Mislim da je maksima da se o ukusima ne raspravlja, ipak starija od svakog pojedinačnog mišljenja o osobama koje slušaju, gledaju, čitaju, jedu, piju, ili na bilo koji drugi način doživljavaju neku ljudsku aktivnost kojoj je prevshodni zadatak da izazove osećaj lepog kod ljudi...
Tako je i sa muzikom. Kod ljudi mi ne smeta različitost u izboru muzike koju vole da slušaju. To je njihovo pravo, a to što ja mislim da je nešto bez veze je moje lično mišljenje, na koje svakako i ja polažem pravo. Ja, između ostalog, volim da slušam R&R 50-ih i 60-tih, tako i džez i neke njegove derivate i zbog toga se uopšte ne osećam posebnijim niti boljim od mog kolege iz kancelarije za koga je Nedeljko Bilkić "vrh brate", ali zato sebe dovodim u situaciju, kada, recimo, slušam Čarlija Parkera, ili Balanesku kvartet, da me isti taj poklonik pesme "Ima jedna krčma u planini" gleda gotovo sa žaljenjem...
Mislim da je sve to manje više normalno, ali i da svako od nas ima pravo na svoj izbor, da ne kažem svoje predrasude...