1999. godina, bombardovanje Srbije - Strana 5
Strana 5 od 6 PrvaPrva ... 3456 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 79
  1. #61

    Odgovor: 1999. godina, bombardovanje Srbije

    Rat je nesto uzasno mislim niko ne voli rat ali meni je bilo super te '99-te.
    Bio sam na selu kod babe i dede i proveo se kao nikad u zivotu. Kada je vazdusna opasnost na snazi onda svi bezimo u podrum a u mom podrumu je bilo jako veselo (normalno tada sam bio pomalo uplasen nije mi bilo sve jedno) jer su bake i deke iz komsiluka pravile komediju od nase tragedije komentarima: "Ajde nasi ! Napred srusite Klintona ! Sredi Amera ajde sinovi hrabro !" i tako u krug ali najcesce ajde i napred pa sam imao utisak kao da navijaju za fudbalsku ili kosarkasku reprezentaciju Mislim ja sam komentarisao ali oni su lupali takve gluposti da sam na kraju poceo i da se smejem onako uplasen (najvise me bilo strah u pocetku a kasnije nesto malo samo).
    Sa drustvom sam bio non-stop a ako se u tom trenutku oglasi vazdusna opasnost idemo kod onog cija je kuca najbliza. Jednom dana probudio se ja i krenuo u prodavnicu po hleba ali samo sto sam izasao ispred kuce kad ono na par stotina metara od kuce leti nesto i pomislio sam da je avion ali je to ipak bila raketa, od koje su nam popucali prozori ali su bili osigurani lepljivom trakom pa nikog nisu povredili, koja je pogodila ono sto je gadjala ali nije eksplodirala iz nekog razloga.
    Nakon sto se proculo da se srusila raketa i da nije bilo eksplozije odmah sam se sa drugarima uputio na "mesto zlocina" i imali smo sta da vidimo a videli smo tako nesto prvi put u zivotu, raketa e bila visine nekih 2 m i vojnici su je drzali uspravno mislim tako s je postavili ko ce drzati onu napravu i sto je mene najvise radovalo mogao sam prici i dodirnuti je sto je ipak nesto posebno jer ta naprava ima neverovatnu moc.
    Bilo je jos puno toga ali me trenutno mrzi da kucam, sve u svemu meni je bilo odlicno uz nesto malo straha u pocetku.

  2. #62

    Стиже десета годишњица почетка бомбардо&

    Zašto moramo da zapamtimo?

    Uskoro će biti deset godina kako su NATO snage napale Srbiju. Jedan deo naše javnosti, a naročito onaj koji se hvali time da je "druga Srbija", nastojaće da zabašuri ovu sramnu godišnjicu (sramnu po njihove vašingtonske i briselske prijatelje, naravno).

    Drugom delu javnosti, onom "proevropskom, ali patriotskom", biće pomalo neprijatno. Nešto će morati da se kaže, ali oni neće tačno znati šta. Kod njih će na kraju prevladati faktografija i zaključak da ćemo "svi zajedno, čim Srbija postane član EU, da zaboravimo ove ružne događaje" (ali ćemo zato večno pamtiti Srebrenicu i Vukovar, naravno).

    Ali, onaj treći deo srpske javnosti, koji je navikao da misli svojom glavom i koji se ne boji da voli svoju zemlju, trebalo bi da zapamti bar tri stvari: dobro držanje naše vojske, teroristički karakter NATO bombardovanja i sramno ponašanje zapadnih medija.

    Dobro držanje naše vojske

    Srbija je, te 1999. godine, ratovala sa najmoćnijom državom sveta i njenim brojnim saveznicima. Srbiju su napale: SAD, Britanija, Francuska, Nemačka, Kanada, Italija, Španija, Belgija, Holandija, Danska, Turska, Norveška, Portugal, Island, Grčka, Luksemburg, Poljska, Češka i Mađarska. Ovim zemljama-napadačima, pomagale su i pridružene zemlje NATO-a, zemlje-saučesnice: Rumunija, Bugarska, Makedonija, Albanija, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina i Slovačka. Zemlje koje su nas neposredno napale bile su 228 puta veće od Srbije, imale su 67 puta brojnije stanovništvo i bile 518 puta bogatije (tj. sa većim nacionalnim dohotkom). Bio je to, od napada Persijanaca na Heladu, verovatno najneravnopravniji oružani sukob ikada viđen u istoriji!

    Amerikanci su, piše poluzvaničan NATO istoriograf, Majkl Ignjatijev, mislili da će pauza u bombardovanju biti napravljena već posle dva dana

    1, tj. da će Srbija već posle dva dana istaći belu zastavu. Madlen Olbrajt, tadašnji državni sekretar, tvrdila je da će se Srbija predati kao i svaki drugi siledžija u školskom dvorištu, posle dva-tri šamara

    2. Ovakvo uverenje u brzu pobedu dolazilo je, najpre, od izrazite vojne nadmoćnosti NATO-a. U akciju bombardovanja Srbije krenuo je 371 avion (210 iz SAD), od kojih su neki bili poslednja reč tehnike (poput bomabardera B-2, koji je bio nevidljiv za radare). Zbog višestruke nadmoći napadača, Srbija je svoje avione morala da ostavi u podzemnim skloništima, a branila se jedino protivavionskim raketama (Neva i Vojin). One su bile proizvod sovjetske vojne tehnologije još iz sedamdesetih, a njima su rukovali neprofesionalci golobradi regruti ili rezervisti. Šta su oni mogli da urade u borbi sa najsavremenijim američkim sistemom preciznog navođenja?, pitali su se, kako svedoči Ignjatijev, čelnici NATO-a

    3.Kao drugo, NATO je imao praktično sve obaveštajne podatke o srpskoj vojsci. Od bivših oficira JNA, a sada vojnika savezničkih država Hrvatske, Slovenije ili Bosne, NATO je saznao tačan raspored ukopanih raketnih i radarskih postrojenja, skladišta raketno-tehničkog goriva, aerodromskih hangara, vojnih zdanja i skloništa. Osim toga, Dejtonskim mirom (1995) i Regionalnim sporazumom o ograničenju i nadzoru naoružanja (Firenca, 1997), NATO je dobio pravo da ima neposredni uvid u naoružanje i oficirski sastav svih srpskih jedinica. Ako tome dodamo i iscrpno, dugogodišnje, satelitsko i vazdušno izviđanje, može se slobodno reći da je NATO gotovo savršeno znao celokupan raspored i sastav naše vojske.

