Zivot mi se promenio za 360 stepeni..........minus 360 stepeni.
Menja me.
Nemam snage da se odupirem, i pustam da me oblikuje u ono sto mi je namenio.
Zdravim razumom objasnjavam sebi da je sve kroz sta prolazim "normalno",
a srcem? Nemam tu elokvenciju da recima opisem.....
Suze lako pronalaze izlaz . Slivaju se bez obzira gde se, i sa kim zatekla,
problem je vrisak koji je ostao zarobljen u grudima.
Vristi mi se.
Tri cetvrtine dana trpim to vristanje u sebi i razmisljam g d e da ga izbacim?
Jbeni obzir prema drugima.... i bitnima i nebitnima...