Jela drugih naroda..
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 23
  1. #1

    Jela drugih naroda..

    Znamo sve sto se treba znati o Srpskoj kuhinji, ali koliko volimo/ne volimo kuhinju drugih naroda?

    evo jedna anegdota kad sam prvi put dosla u doticaj sa isticnjackom kuhinjom.. vodila mene drugarica iz Japana, Yuko, u koranski restoran na rucak.. i pita ona mene sta cu da jedem.. ja reko nemam pojma, uopste ne poznam koreansku kuhinju.. ajde ona ce da odluci, gleda ona meni i kaze da ce naruciti to i to, ali da je to 'HOT' dal' to meni odgovara.. ja reko nema frke, jos kontam u sebi 'pa HOT - HOT sta ima veze.. 'oladice se, jel'.. u medjuvremenu, dok smo cekale da klopa stigne, Yuko mi je uporno pokusavala objasniti kako se drze kineski stapici, jer i tu sam bila pocetnik..
    kad je klopa stigla, Yuko je sebi stavila neki besno crveni sos, ponudila meni, no ja sam odbila (kasnije ce se ustanoviti da je to bila vrlo pametna odluka).. krenemo da jedemo, a ja se jos cudim sto klopa uopste nije tako vruca kao sto je ona rekla, al kontam da je nisu dovoljno zagrejali.. nakon sto sam se neko vreme uporno borila pokusavajuci da odrzim dva parcheta drvceta medju prstima, a da uz to i da u'vatim nesto hrane, i nakon sto sam shvatila da hrana tvrdoglavo ne zeli ostati medju stapicima, sam odustala i u'vatila se viljuske..
    prvi zalogaj... xmm.. novi okus.. drugi zalogaj.. xmm.. nije ovo loshe.. treci zalogaj.. e ljudi moji, kad je to pocelo da gori u meni.. zivi vulkan.. ja se pocela daviti, kasljati.. suze na oci.. popila sam litru i po 'ladne vode dok si rekao 'keks'..
    Yuko je naravno skoro pala sa stolice od smeha, a ja sam ostatak dana provela sa bocom vode u rukama..
    ispostavilo se da je ona pod 'HOT' mislila kao jakoo zacinjeno, a ja sam pod 'HOT' shvatila kao jakoo vruce i jos mi posle rekli da mi je narucila najzacinjenije jelo.. meni koja nisam navikla na jako zacinjenu hranu

    elem, koreansku kuhinju, za koju su mi posle rekli da je jedna od najpaprenijih, sam neko vreme nakon toga izbegavala.. a i danas me Yuko zeza zbog tog 'incidenta'..

    danas mi je istocnjacka kuhinja jedna od omiljenih, a o kineskim stapicima da ne pricam.. kazu mi da ih drzim pravilnije nego oni xexeee


    koliko vi volite da probavate nove okuse i nepoznatu hranu? imate li omiljene strane specijalitete?

  2. #2

    11 Odgovor: Jela drugih naroda..

    meni je drug iz turske spremao kebab (tj. mi bi rekli cevap). sta je smuvao, sta je stavljao ili nije, ali ne moze ni primirisati onome sto mi zovemo cevapima. onda je pravio baklavu, onu klasicnu i onu sa pistacima, takodjer ne moze ni primirisati onim nasima. e onda da pohvalim arapsku kuhinju. mom drugu arapinu posalju...e dovraga...sada se ne mogu sjetiti kako se zove....original iz alzira. e sada to nesto lici na tijesto, ali nije tijesto, a kuha se kao tijesto, prokuva u vodi, pa se ocijedi, pa se prelije necim nije ni gulas, nije ni paprikas od mesa i mnogo povrca. ja sam toga cuda uzela tri puta , pa me je bilo malo sramota, ali arapi su prilicno gostoljubivi, pa mi to uopste nisu uzeli za zlo. a svidja mi se kako kinezi prave pirinac sa kikirikijem i piletinom.
    da imam prilike, jos bi toga isprobala.
    nattydread is coming to dinner

  3. #3

    11 Odgovor: Jela drugih naroda..

    e sad sam se sjetila: to arapsko cudo sto lici na tijesto zove se kus-kus.
    nattydread is coming to dinner

  4. #4

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Ja sada uglavnom turski kebab.
    i nije kao cevap vec slicna pljeskavici
    I tako u beskrajno!

  5. #5

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Inace ne jedem meso uopste vec sedam godina, ali u Kini sam probao pecenicu od jaka (onog cupavog goveceta malo veceg od ovce) i magarece meso u sosu sa 43 (cetrdeset i tri!!) trave.

    Ovde je to magarece meso izuzetno cenjeno i daleko je skuplje od svega ostalog. Ima i izreka "na nebu meso zmaja, a na zemlji meso magareta". Nista narocito, kao konjsko, ali te trave su stvarno cudo.

    Najvise mi u Kini smeta sto se ovde u gradu vecem od Beograda normalan evropski tvrdi sir i danska feta prodaje u 1 (JEDNOJ!!) prodavnici, a u jos SAMO 2 (dve!) ima nekakvo nesto kinesko pravljeno po licenci sto lici na kackavalj.

    Ali 60% Kineza, Japanaca itd. uopste ne moze da vari mlecne preradjevine, a i samo mleko jedva (kupuju ga u flasicama od 75 i 100 grama).

  6. #6

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Uživam u kineskoj hrani, samo onda kada nisam prisutna kada se sprema, mislim dok ne moram da upijam mirise, to pomalo boli... A indijsku hranu nikako nikako ne mogu da jedem.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  7. #7

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Interesantno da Kinezi i Japanci nemaju povecan broj obolelih od osteoporoze iako ne jedu mleko i mlecne proizvode. Po nekoj zapadnoj logici, oni bi svi trebali da budu bolesni...
    Inace, probala sam jogurt i sir od soje (tofu). Mozda u prvi mah imaju malo jaci ukus od onog na koji smo navikli, ali posle dva-tri puta, ukus je O.K.
    Sve je izgleda stvar navike...

  8. #8

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Pokusavam da se natjeram da se jedem hranu iz azijske kuhinje (kinesku, indijsku, tajlandsku...), ali mi nesto nikako ne prija.

    Japanska kuhinja mi je skroz zanimljiva. Cak sam postala majstor za pravljenje sushi-ja
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  9. #9

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    mi ovde imamo jedan dobar sushi bar, ma da ja jedem samo onaj sushi bez ribe, nego sa povrcem
    A posto mi sutra dolazi najbolja drugarica iz juzne nemacke (nalazim se malo severnjie), mala anekdota :
    kad mi moja drugarica prvai put dosla u posetu, sam htela da je vodim na veceru. A posto manje vise znamo svetsku kuhinju, sam misla, ajde sad cu je ja voditi u jedan "original" restaurant koji je tipican za severnu nemacku
    I ja njoj narucim nesto tipicno za ovaj kraj, zove se "Grnkohl-Eintopf", to je neko povrce, slican kao spanac, malo tamnije i vise iseckan. Jede se sa krompirom i nekom kobasicom ( tako sam i njoj objasnila).
    Eh, kad je konobar doneo tanjir sa jelom, ona mene pogleda, gleda konobara i
    pita ona njega kakvo je to povrce. A konobar sav ponosan da sme nesto da objasni pa pocne da joj prica kao iz knjizice za turiste
    Kad ona mrtva ladna mu odgovori:
    Ej covece pa to jedu kod nas svinje
    A jaaaaaaaaaa, da padnem u nesvest

    Last but not least:
    Hvala bogu da znam i srpsku kuhinju..... jer bih se tukla sa svinjama oko hrane

  10. #10

    07 Odgovor: Jela drugih naroda..

    Azijska kuhinja je moderna, hocu reci popularna sada u evropi. To je nesto novo i drugacije pa smo svi radoznali da probamo. Hrana im je OK. Volim da pojedem s vremena na vreme kako kinesku tako i tailandsku, indijsku, japansku ali kada sam gladna onda mi najvise prija nasa evropska hrana.

  11. #11

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Ja neću otići tako daleko na istok...