    4. Ipak, odmah na početku rata videlo se koliko je tvrd orah bila tadašnja vojska Srbije. Pogođena su mnoga skladišta goriva i municije. Ali, sasvim dovoljno toga je ostalo sakriveno na drugim mestima. Pogođene su mnoge vojne zgrade i kasarne. Ali, one su bile odavno ispražnjene od vojske. Gađani su mnogi podzemni komandni i radarski centri. Ali, oni su bili isuviše dobro ukopani da bi bili uništeni.
    Vojna skloništa, rađena još u Titovo vreme, pokazala su se kao dobra zaštita, jednako kao što se dobrom pokazala i stara titovska strategija izbegavanja i zavaravanja nadmoćnijeg napadača. Klarkovi piloti (Wesley Clark, vojni zapovednik napada na Srbiju A. S.) bili su frustrirani svojom nesposobnošću da pogode srpske snage na terenu.
    Srbi su se pokazali kao stručnjaci za kamuflažu, zavaravanje i korišćenje mamaca. Gradili su lažne mostove i preko pravih boja nanosili kamuflažne koje isijavaju toplotu da varaju radare za akviziciju cilja.
    Piloti nešto gađaju misleći da je tenk, pa vide gumeni mamac na naduvavanje kako se smežurao kao probušen balon, piše o tome Majkl Ignjatijev

    5. Opšte uzev, Vojska Jugoslavije sjajno se držala u ovom ratu. Pred kraj rata (2. juna), NATO se hvalio da je pobio više od 10.000 srpskih vojnika. Njihov broj je, međutim, bio daleko manji i iznosio je tačno 546 vojnika i 138 policajaca6. NATO je posebno želeo da uništi oklopne jedinice, pogotovo na Kosovu. Klark se dičio da je uništio 93 tenka i 153 oklopna transportera, kao i da je eliminisao nekoliko oklopnih jedinica.
    Ismevane su srpske tvrdnje da je na Kosovu izgubljeno svega 13 tenkova i 6 transportera (i to većinom zbog gerilskih napada OVK, a ne zbog uspešnosti američkih aviona).
    Međutim, kada je rat stao i započelo povlačenje srpske vojske sa Kosova, izronilo je najmanje 220 tenkova i više od 300 oklopnih transportera (AFP, 2 juli 19997). Na celom Kosovu, prema izveštaju samog NATO-a, nađeni su uništeni ostaci samo 26 tenka ili samohodna artiljerijska oruđa8.

    A na Paštriku gde je, navodno, u makazama između avijacije NATO-a i pešadije OVK uništena cela Prizrenska brigada, nije otkriveno baš ništa!

    9. Gorka je istina, vajkao se kasnije Ignjatijev u svojoj knjizi prepunoj hvalospeva Klarku i Holbruku, da najmoćnija vazdušna sila na svetu nije mogla da uništi Miloševićevu vojsku na terenu

    10. I vazdušna odbrana Srbije odlično se nosila sa čudovišno jakim napadačem. Već trećeg dana bombardovanja, iznad sremskog sela Buđanovci, oboren je jedan od nevidljivih aviona, lovac stelt tehnologije F-117A. To je veoma obodrilo srpske protivavionce, koji su mnogo toga izvlačili iz svojih zastarelih oružja.
    Držeći se iskustva Iraka, oni su neprestano premeštali raketne lansere, pazeći da radare ne uključuju duže od par sekundi, a gustom paljbom topčića kalibra 20-40 mm i protivavionskim raketama ispaljivanim sa ramena, sprečavali su vazduhoplove NATO-a da se spuste mnogo ispod visine od 4,5 km. Tako je oboren i F-16CG, za koga se ispostavilo da je bio komandni avion 555. eskadrile iz Avijana

    11. Ove uspehe naših protivavionaca NATO glavešine su objašnjavale pričama o nekakvim srpskim doušnicima i "izdajicama". Na obroncima nadomak Avijana", prenosi te priče Ignjatijev, "jugoslovenski radio-izviđači su preko radio-stanica prisluškivali poletanje aviona i mobilnim telefonima javljali Beogradu koje su putanje predstojećih napada

    12. Takođe su, prema tim tvrdnjama, iz briselskog zapovedništva NATO-a curili obaveštajni podaci prema Beogradu

    13. Pet meseci pre napada na Srbiju uhapšen je major Bjer Binel, ađutant francuskog predstavnika u Glavnom stanu NATO-a (Brisel). Major Binel je optužen da je iz prosrpskih osećanja dostavljao Beogradu podatke o mogućim ciljevima NATO bombardovanja u Srbiji. Ali, ti pojedinačni obaveštajni uspesi srpskih službi kasnije su višestruko naduvavani kako bi NATO generali opravdali svoje vojne neuspehe.

    Teroristički karakter NATO bombardovanja

    Vesli Klark i druge glavešine NATO-a morali su da priznaju da čisto vojno bombardovanje nije nanelo ozbiljniju štetu srpskoj vojsci.
    Stoga su odlučili da sa vojnog bombardovanja pređu na terorističko uništavanje civila i mirnodopskih objekata. Klark je neprestano tražio nove avione i nove ciljeve koje sme da tuče. Broj aviona je utrostručen (na 1.200), pa je Srbiju, u drugom delu vazdušne kampanje, bombardovalo čak 44% raspoloživih aviona NATO-a više nego Irak tokom Zalivskog rata. Lista ciljeva takođe je proširena. Gađani su mostovi, kako drumski tako i železnički, pa je srušeno (ili oštećeno) njih 37.
    Žak Širak izjavio je za BBC da Beograd njemu treba da zahvali što još ima ijednog mosta na Dunavu

    14. Bezobzirno su gađane čak i škole i bolnice, pod optužbama da se u njima kriju srpski vojnici. To je bilo najgrublje kršenje Ženevske konvencije (Protokol 1. st. 1, čl. 51)

    15. Bombe su bacane svuda i bez mnogo obaziranja na žrtve među građanstvom. Tako su pogođene 7.643 kuće, 300 škola, 53 bolnice, i 50 crkava ili spomenika. Naročito su pogubni po civilno stanovništvo bili pogoci tzv. kasetnih bombi (cluster bomb units)

    16. Njima je, recimo, 7. maja 1999, bilo zasuto središte Niša, čitav prostor između dva nišavska mosta, pijace i međugradske autobuske stanice. Na licu mesta je poginulo 15 građana, a bar 70 njih je povređeno. Rane su bile brojne i teške, kao u slučaju jedanaestogodišnje Slađane Anđelković, na čijem telu je izbrojano više od dvadeset teških povreda

    17. Tako se, umesto sa hirurški tačnim bombardovanjem, Srbija suočila sa napadima koji su se završavali hirurški tačnim odsecanjima udova žena i dece. Samo na Kosovo bačeno je, prema priznanju NATO-a, 1.100 kasetnih bombi. Smrt je pokosila po Srbiji mnogo nedužnog sveta. Ubijeno je 504 civila, a svaki šesti ubijeni bio je dete (njih 88 na broju).

    18. Ako nemamo stomaka za kolateralnu štetu" govorio je general Majkl Šort, zapovednik vazduhoplovnih snaga NATO-a, "i nemamo stomaka za nenamerni gubitak civila, onda ćemo prestati da postojimo kao Savez"

    19. Zato se na kraju počelo sa terorističkim bombardovanjem postrojenja za proizvodnju struje i vode. Prvi put je Srbiji isključena struja 2. maja. Tada su bombe, punjene naročitim staklenim vlaknima, bačene na razvodna postrojenja termoelektrana Obrenovac i Drmno, kao i na strujna postrojenja u Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu. Sutradan, 3. maja, napadnuta je hidroelektrana Bajina Bašta, a 7. maja ponovo Obrenovac i Beograd. Ukupno je, tokom maja, Srbiji osam puta isključivana struja

    20. Gađane su i toplane i crpne stanice. Sremskomitrovačko postrojenje za proizvodnju pitke vode gađano je 22. i 23. maja. Koncem rata, samo trećina Beograđana imala je vodu u svojim česmama, a gradske zalihe pijaće vode spale su na manje od desetinu potrebne količine.

    General Majkl Šort otvoreno je govorio o nameri proizvođenja patnji građana Srbije. Ljudi u Beogradu takođe moraju da pate, bio je naslov njegovog intervjua New York Times-u (14. maj 1999). "Nema struje za vaše frižidere, nema gasa za vaše šporete, ne možete da idete da radite, jer je most srušen"

    21. To je bio pravi vojni program NATO generala uništiti srpske frižidere, uništiti srpske šporete, ukinuti Srbima struju i vodu... Junački, nema šta!

    Satanizacija Srba u zapadnim medijima

    Šort je mogao biti ovako ledeno otvoren samo zato što su Srbi u zapadnoj javnosti već toliko bili sataniziovani da više nisu ni smatrani ljudskim bićima. Srbija je već toliko bila oklevetana, da su Vesli Klark i Majkl Šort mogli do mile volje da je razaraju a da im zbog toga niko ništa ne prebaci. U tom žalosnom poslu ratnog huškanja učestvovali su gotovo svi delovi zapadnih elita.
    Najpre političari, koji su Srbiju predstavljali, poput Klintona, kao srce evropskog mraka, region bombardovanih džamija, ubijenih muškaraca i dece, silovanih devojaka, tragova grupne i individualne, ponovno ispisane ili izbrisane istorije

    22. Stejt dipartment je, 19. aprila, dao zvaničnu procenu o 500.000 nestalih Albanaca na Kosovu, za koje se strahuje da su mrtvi. Mesec dana kasnije, američki ministar odbrane Vilijem Koen izjavio je TV mreži CBS da je "nestalo" oko 100.000 vojno sposobnih muškaraca, i da je moguće da su ubijeni! A generalni sekretar NATO-a, Havijer Solana rekao je, za BBC, kako se na Kosovu više ne mogu videti muškarci od 30 do 60 godina. To će biti razjašnjeno kad uđemo na Kosovo, i verovatno ćemo videti dramatične činjenice u koje čak ni ne verujemo

    23. Kakve laži, otvorene, gnusne, bezočne...!
    U toj sramnoj propagandi mržnje učestvovali su, zatim, i obični novinari. Njima je bilo malo zločina koje su izmišljali propagandisti NATO-a, već su smišljali i svoje, originalne laži.

    Tako su Rebeka Čemberlen (Rebecca Chamberlain) i Dejvid Pauel (David E. Powell), novinari Philadelphia Inquirer-a, 25. maja objavili članak pod nazivom Srpski sistem silovanja. U tom članku američki čitaoci se obaveštavaju da su Srbi, kako bi što više zaplašili Albance, počeli sa masovnim silovanjima na gradskim trgovima. Albanski stanovnici varošica, vele ovi novinari, nasilno su sakupljani da prate ovaj jezivi događaj, kako bi se podstakli da dobrovoljno beže

    24. Urednici popularnih listova, poput engleskog dnevnika The Sun, stavljali su svojim novinama naslove poput Gađajte ih kao pse!.


    25. Ti "psi" su, naravno, bili Srbi
    Ozbiljniji kolumnisti iz uglednih dnevnika, poput Vilijema Pfafa (William Pfaff) iz International Herald Tribun-a (31. maj 1999), pisali su takođe da Srbi kao narod moraju da budu kažnjeni, da čitav narod mora da pati: Srpski glasači su održali Slobodana Miloševića na vlasti u protekloj deceniji. Nije jasno zašto bi oni trebalo da budu pošteđeni da okuse patnju koju je on (Milošević A. S) nanosio svojim susedima

    26. Kolumnista Tomas Fridman (Thomas L. Friedman), vodeći intelektualac Tajmsa27, takođe je pisao: Mi smo u ratu sa srpskom nacijom i svako ko se šeta (hanging around) po Beogradu treba to da shvati. ()Dajte šansu ratu! ()Želite u pedesete? Mi ćemo vam dati pedesete. Želite 1389? Možemo da stvorimo 1389, takođe

    28. Tu su, naravno, bili i brojni liberalni intelektualci. Tim zanetiji za rat i ubijanje što su se više osećali liberalnim. Zajedničko svim njihovim napisima bilo je kao kod Suzan Sontag zadovoljstvo što su Srbi najzad doživeli mali deo patnji koje je Milošević naneo drugim narodima (The New York Times, 3. maj 1999)

    29. Na početku rata, Madlen Olbrajt se obratila Srbima da bi ih uverila kako NATO ratuje sa Miloševićem a da nema ništa protiv srpskog naroda. Ali ne, ciktao je Slavoj Žižek, Zapad jeste i treba da bude u ratu sa Srbima! Bolna je činjenica da agresivni srpski nacionalizam uživa podršku većine populacije", pisao je on, a Srbi sa opscenim zadovoljstvom dozvoljavaju da se sa njima manipuliše". I zato, veli Žižek, "upravo kao levičar, ja na pitanje bombe ili ne? odgovaram: još nema dovoljno bombi, i one su zakasnele!

    30. Ogromna većina Srba, davao je svoje stručno mišljenje i Daniel Goldhagen, pisac znamenite knjige o saučesništvu nemačkog naroda u nacističkim zločinima, pod uticajem je naročito zloćudne vrste nacionalizma. Većina srpskog naroda, koja se ne protivi Miloševićevoj eliminacionističkoj politici ili je čak podržava, učinila je sebe zakonski i moralno nekompetentnom da upravlja svojim poslovima.
    Zbog toga, predlaže Goldhagen, njihova zemlja se mora staviti pod nadzor (tj. mora biti okupirana), a one koji su podržavali zločince, što je visok procenat srpskog stanovništva, treba naterati da shvate svoje greške

    31 (tj. većini građana Srbije nove okupacione vlasti treba da isperu mozak).
    Goldhagenov poziv na totalni rat sa Srbijom i njenu okupaciju izuzetno je dobro primljen u zapadnoj javnosti.
    To se vidi po članku Blejna Hardena (Blaine Harden) Šta treba preduzeti da se očisti Srbija (The New York Times, 9. maja 1999). Harden je kao najboljeg svedoka nepopravljivosti Srbije naveo Sonju Biserko, koja je baš tih dana posetila Medlin Olbrajt i urgirala kod nje da razmotri mogućnost okupacije",

    32. Zatim je Harden široko preneo stanovište Sonje Biserko o Srbiji, izloženo 22. aprila u IWPR's Balkan Crisis Report-u: "Podstaknuta divljačkom propagandom i sve većim kriminalnim banditizmom", kaže tu Sonja Biserko, "Srbija je krenula putem sa kojeg nema povratka. () Posle čitave decenije neuspešne politike na Balkanu, od ogromne je važnosti da Amerika i evropske demokratije artikulišu dugoročnu viziju za čitav region. Ovo mora početi denacifikacijom Srbije () Zapad možda raspravlja o kopnenim snagama na Kosovu. Ali, realnost je da će, dugoročno gledano, međunarodne snage biti potrebne i u Srbiji

    33. To je bio direktan poziv Sonje Biserko za vojnu okupaciju i potčinjavanje Srbije.

    Naravoučenije

    Da, te tri stvari dobro držanje naše vojske, teroristički karakter NATO bombardovanja i sramno ponašanje zapadnih medija svaki misleći građanin ove zemlje trebalo bi da zapamti.

    Skretaće nam pažnju, ovih dana, kada se navršava tih deset godina od njihovog zločina, na druge stvari. Kao dvogodišnjem detetu, zamajavaće nas šarenim lažama, kako se ne bismo setili njihovog pravog, neiskrenog i izobličenog lica. Pričaće nam o "novoj eri koja počinje sa Obamom", pričaće nam o "naporima svetske zajednice da se savlada globalna ekonomska kriza", držaće nam, čak, i lekcije o logoru na Starom sajmištu i o tome kako je taj logor "Srbija svesno zaboravila", jer "ne želi da se podseća da je bila druga zemlja koja je istrebila sve Jevreje sa svoje teritorije" (kao da Srbija i tada nije bila okupirana, kao da Srbijom i tada nisu vladali gaulajteri novog svetskog poretka i ujedinjene Evrope!). Pričaće nam o svemu. Samo nam neće pričati o tom martu, pre deset godina, o tom aprilu i maju 1999, kada su nas, "za naše dobro" i "kao naši iskreni prijatelji" zasipali tonama bombi sa osiromašenim uranijumom (zbog koga se danas u Srbiji 40% ljudi više razboljeva od raka, nego pre 1999).

    Ali, koliko oni budu želeli da nešto zaboravimo, toliko mi moramo nastojati da to zapamtimo.
    Zapamtimo ime pilota Milenka Pavlovića, komandanta 204. lovačkog avijacijskog puka, kome je dosadilo da gleda orgijanja NATO aviona iznad Valjeva, pa je, 4. maja, seo u svoj mig 29 i krenuo sam protiv četiri NATO bombardera.

    Zapamtimo imena dvogodišnjeg Marka Simića, jedanaestomesečne Bojane Tošović, trogodišnje Milice Rakić, šestogodišnjeg Branimira Stanijanovića, petogodišnje Dejane Pavlović, ili bilo koje ime od sve one dece postradale pod NATO bombarderima34.

    Zapamtimo i imena Vesli Klarka, Majkla Šorta i ostalih generala-ubica, koji su nas, tog proleća, "milosrdno" oslobađali od života naše dece i od naših domova.
    Zapamtimo imena i svih onih koji su, tih istih dana, histerično tražili okupaciju Srbije i pranje naših mozgova od svake slobodne misli, i od svakog poimanja istine i pravde.

    Moramo zapamtiti. Jer, naši "prijatelji" su još ovde. Sa jednako žarkom željom da nastave da nas "oslobađaju" i "usrećuju". Oni imaju više i novaca i oružja. Ali, mi treba da imamo više pameti. Treba bolje od njih da mislimo i više da pamtimo. U borbi sa oružjem i novcem oni su pobedili. Ali, u borbi sa pamćenjem, pobeda mora biti naša!


    аутор овог генијалног текста Слободан Антонић
    http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=11206

  3. #63

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Moramo i da zapamtimo jos jedno da smo mi mala zemlja i nismo nikakav nebeski narod i da nikad nismo ni bili u centru paznje.Ova zemlja bi trebalo da gradi imidz na neutralnosti jer sto se manje pominjemo vise vredimo

  4. #64

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Stiže deseta godišnjica bombardovanja Srbije, i nažalost kako koja godina odmiče sve je više izgleda da žrtva postaje zločinac, a zločinac žrtva. A sve to zahvaljujući usmerenju zločinca da preko vlade, medija i opšte pritisnute politike napravi takvo stanje. Da bi to ostvario (i ostvario je), mora da ima svoje medije (ima ih), svoju vladu u toj zemlji (ima je) i svoju politiku pritiska (ima je). Javno mnjenje je usmereno na maladu populaciju i njihove mlađe roditelje, vešto ponavljajući poput njihovog idola Gebelsa, da je prava istina ona koju jači diktira i stalno ponavlja. I šta može Bećar i slični njegovog uzrasta da drugačije vide bombardovanje ko je kriv, a ko je prav, kad su u to vreme imali 13-14 godina. Oni zadnjih sedam-osam godina slušaju neku drugu istinu i normalo, sećaju se onih strahota bombardovanja, koje su im oduzele deo bezbrižnog detinjstva i dečaštva. Nekažem da oni nisu pametni, intelegentni, ali su prikraćeni za jednu širinu sagledavanja uzroka tog bombardovanja, a posledice i dan-danas trpe i osećaju.
    Opšta medijska i politička slika Srbije je danas takva, a u pogledu bombardovanja Srbije, da niko nesme da nazove i okrivi (mislim javno), javno da su oni zločinci i da su tim bombardovanjem napravili zločin nemerljiv i neuporediv u novoj istoriji sveta. Nebi to kod njih nikog potreslo ili promenilo, ali bi zadovoljilo one ljude ovde u zemlji koji su izgubili svoje najmilije, ili ih osakatili, i one koji i danas imaju traume i posledice od takvog zločina. Stara i otrcana priča da je za sve kriv Slobodan Milošević i njegov režim, nažalost i danas prolazi. Amerikancima je jednog momenta zasmetao Kenedi, i oni su ga ubili, i nisu ubili čelanove njegove stranke i glasače. Poređenje nije da bi se veličao Milošević, već čisto radi konstatacije, ako je bio krivac, zašto neubiše samo njega!? A to su mogli uvek i vrlo lako, kao što ubiše Đinđića (nije važno ko je pucao).?
    In vinas veritas

  5. #65

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    Stiže deseta godišnjica bombardovanja Srbije, i nažalost kako koja godina odmiče sve je više izgleda da žrtva postaje zločinac, a zločinac žrtva. A sve to zahvaljujući usmerenju zločinca da preko vlade, medija i opšte pritisnute politike napravi takvo stanje. Da bi to ostvario (i ostvario je), mora da ima svoje medije (ima ih), svoju vladu u toj zemlji (ima je) i svoju politiku pritiska (ima je). Javno mnjenje je usmereno na maladu populaciju i njihove mlađe roditelje, vešto ponavljajući poput njihovog idola Gebelsa, da je prava istina ona koju jači diktira i stalno ponavlja. I šta može Bećar i slični njegovog uzrasta da drugačije vide bombardovanje ko je kriv, a ko je prav, kad su u to vreme imali 13-14 godina. Oni zadnjih sedam-osam godina slušaju neku drugu istinu i normalo, sećaju se onih strahota bombardovanja, koje su im oduzele deo bezbrižnog detinjstva i dečaštva. Nekažem da oni nisu pametni, intelegentni, ali su prikraćeni za jednu širinu sagledavanja uzroka tog bombardovanja, a posledice i dan-danas trpe i osećaju.
    Opšta medijska i politička slika Srbije je danas takva, a u pogledu bombardovanja Srbije, da niko nesme da nazove i okrivi (mislim javno), javno da su oni zločinci i da su tim bombardovanjem napravili zločin nemerljiv i neuporediv u novoj istoriji sveta. Nebi to kod njih nikog potreslo ili promenilo, ali bi zadovoljilo one ljude ovde u zemlji koji su izgubili svoje najmilije, ili ih osakatili, i one koji i danas imaju traume i posledice od takvog zločina. Stara i otrcana priča da je za sve kriv Slobodan Milošević i njegov režim, nažalost i danas prolazi. Amerikancima je jednog momenta zasmetao Kenedi, i oni su ga ubili, i nisu ubili čelanove njegove stranke i glasače. Poređenje nije da bi se veličao Milošević, već čisto radi konstatacije, ako je bio krivac, zašto neubiše samo njega!? A to su mogli uvek i vrlo lako, kao što ubiše Đinđića (nije važno ko je pucao).?


    Da se razumemo !.... ne samo zato , što smo +/- ista generacija pa , da ne bude i da se kaže , da smo i zarad toga istog mišljenja a i uprkos različitosti mišljenja , novoprispelog naraštja !... nego , svojski se pridružujem tvom aspektu izdogađanog ... i blago rečeno ... >> svaka ti je zlatna << !!!
    Jedino si možda propustio da dodaš ... a što još žalosnije i bolnije od toga živi ... je : „ Kako je pojedincima ( na žalost i međuvremenu , ogroman je to broj !) pri tom i Nacionalna svest takođe izbombardovana ... !
    Ali kako ono beše ??? ... ,, demokratski ,, je imati drugojačije mišljenje makar... to bilo i protiv samog sebe .... te nije ni čudo ...da i što nam je ovako – kako nam je !!!
    Poruku je izmenio oko, 01.02.2009 u 21:20 Razlog: dve spojene reči (svesttakođe !)

  6. #66

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat oko kaže: Pogledaj poruku
    Jedino si možda propustio da dodaš ... a što još žalosnije i bolnije od toga živi ... je : Kako je pojedincima ( na žalost i međuvremenu , ogroman je to broj !) pri tom i Nacionalna svest takođe izbombardovana ... !
    Zbog jako razvijene "nacionalne svesti" pojedinaca i jesmo bombardovani i prošli kroz sav pakao kroz koji smo prošli.

    Citat oko kaže: Pogledaj poruku
    Ali kako ono beše ??? ... ,, demokratski ,, je imati drugojačije mišljenje makar... to bilo i protiv samog sebe .... te nije ni čudo ...da i što nam je ovako kako nam je !!!
    To hoćete da kažete da su nam ove demokratske snage i ovi mladi ljudi koje prozivate skrojili život ovakvim kakav nam je sada, hoćete da kažete da nema nikakve odgovoronosti na onima koji su bili na odgovornim pozicijamja u 80-tim, 90-tim godinama? To ne mogu da vam dozovolim jer su ti krojili moju mladost i mladost ovih generacioja koje nemaju razvijenu nacionalnu svest. Nemojmo svet da gledamo kroz samo jednu ključaonicu, možemo lepo da otvorimo vrata i da razgledamo šta i kako nam se dešavalo hronološki, uzročno-posledično, na sve moguće načine.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  7. #67

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    Stara i otrcana priča da je za sve kriv Slobodan Milošević i njegov režim, nažalost i danas prolazi. Amerikancima je jednog momenta zasmetao Kenedi, i oni su ga ubili, i nisu ubili čelanove njegove stranke i glasače. Poređenje nije da bi se veličao Milošević, već čisto radi konstatacije, ako je bio krivac, zašto neubiše samo njega!? A to su mogli uvek i vrlo lako, kao što ubiše Đinđića (nije važno ko je pucao).?
    kenedi da...pa eto i djindjic,i on je bio ikona srbije,koliko se sjecam,a jednog predsjednika zemlje ne moze tek tako neko ubiti sa strane..zato su bombardowali,kuckini sinowi..owo samo mala korekcija na to sto kazes da su mogli kao samo njega da roknu(slobodana) i da se rodi demokratija..paaaaaa ne moze to tako.....djindjica je 'izmjerio' Legija,jer mu je owaj za skidanje milosewica obecao mnooogo i izgorio ga..to je razlika..eto...

  8. #68

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Bombardovali su nas...
    Moje dete je prve korake napravilo u skloništu...
    Moj muž je bio mobilisan prvi dan kao i veliki broj Novosađana i ostalih građana Srbije...
    (Ni jednog momenta ni on, ni ja nismo ni pomislili da treba da ostane kod kuće. Zbog svog sina, svog obraza-morao je da ode!)

    Ko je kriv? Kralj Aleksandar što je stvorio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca...

    Ljudi moji, vreme prolazi a mi još uvek pričamo ko je kriv... Otkačite se više Slobe, pa više nije na vlasti, umro je odavno, sad imamo demokratiju i demokratsku vlast!
    Ne dopada vam se? Kriv je Sloba!
    I, da, mogli su Slobu ubiti kad i kako su hteli, ali nisu, hteli su da nas bombarduju!

    Ja sam Srpkinja! Ako su me bombardovali zato što volim Srbiju i što sam ponosna na svoje poreklo to govori o bombarderima a ne o meni!
    Učimo sina da bude ponosan na ono što jeste - Srbin!
    ...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...

  9. #69

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat euridika kaže: Pogledaj poruku
    Zbog jako razvijene "nacionalne svesti" pojedinaca i jesmo bombardovani i prošli kroz sav pakao kroz koji smo prošli.



    To hoćete da kažete da su nam ove demokratske snage i ovi mladi ljudi koje prozivate skrojili život ovakvim kakav nam je sada, hoćete da kažete da nema nikakve odgovoronosti na onima koji su bili na odgovornim pozicijamja u 80-tim, 90-tim godinama? To ne mogu da vam dozovolim jer su ti krojili moju mladost i mladost ovih generacioja koje nemaju razvijenu nacionalnu svest. Nemojmo svet da gledamo kroz samo jednu ključaonicu, možemo lepo da otvorimo vrata i da razgledamo šta i kako nam se dešavalo hronološki, uzročno-posledično, na sve moguće načine.

    Evo ovako ,
    ... ja definitivno nikoga ne prozivah sem`, što samo jednu realnost konsatovah .To bejaše sve !

    Ali , zato ste se Vi dobrovoljno al` ničim izazvani , sami prozvali nalazeći se u nečemu gde , pošto - poto htedoste , bez iole argumenata i fakata ali iz neke , svoje lične pobude ... Vi meni nešto da dopustite ili ne (???) ili mi ,, objasnte ,, ....Vašu ,, krivu Drinu ,, .... ili šta ???????
    Pa, da pođemo od toga , da u vreme planiranja ( pre 50 god. !) tog bombardovanja koje se desilo te `99-te !... Vi niste bili ni planirani a još manje , ovde želim da se ogradim = što se toga tiče , zbog još uvek svoje zelenkosti ne možete ni znati >> zašto zbog koga i svega čega << beja ... to što nam beše !... predložila bih , da se Vi i ja manemo diskusije o tome !!!!!
    Osim , ako ste radi da se malo raspitate kod (nekog starijeg !) roditelja koji su , verovatno moja generacija ! ...te , mnogo više znaju i pamte priču o tome pa , eventualno da posle toga proćaskamo ?! ..... ! A Vi ih samo dobro slušajte .... jer će te ... i te kako imati šta pametno da čujete !!!

    U daljnjem , niko Vas ( a niti nekog drugog !) ne tera na poimanje nacionalne svesti ( ovo je bez upotrebe Vaših znakova navoda !) a koju bi Vi , Vaši istogodišnjaci ( i istomišljenici !) ali i svi mi ... koji živimo u toj zemlji !.... trebali da u ogromnoj meri posedujemo i budemo ponosni na to a ne da , kao novokomponovane i kvazi ,, demo(N)krate ???!...klanjajući se tuđim grobovima i nesreći >>> konstantno i tendenciozno blatimo svoje gnjezdo <<< jer , sve dok ne poštujemo svoje .... tuđe ćemo još manje !

    Inače , hvala na pitanju ! ... u ovim godinama , imam dovoljno nacionalne svesti i na to sam i te kako ponosna a ujedno i sretna da , ne moram biti stranački zaguljena i opredeljena .... da bih toga trebala da se stidim ...?!
    A i drago mi je to što , u vremenu u kome živim nisam kao mnogi , postala gnjida !

    Međutim , izgleda da je svetlo bilo odavno prejako ..... te svi oćoravismo !!! ...ali zato je blago nama , uvek neko drugi ... za nas ... dežurno kriv !!!

    Pozzzz i ugodan dan ... !

  10. #70

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat ravnicari kaže: Pogledaj poruku
    Bombardovali su nas...
    Moje dete je prve korake napravilo u skloništu...
    Moj muž je bio mobilisan prvi dan kao i veliki broj Novosađana i ostalih građana Srbije...
    (Ni jednog momenta ni on, ni ja nismo ni pomislili da treba da ostane kod kuće. Zbog svog sina, svog obraza-morao je da ode!)

    Ko je kriv? Kralj Aleksandar što je stvorio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca...

    Ljudi moji, vreme prolazi a mi još uvek pričamo ko je kriv... Otkačite se više Slobe, pa više nije na vlasti, umro je odavno, sad imamo demokratiju i demokratsku vlast!
    Ne dopada vam se? Kriv je Sloba!
    I, da, mogli su Slobu ubiti kad i kako su hteli, ali nisu, hteli su da nas bombarduju!

    Ja sam Srpkinja! Ako su me bombardovali zato što volim Srbiju i što sam ponosna na svoje poreklo to govori o bombarderima a ne o meni!
    Učimo sina da bude ponosan na ono što jeste - Srbin!

    I budi ponosna !!! ... PRAVA SI !!!

    Jer , nije važno to , ko si ti ?!... ali šta činiš ... to je ono što te definiše !!!

    Puno lepih pozdrava ....

  11. #71

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    Opšta medijska i politička slika Srbije je danas takva, a u pogledu bombardovanja Srbije, da niko nesme da nazove i okrivi (mislim javno), javno da su oni zločinci i da su tim bombardovanjem napravili zločin nemerljiv i neuporediv u novoj istoriji sveta. Nebi to kod njih nikog potreslo ili promenilo, ali bi zadovoljilo one ljude ovde u zemlji koji su izgubili svoje najmilije, ili ih osakatili, i one koji i danas imaju traume i posledice od takvog zločina.
    Ko ne osuđuje one koji su nas bombardovali?
    Samo, čak i kad se deca svađaju, svi znamo da ne postoji samo jedan krivac za svađu. Zašto bi postojao samo jedan krivac kada su ovakvi sukobi u pitanju? Mene stariji učiće da svaki štap ima dva kraja.
    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    Stara i otrcana priča da je za sve kriv Slobodan Milošević i njegov režim, nažalost i danas prolazi. Amerikancima je jednog momenta zasmetao Kenedi, i oni su ga ubili, i nisu ubili čelanove njegove stranke i glasače. Poređenje nije da bi se veličao Milošević, već čisto radi konstatacije, ako je bio krivac, zašto neubiše samo njega!?
    Može se narod trcati i skidati svu odgovornost sa Slobodana Miloševića i njegovog režima. Ali upravo je on i njegov režim od nas načinio mete. Da li je ljudima koji su izgubili najmilije u RTS-u bitno čija je veća krivica: onih koji su se igrali džojstikom i bacali bombe na unapred definisane ciljeve ili onaj koji je tim ljudima naredio da sačekaju bombardovanje zgrade RTS-a u toj zgradi?
    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    A to su mogli uvek i vrlo lako, kao što ubiše Đinđića (nije važno ko je pucao).?
    Važno je ko je pucao. Ova zemlja ne može dozvoliti da se vazda upire prstom u "tamo neke, nije bitno koje, već i vrapci na grani znaju koji su to, oni nji'ovi". Važno je znati i ko je pucao i zašto je pucao u premijera države čije državljanstvo imamo.
    Isto kao što je i važno znati zašto su nas jedni bombardovali, a drugi nas odredili za mete.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  12. #72

    Odgovor: Стиже десета годишњица почетка бомбард

    Citat Becar kaže: Pogledaj poruku
    Moramo i da zapamtimo jos jedno da smo mi mala zemlja i nismo nikakav nebeski narod i da nikad nismo ni bili u centru paznje.Ova zemlja bi trebalo da gradi imidz na neutralnosti jer sto se manje pominjemo vise vredimo
    Hvalim te Boze i ti nesto pametno da kazes, to jest ako mislimo na istu zemlju

  13. #73

    14 Odgovor: 1999. godina, bombardovanje Srbije

    Sedela sam kod ujaka, mog dragog Laloša, vežbala integrale... Paralelno smo slušali neizbežni TV Dnevnik... Objavili su nešto kao poluinformciju, ali nam je zet, koji je bio mobilisan, javio šta nas čeka.
    Ujak me je, sa suzama u očima naterao da odem kući, plašio se... plašio se kao i moj otac, jer su sve to već jednom preživeli...

    Strašno mi je to, što nikada nismo bili bliži... kao ljudi... kao narod... što kaže Mish - sokolili smo jedni druge...

    Nisam se plašila, tada ne, ali sada... verujem da bih drugačije razmišljala, da bih se drugačije osećala, da mi se to dešavalo, da sam bila u ovakvoj stuaciji...

    Jedan tužni osmeh, za obaranje nevidljivog... za branioce mostova, za koncerte na Trgu... a naša deca su ginula...

    Ne smemo da zaboravimo.
    Ne zato što su nas bombardovali nato agresori , već zato što su ljudi tada bili zaista ljudi...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #74

    Odgovor: 1999. godina, bombardovanje Srbije

    Svega se sećam.
    Prilikom prvog napada...sa rođakom sam bio u autu na N. Beogradu. Rekoh mu da mi se čini da su dva dežurna aviona poletela i da je počelo. Prešli smo most mirno i nastavili kući. Žena mu se izbezumila.
    Obojica smo radili, tada, u službi obezbeđenja najveće fabrike u gradu. Preturili smo dosta puta i napade na nju od po 50 i više bombi (samo jedna btw...napravi krater dubok 5-7 m i širok 15-20m). Gasili smo i spašavali što se moglo...nekada čak i dok su nam iznad glave. Nema veze što gori magacin lovačke municije...treba raditi...i radilo se bez obzira čija smena je tog momenta dežurna.
    Samo mi...koji smo non stop bili tu smo znali kako izgleda biti meta, kako nestaje nešto što je decenijama građeno, suze odraslog čoveka kada shvati da mu je uništena mašina koja je hranila njega i porodicu, očaj u očima dečice kada ih iznosimo a oni ne znaju gde im je tata ili mama...
    Pada 50 komada...ja držim dete koje dobih od unezverenog oca koji ode da traži mamu...ja mu pričam da to grmi i da je sve u redu a ono se privija uz mene tražeći zaštitu. Nekako sam tada zamenio dane i noći...bukvalno se ne sećam kada sam noć prespavao.
    Uz mene su uvek bila tri motorole ili stanice :
    - Jedna da mi javi kada kreću iz Aviana, druga kada kreću iz Tuzle...a treća da svoje kolege obavestim kada je vreme "da pokupimo pinkle" i pomerimo se 100-ak metara prema naselju i pomognemo stanovništu.
    Bomba raznese objekat koji je celih 50 metara od tebe, ubije vranu koja je sletela blizu tebe, pritisak te odbaci nekoliko metara...i ništa! Ali...400m odatle čovek koji je vodio sklonište za stanare susednih zgrada ostane bez ruke, moj komšija dobije šiberdah na autu iako je 2km vazdušnom linijom udaljen, komšinici istope žice na biscikli i ona se izubija...
    Smešno je što su mnogi umirali od straha i tamo a pobegli po 20-ak km po nekim selima...a nas 20-ak trčimo unutra kada sve pršti, gori, ruši se..Tada smo i sami videli na koga se smemo osloniti.
    Ono što ne zaboravljam..to je beznađe u očima dece, rečenicu par devojčica od 17-18 godina (sad nam dođe da navatamo bilo kojeg...samo da ne umremo a nismo probale), na šta sam im rekao da nastave živeti što normalnije mogu, da ovo nije kraj i da ne daju da ih bombe ubede da im mogu uzeti mladost...
    tiho izgovorenu rečenicu vođe smene vozaču prve pomoći "da će mu razneti mozak ukoliko ga nema a jedan od nas bude povređen tamo"...
    Kako se ostaje normalan ?
    Tako što "nas dvojica moramo ostati normalni zbog dece koja zavise od nas" (reči nerazdvojnog kolege iz tima).
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  15. #75

    Odgovor: 1999. godina, bombardovanje Srbije

    bilo ne ponovilo se
    iako sam tad bio klinja secam se redova za hleb,nemashtine u stvari bilo je para ali nisi imao shta njime da kupish itd.srecom grad u kom zhivim srbobran nije bio meta nijednog od tih napada.
    a istorija ce dokazati da je bombardovanje bio rat za oslobodjenje kosova srpske vlasti

Strana 5 od 6 PrvaPrva ... 3456 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Bombardovanje Novog Sada 1944. godine
    Autor Invisibleman u forumu Novi Sad
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 08.12.2009, 19:59
  2. Odgovora: 70
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 16:27
  3. NATO bombardovanje SRJ, deset godina posle
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 24.03.2009, 08:55
  4. Godina više ili godina manje?
    Autor yige_gui u forumu Filozofija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 20.03.2009, 23:22

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •