...
i jos jedan,koji i nije bio sastanak sto se mene tice,mada ga je druga strana gledala kao nesto bitno.
Danima me covek zvao telefonom.Ali,danima.Te zajedno smo saradjivali nekad (!??),te poznaje mog oca,te imamo zajednicke poznanike,te moramo da porazgovaramo o necemu
Eskiviram ja koliko mogu,ne mogu da se setim lika,a dosadan u pm.
Popustim.Rekoh,daj da to otaljam,da se resim bede.
i Evo ga:
Onizi debeljuskast coveculjak,s kratkim rukavima neke viskozne kosulje u boji ...pa sta,znam,nesto izmedju jorgovana i maline.bitna je viskoza.I da kosulja drhti na vetru,obrati paznju.I da njemu kratki rukavi dosezu do lakata.
O moj Boze,pomislim ja.Nemoguce da si se ti nameracio na mene.
Al ` jeste.
I tako,sedimo na Dunavu,u nekoj kafancini koju sam ja izabrala.
Prica mi o mom ocu,o poslu (mali je direktor nekog velikog sektora),pa malo o Mati Parlovu (kao bili prijatelji u Puli),pa malo o njemu.Kako je domacin,svega ima,evo bas sad je zapatio i zeceve.A inace ima zivinu,svinje,prepelice.I tako.Domacin.Sam je napravio susaru za meso.
ja u soku
Vise ne mogu da izdrzim,nagnem seprema njemu i kazem:Izvinite,a zbog cega smo mi,u stvari,ovde????
a on ce (poluspustenih trepavica,onako zagonetno-znacajno)
aaaaaaaaa...NinO.....to je tajna....necu jos da otkrivam...
e kad se nisam preturila sa stolice
Arivederci,domacine,odoK ja.......