Ovih dana sam skinuo sa neta seriju U registraturi. Ponovno gledanje probudilo je uspomenu na tv premijeru 1974. godine , kada sam sam se spremao da krenem u osnovnu školu. Bio je to moj prvi susret sa Radetom Šerbedžijom. I tako mali, izvrtao sam kragnu od košulje uvis oponašajući ga, na taj način.
A tek Laura, fatalna žena. Glumila je Ljubica Jović (da li se neko sjeća šta je bilo sa tom glumicom, poslije toga o njoj nije bilo ni riječi ). Sada mi se njen lik čini tragičnim...
Poslije toga u zrelijim dječačkom godinama pročitao sam knjigu, ali ona je ostala u sjenci tv serije. Pa onda i lektira...a sjenka je i dalje ostala.
I brojne tv reprize, samo budile su sjećanja na djetinjstvo, i tih mojih 7-8 godina.
I kasnije, u zrelijim godinama, po svaku cijenu tražio sam paralelu i čini mi se da sam je pronašao.
Iako Srbi i Hrvati nisu više braća ni u crtanim filmovima, univerzalni karakter djela ostaje. Medjuljudski odnosi u selu, odnos selo-grad, tragične i neuzvraćene ljubavi,pohlepa, gramzivost, blud,lažne veličine, visoko obrazovanje koje ne donosi ličnu sreću i spokoj,... sve je već viđeno i sve je ostalo maltene nepromijenjeno, a prošlo je oko 200 godina.