cena, ali folklor je sačuvao uspomenu na akciju, poput mućkova koji se lepe na zidove, tako se i ime lepi na pokret: žuta revolucija.
U predvečerje nandorfehervarske bitke42 branioci tvrđave su na zemunskoj strani Dunava upalili velike vatre u što veću slavu hrišćanstva. Prizor više hiljada lomača izgledao je sa suprotne obale kao neko plameno more. I kad god bi se u turskom taboru oglasile gajde, krstaši su trubama, bubnjevima, citrama, zvonima, šerpama i loncima, štitovima, proizvodili nesnosnu buku. Nisu trpeli jednoglasje.
Tvrdo jezgro nastupa pod brazilskom zastavom, izvikujući fudbalske slogane. Iza njih mravinja proštenje, sa slikama svetaca i političkih lidera. Između Svetog Save43 i Vuka Draškovića44, jedva nekoliko koraka. Izjava aktiviste koji je vraćen iz kliničke smrti. Još je spreman, tvrdi, da umre za ovu, pravednu stvar. Kasno. U defileu maškara najviše uspeha imaju dve krpene lutke, jedna ima lik crvenog majmuna, a druga predstavlja Miloševića, u robijaškom odelu. Tik ispred kordona velika igranka, tri generacije plešu jedna pored druge, svi uzbuđeni kao na prvom plesu, ili prvom balu. Neposredna mogućnost kazne unosi u njihove pokrete privid presne erotike. Tinejdžeri se tresu u ritmu tvrdog rock and rolla, dok sedamdesetogodišnjaci plešu meko priljubljeni jedno uz drugo. Studentkinje pozivaju kordon na ples. Jedan mlad policajac se odvaži da odgovori, izvinjavamo se, kaže žalostivo, nismo baš prikladno obučeni. Pada mrak, igranka se nastavlja pod svetlošću upaljača. Odraz drhtavih plamičaka na vizirima specijalaca. U okolnim stanovima pale se i gase svetla, na tornju gradske samouprave crveno sija petokraka, Dunavom plove prozirne sante leda. Beograd je grad svetlosti.
fantazija, fudbal, festival, Ferari, frka, frtutma, frljoka
Poruku je izmenio vojvodjan, 14.06.2007 u 15:01 Razlog: Ne znam...jednostavno ne ide tu...
Ako ne mogu da pomognem, necu da odmognem
Ne biti mrtav nije to i biti iv.