    Prethodnih godina sam u nekoliko navrata, zbog nekih poslova, posetio Bolonju i Sasolo u Italiji. Tamo sam imao prilike da me pod izgovorom "Poslovna večera" neki talijanski likovi odvedu na takva mesta, gde po svoj prilici sam nikada nebih otišao, sem da možda dobijem na lotou
    Pošto žabari bolesno pate od toga da se hvale, nisu štedeli euriće u svojoj
    uzaludnoj nameri da me oduševe svojom hranom i skupocenim vinima.
    Svaki put bi bi me odveli u neki nobles restoran gde sam bio primoran ćistiti
    svaki tanjir koji bi izneli pred mene. Prvom prilikom sam bio malo rezigniran kada mi je konobar doneo ogroman tanjir sa nekakva dva lista neke čudne biljke pored njih malo nekog sosića ne veće od pačijeg govneta i tri puža...
    svog prijatelja Đovanija sam prvo hteo da upitam, jel to sad neki vic ali sam se
    suzdržao jer sam na njegovom licu video, kako očekuje moje oduševljenje.
    Skenjao sam tri puža i onu mirođiju a jednog puža sam posle isčačkao čačkalicom iz šestice gore desno. Nakon toga su sledela još jedno pet šest takva "specijaliteta" koji su me podsećali izgledom i velićinom na one deliće
    koje izvadiš iz žumanca kinder jajeta. Posle večere smo se naravno bog zna kako ispozdravljali a ja sam otišao u piceriju da pre spavanja spustim u one pomije još jednu promera 38 cm. sa sirom i šunkom. Sve u svemu, možda su ta jela i bila dobra ali da bih im osetio ukus potrebni su malo veći uzorci od onih koji se nose na spektrografiju.
    Čast Italije je je spasio jedan drugi mangup. Alesandro jedna baraba sa sicilije sa kojim sam se dva sata nakon upoznavanja, napio ko majka i koji me je spasio, od kako on kaže "snobovskih pedera sa severa". Smejao mi se kada sam mu ispričao da od kako sam ovde u Italiji, ne mogu pošteno da se najedem.
    Pokupio me je te večeri ispred hotela i nakon što smo poduvali joint u kolima, odvezao me je van grada u neku vukojebinu međ neke vinograde. Prvo sam se uplašio da hoće da me ukoka ili možda još nešto gore ali kada smo se parkirali ispred neke zgrade, ja bih to nazvao kameni salaš, onda sam se oraspoložio. Ušli smo u veliku salu sa običnim drvenim stolovima i kamenim podom. Sem konobara nigde nije bilo žive duše a na sredini sale...
    ogroman dugački sto pretovaren šunkama, salamama,sirevima, grožđem, maslinama, raznim pecivima, kuvanim kukuruzima, paradajzima... iz glinenih ćasa veličine auto gume,su se smeškale razne salate sa mesom, parmezan u komadima ko četvrt cigle je bio razbacan posvuda kao šut na gradilištu... ma milina jedna.
    -Ovo je da se zabaviš dok ne donesu večeru- objasnio mi je moj spasioc.
    -Ovde jedemo mi seljaci sa juga, mi se ne pederišemo kao oni severnjaci.-
    Večera je bila u šest delova i usput se pila ljuta grappa tj. rakija
    Predjelo je bilo nekakvo testo sa sosom od gljiva i govedinom. Zatim su sledeli gnochi naravno sa mesom, pa ravioli sa šunkom i sirom. Ondak...grappa-grappa-grappa... Pa nakon toga ovčija rebarca sa slaninom i uz to nekakav hleb koji ima ukus ko kokice, isečen u tanke štrafte i namazan masnim sirom. Grappa-grappa-grappa
    Moram još i to napomenuti, da kada smo stigli, nigde nije bilo nikoga a u roku od pola sata sala se ispunila do poslednjeg mesta. Cele porodice sa decom i babama u kolicima, su se nekako stvorile niodkuda i ispunile prostor neopisivom drekom, smehom i pesmom. Dovikivali su se između stolova, neki su se i svađali...ma jednostavno fantastično. U jednom tenutku svi su zanemeli.
    pojavio se nekakav lik od dva metra, ćelav i stopedeset kila. U belim pantalonama i beloj kratkoj majici došetao se ladno do jednog stola i naslonio sa obe ruke ispred nekog lika kome je očigledno postalo pretoplo u tom trenutku. Započela je nekakva kratka rasprava na jednom dialektu koji je nemoguće razumeti, da bi beli međed nakon toga opet nestao.
    Alessandro mi je sa smeškom objasnio, da se lik za stolom nešto žalio na kuhinju pa je šef kuhinje lično došao da mu objasni neke stvari
    Graja se opet digla a mi smo dobili glavno jelo. Tri lopate roštilja - razne fine mesine i kobasice pomešane sa maslinama na velikoj drvenoj tacni.
    Deserta se ni ne sećam jer sam ga izostavio. Ko je lud da kvari ovu veličanstvenu večeru nekakvim kremicama - još kiselinu da dobijem, sačuvajmebože.
    Kada me neko pita dali volim talijansku kuhinju naravno odgovorim sa da
    ali tu naravno ne mislim na one mlitave špagete sa malo tankog sosića od kuvanih paradajzčića, nekoliko brabonjaka mlevenog i zaprašenih s malo ribanca - ko ono trunje što se nakupi međ prstima na nogama.

