Izgleda da se krecem u skroz zdravoj sredini,sto se tice zenske populacije i ovog pitanja.
Nekako,kao po dogovoru, dosta(ali ne dovoljno ) sto poznanica,sto prijateljica, sto skoro potpuno nepoznatih devojaka/zena je u poslednjih godinu-dve rodilo.I ni jedna nema ovakav stav niti je ovako bolesno razmisljala.
Ono sto nauka kaze je promenjivo po pitanju dojenja - do kog meseca dojiti dete, kako da se uobrocavanje najbolje izbalansira i jos puno toga.
Ona narodna,da nema nista bez majcinog mleka,stoji. I mnogi od nas su bili dojeni i do prvog rodjendana(ma,i duze - bake kazu,sto se duze doji,pametnije je dete.).
A danas kada je sve nezdravo,zagadjeno,zraceno...nezdravo je podjednako i ono sto hemijska industrija napravi.Tako da ko moze, nema mnogo dileme.A ruku na srce, i lakse je.I bolji kontakt sa bebironom se ostvari. I kod vecine majki koje ne spadaju u grupu koja kaze:"zavolela sam ga/je cim sam ga ugledala", majcinko najdublje osecanje se bas tada budi i nepovratno postaje nepovrat emocija najdubljih u vasioni.
I mozda bih cak i volela da upoznam i cujem jednu jedinu zenu,ali ne dok je trudna, nego kada rodi,da kaze da joj je estetika poprsja najvaznija.
Ako ih i ima,malobrojne su i kada citaju Zidanje skadra na Bojani se najverovatnije pitaju dal' se tolika pesma pise zato sto se daje pomen piscu iste(ups).
elem,za kraj-lepota:
"...I to Rade za bratstvo primio,
Ostavi joj prozor na očima,
Te da gleda ka bijelu dvoru,;
Kada će joj Jova donositi
I ka dvoru opet odnositi.
I tako je u grad ugradiše,
Pa donose čedo u kol'jevci,
Te ga doji za neđelju dana,;
Po neđelji izgubila glasa;
Al' đetetu onđe ide rana,
Dojiše ga za godinu dana.
Kako tade, tako i ostade,
Da i danas onđe ide rana;
Zarad' čuda, i zarad' lijeka,
Koja žena ne ima mlijeka."