Mislim da niko ne može da zna pravu i jasnu granicu svojih osećanja,tek mođe da ih nasluti.Epoha u kojoj živimo jeste donela ubrzanje žživota i samim tim tupo pojednostavljivanje međuljudskih odnosa koji su zbog brzine dešavanja svedeni na mlake razmene ''polumisli'' i ''poluosećanja'',ali opet svi smo još uvek ljudi i u granicama ljudskosti pokušavamo da se odnosimo i suočimo sa odlikama svog pola-ovo se odnosi na onaj deo o ženama i vremenu.
I žene ne igraju uvek igru-bespotrebno generališete stvari.Nisu sve žene ''jedna žena'',kao što ni svi muškarci nisu neki ''jedan isti muškarac''.Odnos prema suprotnom polu jeste proizvod karakternih osobina koje usmeravaju naše želje i žudnje,potiru ih,ili im dozvoljavaju da na nas preplave i odvedu u vode iracionalnog.
Nemojte mi WEISHAUPT uzeti za zlo,ali pišete kao dečak,kao povređeni dečak.Tema jeste dobra,ali ta,Vaša iznenadna ''ritanja'' u stilu -'' da,i šta sa tim ?'' koji ste počeli svoj odgvor na moj post su tako toliko detinjasta da dovode u zabludu kada je u pitanju smisao započete teme.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota
Mislim da ni nase potrebe u 20,30 ili 40 godini nisu iste.
Ni mi nismo vise isti.
A ni nase ljubavi.
One rastu,sazrevaju sa nama zajedno.
Doduse postoje osobe koje ostanu nezrele pa su takve i njihove ljubavi.
Oduvek je muskarac bio lovac a zena plen.
Mislim da se poslednjih godina stvari znatno menjaju u korist zena.
Da li su zene prerasle neke snove o ljubavi ili su samo prakticnije?
Najveca vlast je vladati sobom.
Mislim da samo onaj ko nije spoznao sebe ne može da zna pravu granicu svojih osećanja. Kako može neko ko po vrućini sipa u sopstveno grlo dva litra ledene mineralne vode reći da poznaje sam sebe? Epoha nije donela ništa, za sve je zapravo krivo "ubrzanje toka vremena", samim tim i pojednostavljivanje međuljudskih odnosa, za šta su između ostalog krive i neke filmske serije.
Svi igraju igre, pa, zamisli, čak i žene. Bez potrebe da se bude na per vi, ništa se ne generališe ako se kaže da je tipičan muškarac ovakav ili onakav a tipična žena ovakva ili onakva. I suviše filozofiranja o jednoj tako prostoj stvari da bi se došlo do iracionalnog.
Nemam šta uzeti za zlo. Ovde ništa nije personalizovano, jer je u pitanju forum. Ali ukoliko se neka zapažanja o nekome ne mogu napisati tome nekome u vidu pp, već se postavljaju javno na topik, onda se može govoriti o egzibicionizmu onoga ko to čini. Povređeni dečak ili l'infant terrible nije toliko bitno. Da li se ritamo rukama ili nogama (a enciklopedija ruke i noge definiše kao deo životinjskog tela) nije toliko bito koliko je bitno da se ritamo zato što smo životinje. Da, i šta sa tim? Detinjasti odgovor se uvek daje na detinjasti odgovor - i to je to.
...Ovako...kada se muskarac zaljubi,moguce je da se majmunise u pocetku,ali ce svakako pre ili kasnije progledati k'o mache od 6 nedelja...pritom,na svom primeru znam da kada se zaljubim,odma' Ga mecem,tako da od platona tu nema nista......sa druge strane,zenka koja je bila zaljubljena u mene,nije me odbijala...o neeeeee,naprotiv...ubijasmo se od jebanja......tako da sam mnogo puta biJo zaljubljen,ali smatram da sam sa zenom svog zivota...
...nego...ko je taj koji ce 100% biti siguran da je sa pravom ljubavi?...kako mozes neko da tvrdi da se udao/ozenio pogresno?...treba da se zivi za trenutak...za san...a ne da se razmislja da li te je neko povredio,ostavio,zajebao,bio pravi/prava...
...kod nas majmuna...ispitivanje zenki je normalna pojava...pa dok ne dodje prava...konkurs je stalno otvoren...
...hell ain't a bad place to be......
Najveca vlast je vladati sobom.
Pa dobro, možeš sve da svedeš na najniže životinjske porive, ali to si ti. Ja sam temu postavio drugačije.
Možda, ali na sopstvenu štetu.
Da, takozvana prava. Prava žena zna kakva su joj prava; samo s nazovi-žene bore za nekakva prava.
Da, drznule... i... preterale u tome... već sam rekao.
Pa preterale su u svom ponašanju, gledanju kroz ljude, situaciji u kojoj ne vide nijednog prolaznika na ulici ali vide sve ljude po terasama... itd... itd...
Misli šta hoćeš. Ja zapravo ne cenim puno ljudski rod generalno. Ponekad mi je krivo što pripadam istoj životinjskoj vrsti kaoneki ljudi koje ne podnosim.
Pišem da bih se rugao sebi i drugima, ali i da bih pogodio sebe i druge...
Znam da nemozete da se uzdrzite od izliva neznosti.
Predlazem da se prebacite na adekvatne teme, ovde raspravljamo o maloj ljubavnoj teoriji.
A o čemu mi pričamo ako ne o tome?
Evo ja imam malu ljubavnu teoriju da Believerka svima govori kako su svetlost njenog života a svi ostali rezervni igrači.
Šta želi time da postigne?
Da vidimo:
a) traži ljubav svog života kroz šlixtanje
b) što više njh slaže bolje će spavati
c) srce je njeno violina i mogla bi ga poklanjati svima, toliko u njemu još ljubavi ima
d) traži najlakši način za metnuti
e) nešto peto
Iz ovoga sledi da se i muškarci i žene venčavaju osobama koje ne vole, što je samo po sebi isuviše neverovatno da bi bilo istinito. Razloge za razvode brakova ne treba tražiti u ulasku u brak sa pogrešnim osobama, već u postavljanju braka na pogrešne temelje. Zaljubljenost ne traje večno, a parovi nisu dovoljno zreli da shvate da tako nešto ni ne treba očekivati.
Teorija ti je na trulim temeljima, poput ovih brakova o kojima govorimo.
Nisam sigurna da u ljubavi moze postojati teorija.
Znam da postoje teorija relativiteta,teorija zavera,teorija licnosti...a meni sve to suvoparno, dosadno,zamarajuce.
Ipak je ljubav cudesna,neponovljiva,baca nas na 7. nebo da bih je svela na neku teoriju,teoremu ili sta god.
Postoje samo nasi pogresni izbori,nase lose procene .
Mnogi se zene ,udaju iz ljubavi i na kraju ljubav nestane,uvene.Moguce je da nisu bili jedno za drugo a moguce je i da svoju ljubav nisu negovali,pazili,cuvali.
A opet zivot nije bajka.... pa su se zaljubili i ziveli srecno do kraja zivota....
I razvodi su ok,ako je zivot u zajednici nemoguc.
Najbitnije je ne idealizovati .
I ne teoretisati .
Najveca vlast je vladati sobom.
Kad malo bolje razmislim sve je to relativno ko ona teorija.
I koliko je samo njih pred isti izlog stalo ili se mimoislo a bio je potreban samo pogled ili rec.
Tuga jedna.
I izbori su uvek ograniceni. Manje ili vise.
Uvek sam vise voleo pocetak....Always on my mind ...forever..i to...
I onda stvarno to mislis.....ili osecas ?
A kraj ?
Kako , zasto i kada....ko to moze znati ?
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
Jao, kad pomenu ovo...
Ako se M i ja nismo sreli sto puta, nismo nijednom.
A koliko smo se ustvari mimoilazili, prosto nam je neverovatno bilo kad smo pretresali sva ta desavanja, sve dogadjaje, opisivali ista mesta gde smo skoro stajali jedno do drugog.
Mislim da samo nije bio pravi trenutak da se primetimo.
Tako da ova mala teorija pada u vodu.
Ne spajaju se pogresni ljudi.
Oni su pravi, u pravom trenutku.
Ali trenutak ima razlicito trajanje.
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...