  12. #12

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Karakteristike americke kuhinje


    Ono na što prvo pomislimo kad spomenemo "američku kuhinju" prije svega je brza hrana: hamburgeri, pomfrit, pečena piletina, hot-dog, salata od krompira, krofne, pita od jabuka te tradicionalna jela koja se jedu za određene praznike poput curetine, slatkog krompira i kremberi sosa. Takodje, rasprostranjeno je mišljenje da dobar dio populacije - srednje i niže klase doslovno živi na brzoj hrani, sto je uglavnom tacno kao posledica nedostatka vremena. Domaća, kuvana hrana je prava rijetkost.


    Medjutim, americka kuhinja se ne moze generalizovati, niti strogo definisati. Naziv koji odgovara americkoj kuhinji bi bio "Melting pot", jer najbolje opisuje kuhinju i stanovništvo Sjedinjenih Američkih Država: "lonac u kojem se miješaju različiti ljudi, običaji, kulture, rase, religije, pa tako i gastronomije iz svih dijelova svijeta". Doseljenici su sa sobom donijeli i specijalitete zemalja iz kojih su došli, a vrijeme je pokazalo koja su jela postala opsteprihvaćena i omiljena. Regionalne stilove kuhanja stvarale su etničke grupe prvih doseljenika, a njihovi su se recepti mijenjali i prilagođavali lokalnim i dostupnim namirnicama. To je ujedno i jedna od draži putovanja kroz SAD: u svakoj regiji očekuju vas drukčiji specijaliteti.

    Regionalne kuhinje

    New England

    Sjeveroistočni dio SAD-a, poznat pod imenom New England, poznat je po krepkim jelima nastalim prema receptima preuzetim od britanskih kolonijalista te jelima od morskih plodova. Ovo je zemlja Brunswick variva, Yankee pečenki i bostonskoga pasulja.

    Turistima se preporučuje i čuvena gusta corbaa od školjaka koja je popularnost stekla i u ostalim dijelovima Sjeverne Amerike te jastog iz Mainea kojeg na meniju imaju gotovo svi bolji restorani. Obalni gradovi poput Bostona i Providencea mjesta su u kojima će ljubitelji morskih plodova doći na svoje.


    Središnji dio

    Njemci, Skandinavci, Istočnoevropljani, Rusi, Britanci i Italijani i sve njihove kuhinje ucestvovale su u stvaranju jedinstvene kuhinje središnjeg dijela Sjeverne Amerike. Tradicija Europe i lokalne namirnice dosegnule su punu ljepotu kombinacijom s indijanskim umijećem pripreme hrane koja je jednostavna, ali hranjiva. Cornish pasties (mesne pite), različite vrste hleba, kolača, palačinki i pita, pastrva i morske ribe, variva, ukiseljeno povrće, pa čak i balkanski specijalitet - sarma najspominjanija su jela ovog dijela SAD-a.

    Njemci su donijeli pivo, kiseli kups, kobasice i salame te brojne vrste hleba, Skandinavci lutefisk (jelo od ribe), lefse (kruh od krumpira) i mesne kuglice; Mađari gulaš, a Italijani vještinu pravljenja sira. Hladnim i dugotrajnim zimama kuvari su se prilagodili i prikladnim čuvanjem namirnica: sušenjem mesa, kiseljenjem povrća, konzerviranjem voća i povrća.


    Južnjačka kuhinja

    Southern cooking ili down home southern cooking ime je za kuhinju jugoistočnih država SAD-a i ova kuhinja nije za osjetljive želuce. Nastala je po željama prekaljenih farmera kojima je za dobar rad i izdržljivost potrebna izdašna i hranjiva ishrana. Bazira se na hrani prženoj u dubokom ulju, masnim umacima i vrlo slatkim desertima. Ova kuhinja je raj za holesterol. Elvis Presley, koji se kleo u domaću južnjačku kuhinju, i njegov obim struka pravi su dokaz ovoj tvrdnji. Southern fried chicken (duboko pržena piletina) te deep-fried steak (goveđi odrezak pržen u dubokoj masnoći) poslužuju se s gustim bijelim umakom home-style gravy.

    Južnjaci pokazuju i velike sklonosti prema roštilju. Za razliku od zapadnjaka, ne vole slatkasti ukus paradajz sosa, a na grillu najčešće završava komad svinjetine, posebno svinjska rebrica koja se najprije mariniraju, a zatim polako peku. Jela s roštilja jedu se uz svježe povrće, grašak i kukuruzni kruh. Pecan pie (pita od vrste oraha koja raste na jugu SAD-a), peach cobbler (ledeno piće od vina, šećera, breskve i limuna), puding od banane i pita od slatkog krompira neke su od najomiljenijih poslastica.

    Soul food je afroamerička verzija južnjačke kuhinje: za nju se kaže da je pripremljena s posebnom ljubavlju koju ima majka kad hrani svoje dijete.


    New Orleans i Cajun cooking


    Jednostavna i puna arome Cajun (narod koji živi zapadno i južno od New Orleansa; francusko-kanadskog porijekla) kuhinja priprema se u loncima od teškog, lijevanog željeza. Većina recepata sadrži začinski trio koji se sastoji od paprike, luka i celera.

    Iako se nalazi u samom srcu juga, New Orleans se diči originalnom kuhinjom s dozom evropskog šmeka. Grad uz rijeku Mississippi nosi u sebi mješavinu španske i francuske kulture te kulture afričkih doseljenika. To je skladna mješavina lagane kreolske i francuske kuhinje, ukusa intenziviranog afričkim i zapadnoindijskim začinima.

    Riba ili odresci peku se na roštilju prekriveni slojevima papra, čilija i ostalih vatrenih začina. Jambalaya i gumbo začinjena su variva od mesa, kobasica i plodova mora. Specijaliteti: Creole bouillabaisse, shrimp rmoulade, okra beignets, pompano en papillote, chicken Rochambeau, wild goose cassoulet, terrapin stew.


    Jugozapadni Tex-Mex

    Na kuhinju jugozapadnih država najviše su utjecali Indijanci te rani španski doseljenici iz Meksika. Dostupne namirnice i meksički začini stvorili su kuhinju ovoga područja, čija je varijanta Tex-Mex, popularna u Texasu te duž meksičke granice.

    Roštilj i čili, tipična kaubojska hrana, toliko je omiljena da se održavaju i godišnji čili festivali, a kuhar pobjednik dobiva nagradu za najbolji recept. Ljubitelji Tex-Mexa neće odbiti ni izvorne meksičke specijalitete poput nachosa, tacosa, burritosa i salse.


    Kalifornijska kuhinja

    E, ovdje smo već na zdravijem terenu. Obilje svježeg povrća, voća i morskih plodova uslovljava i laganiju kuhinju. Raznoliki sastav stanovništva donio je sa sobom djeliće vlastitih nacionalnih kuhinja i u spoju s obiljem plodova prirode nastala je kalifornijska kuhinja.

    Svježe namirnice začinjaju se neobičnim začinima; nemojte se iznenaditi serviraju li vam uz zelenu salatu s avokadom i narančom ljuti azijski umak s kikirikijem. Jede se dosta ribe s grilla koja se marinira u salsi i poslužuje s povrćem na kineski način i indijanskim prženim hlebom. Gotovo će svaka nacionalna kuhinja naći put do kalifornijske, začetnice avangardnog i eksperimentalnog kuhanja.

    Meni licno se najvise doplala kalifornijska kuhinja, pa onda kuhinja srednjeg dijela US.
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  13. #13

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    obozavam isprobati jela iz raznih zemalja. volim talijansku kuhinju naravno,ali i kinesku, japansku, meksicku, indijsku, neka njamacka jela, neke francuske recepte brojim u omiljene, a najvise me je odsusevio kubanski restoran kojeg sam posjetila u njemackoj sa kombinacijama kokosa i ribe
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

  14. #14

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Americka kuhinja:McDonald's
    Burger King
    Wendy's
    Buffalo Chicken Wings
    Obican zivot je jaci od mudrijih knjiga...

  15. #15

    Odgovor: Jela drugih naroda..

    Citat MamAna kaže: Pogledaj poruku
    Americka kuhinja:McDonald's
    Burger King
    Wendy's
    Buffalo Chicken Wings
    Ovo je hrana kojom se hrane siromasni slojevi Americkog drustva, jer je brza i jeftina... i oni koji hoce nesto da pregrizu na brzinu dok ne dodju kuci na pravi obrok.

    To je isto kao sto se kod nas na kioscima brze hrane kupuje burek i pljeskavica.
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Glavna jela
    Autor Neuhvatljiva_ u forumu Recepti
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 11.04.2012, 16:35
  2. Obicaji i tradicija drugih naroda
    Autor irnik u forumu Dijaspora
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 31.10.2009, 18:43
  3. Ko je najveći neprijatelj srpskog naroda?
    Autor rasdej u forumu Politika
    Odgovora: 257
    Poslednja poruka: 14.02.2009, 17:18
  4. Horoskop drugih naroda
    Autor sussi u forumu Astrologija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 28.09.2007, 19:11
  5. NS: Imena ulica po braniocima svog naroda
    Autor yossarian u forumu Spomenar
    Odgovora: 132
    Poslednja poruka: 14.08.2007, 15:31

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •