Pozvao me bivsi kod njega na "kafu" i nakon moje izjave da sam u ovom trenutku dovoljno srecna i da mi neka druga "kafa" nije potrebna...on kaze:
"Postujem srecu Tvoju, i radujem se zbog nje! Ne bih je ja ugrozio niposto!!! E sada, ne mozes mi prebaciti sto imam lepe na Tebe uspomene i sto me uhvatila zelja da razmenim neznost, strast ponovo sa Tobom bez ikakve zadnje namere da zloupotrebim kasnije to! Mali, ja sam Ti pre svega prijatelj, a ako mi dopustis i ljubavnik poslednji za oprostajni put "
I sta ja da kazem na ovo? Trebalo je da kazem da bi od nas mozda nesto i bilo da nije fizicki nasrnuo na mene i da me nije vredjao izjavama "gusko i curko"...i sl...
Ipak nisam to rekla...Samo sam se izvinila rekavsi da zaista ne mogu to da uradim...Pristojno...i kratko i jasno..