Počelo suđenje Šešelju!
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 38
  1. #1

    04 Počelo suđenje Šešelju!

    Počelo je suđenje Šešelju, čoveku koji je ostavio dubok trag u novijoj srpskoj istoriji. Kako bi Vi voleli da se završi?
    Šta dobija, a šta gubi Srbija po donošenju presude, u oba slučaja: Bilo da bude osuđen, ili oslobođen?
    In vinas veritas
      Vrh

  2. #2

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    Počelo je suđenje Šešelju, čoveku koji je ostavio dubok trag u novijoj srpskoj istoriji. Kako bi Vi voleli da se završi?
    Šta dobija, a šta gubi Srbija po donošenju presude, u oba slučaja: Bilo da bude osuđen, ili oslobođen?
    ...Srbija niti dobija niti gubi nista,bez obzira kakva presuda bila...mene licno,njegovo sudjenje ne dotice...kako ce se zavrsiti,bas me briga...razlog je prost...toliko mi se smucio za sve ove godine,da ne mogu vise da se opterecujem njegovim likom i delom...
    ...da ne bude zabune oko sudjenja...bez obzirta na ishod,bice onako kako velike sile odluce...nista nam to nece odmoci ili pomoci...i Hrvati su se bunili sto je jedan od "vukovarske trojke" oslobodjen optuzbe...i na kraju...tresla se gora rodio se mis...nista to nije pomoglo ni nama ni njima...
    ...hell ain't a bad place to be......
      Vrh

  3. #3

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Na sudjenja koja se odigravaju u Hagu, ne gledam kao na sudjenja pojedincima Seselju, Mladicu,…. Tu se ustvari (po mom misljenju) sudi celom srpskom narodu. Neko to razume, neko ne, ja se necu ni truditi da objasnjavam onima koji misle drugcije, ostavljam slobodu misljenja svakom , samo bih rekao da za sagledavanje danasnje situacije Srbije, omladina, a I stariji mozda trebaju da se prisete istorije I desavanja, I to ne samo blize, vec i malo dalje. Postoje neke stvari koje mozda nemaju pravi oblik ako se posmatraju izolovano od ostalih istorijskih desavanja.

    PS: Voleo bih da Hag izgubi parnicu,ali, surova realnost je da zapad podrzava Hag, a ko jaci, taj tlaci.
    Poruku je izmenio Aca1983, 12.12.2007 u 00:28
    ...................
      Vrh

  4. #4

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Шешељ ће бити ослобођен (свако ко је гледао суђење може да види да уопште није крив да га држе тамо јер су мајмунчине)... На Србију ће утицати у најпозитивнијем могућем смислу поготово ако он постане Председник Републике Србије. Онда можете рачунати на просечну плату минимум дупло већу од просечне плате САД, Војску Србије (коју је Тадић уништио, продавао је све нове тенкове Србије за паре за које не може да се купи једна четвртина тенка) више нико неће уништавати и неће бити ратова!
      Vrh

  5. #5

    Počelo suđenje Šešelju!

    Citat Angus kaže: Pogledaj poruku
    ...Srbija niti dobija niti gubi nista,bez obzira kakva presuda bila...mene licno,njegovo sudjenje ne dotice...kako ce se zavrsiti,bas me briga...razlog je prost...toliko mi se smucio za sve ove godine,da ne mogu vise da se opterecujem njegovim likom i delom...
    ...da ne bude zabune oko sudjenja...bez obzirta na ishod,bice onako kako velike sile odluce...nista nam to nece odmoci ili pomoci...i Hrvati su se bunili sto je jedan od "vukovarske trojke" oslobodjen optuzbe...i na kraju...tresla se gora rodio se mis...nista to nije pomoglo ni nama ni njima...
    BRAVO !!!!!!!!!
    Ajde da svi zabijemo glavu u pesak, a ono sto nam viri napolje !!! pa ko voli nek izvoli..............

    Po tebi vise ni misljenje ne smemo imati, nego da citamo sta nam " velike " sile kazu!!!!! , a koje su ti to ??????????????

    Citat Aca1983 kaže: Pogledaj poruku
    Na sudjenja koja se odigravaju u Hagu, ne gledam kao na sudjenja pojedincima Seselju, Mladicu,. Tu se ustvari (po mom misljenju) sudi celom srpskom narodu. Neko to razume, neko ne, ja se necu ni truditi da objasnjavam onima koji misle drugcije, ostavljam slobodu misljenja svakom , samo bih rekao da za sagledavanje danasnje situacije Srbije, omladina, a I stariji mozda trebaju da se prisete istorije I desavanja, I to ne samo blize, vec i malo dalje. Postoje neke stvari koje mozda nemaju pravi oblik ako se posmatraju izolovano od ostalih istorijskih desavanja.

    PS: Voleo bih da Hag izgubi parnicu,ali, surova realnost je da zapad podrzava Hag, a ko jaci, taj tlaci.

    Bojim se da si i previse u pravu. Sada se videlo kako rade, cim nisu sigurni idu zatezanja i usporavanja. Mislim da ce ga kao Milosevica ubiti i nema krivca. Popio covek pogresne tablete..................................
    Poruku je izmenio BaneK, 09.01.2008 u 13:36 Razlog: uzastopni postovi
      Vrh

  6. #6

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat NIKNIK kaže: Pogledaj poruku
    BRAVO !!!!!!!!!
    Ajde da svi zabijemo glavu u pesak, a ono sto nam viri napolje !!! pa ko voli nek izvoli..............

    Po tebi vise ni misljenje ne smemo imati, nego da citamo sta nam " velike " sile kazu!!!!! , a koje su ti to ??????????????




    Bojim se da si i previse u pravu. Sada se videlo kako rade, cim nisu sigurni idu zatezanja i usporavanja. Mislim da ce ga kao Milosevica ubiti i nema krivca. Popio covek pogresne tablete..................................
    ...prvo...ako ces da zabijas glavu,a gooza da ti viri,mozes odmah to da uradis...ja nisam taj tip,niti cu ikada zabijati glavu kao noj...jednostavno...godinama sam se borio protiv Slobe,Voje i ostalih govana,tako da me bas zabole qrac za Seselja i sta ce biti sa njim...u svom odgovoru Aci i sam imas misljenje kao i ja,tj. da ce biti kako "oni" odluce(zatezu,usporavaju,mozda ga i ubiju)...
    ...hell ain't a bad place to be......
      Vrh

  7. #7

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    -Seselj je lik, covek je ziva legenda, kompletno tuzilastvo naspram njega deluje amaterski. Koliko znam optuznica ga tereti za podstrekivanje netrpeljivosti, ne za konkretan zlocin ili komandnu odgovornost. Ali nesto tu ne stima, da li je poslat u Hag po molbi DOS-a da im ga skinu sa grbace a dobrovoljno se mozda predao jer je znao sta se sprema Djindjicu. Nisam upucen u provo po kojem mu se sudi i kazne koja mu preti ako ga proglase krivim ali ce do kraja sudenja to biti vec (koliko?) 7-8 godina, i eto nam Seselja i igranke do zore.
    Licno mi je trenutno simpatican i navijam da pobedi (kao i za sve nase pa i Mariju Serifovic)
      Vrh

  8. #8

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat Angus kaže: Pogledaj poruku
    ...prvo...ako ces da zabijas glavu,a gooza da ti viri,mozes odmah to da uradis...ja nisam taj tip,niti cu ikada zabijati glavu kao noj...
    jednostavno...godinama sam se borio protiv Slobe,Voje i ostalih govana,tako da me bas zabole qrac za Seselja i sta ce biti sa njim...u svom odgovoru Aci i sam imas misljenje kao i ja,tj. da ce biti kako "oni" odluce(zatezu,usporavaju,mozda ga i ubiju)...

    Za prvi navod ne nisam nikad, a necu ni sad !!!!!!

    Borio si se ok, ali dali uopste znas zasto si se borio?. U borbi imas protivnika ok naveo si ih, ali treba znati zasto ti je neko protivnik ( neprijatelj ), ako ga pobedis, sta iz te borbe dobijas, cilj , ideal, novac, zenske, pa jos se od Hanibala, Cezara, Aleksandra Makedonskog znalo zasto ko ide u borbu, ili je ono ajde ajde ajde bar cemo zvizdati ( mozda dobijemo nesto i za popiti )
      Vrh

  9. #9

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
    ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

    Predmet br. IT


    TUŽILAC
    MEĐUNARODNOG SUDA
    PROTIV
    VOJISLAVA ŠEŠELJA




    OPTUŽNICA

    Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje:

    VOJISLAVA ŠEŠELJA



    za ZLOČINE PROTIV ČOVEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako sledi:

    OPTUŽENI

    Vojislav ŠEŠELJ, sin Nikole ŠEŠELJA, rođen je 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu, u Republici Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Bosna i Hercegovina). Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Fakultetsku diplomu stekao je 1976, zvanje magistra 1978, a doktora nauka 1979. godine. Od 1981. do 1984, predavao je političke nauke kao asistent na Sarajevskom univerzitetu.

    Mada je počeo kao komunista, Vojislav ŠEŠELJ je na kraju postao kritičar komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji, a početkom osamdesetih godina sklopio je bliske veze sa grupom srpskih nacionalista. Godine 1984. osuđen je za "kontrarevolucionarnu delatnost" i izrečena mu je kazna od osam godina zatvora. Nakon što mu je Vrhovni sud Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljem tekstu: SFRJ) smanjio kaznu, pušten je iz zatvora 1986. godine.

    Kad je pušten na slobodu, Vojislav ŠEŠELJ se nastanio u Beogradu i nastavio da se bavi nacionalističkom politikom. Godine 1989. otputovao je u SAD i upoznao predsednika Četničkog pokreta u slobodnom svetu Momčila Đujića, koji ga je na dan 600. godišnjice Kosovske bitke - 28. juna 1989. godine - imenovao za četničkog vojvodu, što znači vođu. Nakon što mu je dodeljena ta titula, Vojislav ŠEŠELJ je putovao po SAD, Kanadi, Australiji i Zapadnoj Evropi sakupljajući sredstva kojima će finansirati svoju nacionalističku delatnost. Dana 23. januara 1990. godine, Vojislav ŠEŠELJ je postao vođa Srpskog slobodarskog pokreta, a 14. marta 1990. ušao je u koaliciju sa Vukom Draškovićem, takođe srpskim nacionalistom, i osnovao Srpski pokret obnove (u daljem tekstu: SPO).

    U junu 1990. godine, Vojislav ŠEŠELJ je osnovao stranku Srpske narodne obnove, koja je kasnije preimenovana u Srpski četnički pokret. Na izborima u decembru 1990. godine, njegova stranka je osvojila skoro 100.000 glasova. Ubrzo nakon toga, vlasti SFRJ su zabranile Srpski četnički pokret. Dana 23. februara 1991. godine, Vojislav ŠEŠELJ je izabran za predsednika novoosnovane Srpske radikalne stranke (u daljem tekstu: SRS). U junu 1991. godine postao je član Skupštine Republike Srbije. Na gotovo svakodnevnim mitinzima i tokom predizborne kampanje, pozivao je na jedinstvo Srba i na rat protiv "istorijskih neprijatelja" Srbije, odnosno protiv stanovništva hrvatske, muslimanske i albanske nacionalnosti na teritoriji bivše Jugoslavije. Više relevantnih istorijskih i političkih činjenica iznosi se u Dodatku I ove optužnice.

    INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

    Član 7(1) Statuta Međunarodnog suda

    Vojislav ŠEŠELJ snosi individualnu krivičnu odgovornost za zločine koji se navode u članovima 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda i koji su opisani u ovoj optužnici, koje je on planirao, naredio, podsticao, počinio ili čije je planiranje, pripremu ili izvršenje na drugi način pomagao i podržavao. Kad u ovoj optužnici koristi reč "počiniti", tužilac nema nameru da sugeriše da je optuženi fizički počinio sve zločine za koje se tereti kao lično odgovoran. Reč "počiniti" u ovoj optužnici uključuje učestvovanje Vojislava ŠEŠELJA u udruženom zločinačkom poduhvatu. Kad u ovoj optužnici koristi reč "podsticao", optužba optuženog Vojislava ŠEŠELJA tereti da je svojim govorima, izjavama, radnjama i/ili propustima doprineo da se kod izvršilaca stvori odluka da počine navedena krivična dela.

    Vojislav ŠEŠELJ je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu. Svrha tog udruženog zločinačkog poduhvata bila je da se, činjenjem zločina koji predstavljaju kršenje odredbi članova 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda, većina Hrvata, Muslimana i drugih stanovnika nesrpske nacionalnosti silom trajno ukloni sa otprilike jedne trećine teritorije Republike Hrvatske (u daljem tekstu: Hrvatska) i velikih delova Bosne i Hercegovine, kao i iz nekih delova Vojvodine u Republici Srbiji (u daljem tekstu: Srbija), kako bi ta područja postala deo nove države pod dominacijom Srba. U Hrvatskoj su ta područja obuhvatala oblasti koje su srpske vlasti nazivale "SAO Krajina" (odnosno Srpska autonomna oblast Krajina), "SAO Zapadna Slavonija" i "SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem" (nakon 19. decembra 1991, "SAO Krajina" se pojavljuje pod nazivom RSK (Republika Srpska Krajina), a dana 26. februara 1992, SAO Zapadna Slavonija i SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem ušle su u sastav RSK), te "Dubrovačku republiku". U Bosni i Hercegovini, ta područja su obuhvatala Bosanski Šamac i Zvornik.

    Zločini navedeni u ovoj optužnici bili su deo cilja ovog udruženog zločinačkog poduhvata, a Vojislav ŠEŠELJ je imao svest i nameru potrebne za počinjenje svakog tog zločina. Alternativno, zločini navedeni u tačkama od 1 do 9 i od 12 do 15 ove optužnice bili su prirodne i predvidive posledice ostvarenja cilja ovog udruženog zločinačkog poduhvata, a Vojislav ŠEŠELJ je bio svestan da su takvi zločini mogući ishod ostvarenja udruženog zločinačkog poduhvata.

    Gorenavedeni udruženi zločinački poduhvat nastao je pre 1. avgusta 1991. i trajao najmanje do decembra 1995. Vojislav ŠEŠELJ je učestvovao u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu do septembra 1993, kad je došao u sukob sa Slobodanom Miloševićem. Vojislav ŠEŠELJ je na ostvarenju cilja udruženog zločinačkog poduhvata radio u dogovoru sa više pojedinaca. Svaki učesnik ili saizvršilac u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata odigrao je svoju ulogu ili više uloga koje su značajno doprinele ostvarenju cilja ovog poduhvata. Među ostalim pojedincima koji su učestvovali u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu bili su Slobodan MILOŠEVIĆ, general Veljko KADIJEVIĆ, general Blagoje ADŽIĆ, pukovnik Ratko MLADIĆ, Jovica STANIŠIĆ, Franko SIMATOVIĆ zvani "Frenki", Radovan STOJIČIĆ zvani "Badža", Milan MARTIĆ, Goran HADŽIĆ, Radovan KARADŽIĆ, Momčilo KRAJIŠNIK, Biljana PLAVŠIĆ, Željko RAŽNATOVIĆ zvani "Arkan" i drugi pripadnici Jugoslovenske narodne armije (u daljem tekstu: JNA), kasnije Vojske Jugoslavije (u daljem tekstu: VJ), novoformirane srpske Teritorijalne odbrane (u daljem tekstu: TO) u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, vojske Republike Srpske Krajine (u daljem tekstu: SVK), vojske Republike Srpske (u daljem tekstu: VRS), TO-a Srbije i Crne Gore, snaga lokalne srpske policije i policijskih snaga Republike Srbije i Republike Srpske (u daljem tekstu: snage MUP-a), uključujući Državnu bezbednost (u daljem tekstu: DB) Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i specijalnih snaga srpske policije u SAO Krajini i u RSK-u koje su se obično nazivale "Martićeva policija", "martićevci", "Policija SAO Krajine" ili "Milicija SAO Krajine" (u daljem tekstu: Martićeva policija), te pripadnici paravojnih snaga iz Srbije i Crne Gore, paravojnih snaga bosanskih Srba i hrvatskih Srba i dobrovoljačkih jedinica kao što su "četnici" ili "šešeljevci" (u daljem tekstu, zajedno: srpske snage), kao i druge političke ličnosti iz S(F)RJ, Republike Srbije, Republike Crne Gore i iz rukovodstva bosanskih i hrvatskih Srba.

    Vojislav ŠEŠELJ, kao predsednik Srpske radikalne stranke (SRS), bio je istaknuta politička ličnost u SFRJ/SRJ u periodu na koji se odnosi ova optužnica. Zagovarao je politiku ujedinjenja "svih srpskih zemalja" u homogenu srpsku državu. Takozvanu liniju Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica označio je kao zapadnu granicu te nove srpske države (o kojoj je govorio kao o "Velikoj Srbiji") koja uključuje Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i znatne delove Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

    Vojislav ŠEŠELJ, delujući sam i u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu na sledeće načine:

    Učestvovao je u regrutovanju, formiranju, finansiranju, snabdevanju, pružanju podrške i rukovođenja srpskim dobrovoljcima povezanim sa SRS-om, najčešće zvanim "četnici" ili "šešeljevci". Ove dobrovoljačke jedinice su bile osnovane i podržavane da bi pomogle u izvršenju ovog udruženog zločinačkog poduhvata putem činjenja zločina kojim se krše odredbe članova 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda.

    Držao je huškačke govore u medijima, na javnim nastupima i prilikom svojih poseta dobrovoljačkim jedinicama i drugim srpskim snagama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, podstičući te snage na činjenje zločina kojim se krše odredbe članova 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda.

    Zagovarao je i podsticao stvaranje homogene "Velike Srbije", koja bi konkretno obuhvatala područja navedena u ovoj optužnici, putem sile, te na taj način učestvovao u širenju ratne propagande i raspirivanju mržnje prema nesrpskom stanovništvu.

    U svojim javnim govorima pozivao je na proterivanje hrvatskih civila iz delova pokrajine Vojvodine u Srbiji, i tako podsticao svoje sledbenike i lokalne vlasti da uzmu učešća u kampanji progona lokalnog hrvatskog stanovništva.

    Učestvovao je u planiranju i pripremama za preuzimanje vlasti u selima u dve SAO u Hrvatskoj i u opštinama Bosanski Šamac i Zvornik u Bosni i Hercegovini te kasnije prisilno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva sa tih područja.

    Učestvovao je u pružanju finansijske, materijalne, logističke i političke podrške potrebne za takvo preuzimanje vlasti. Tu podršku, uz pomoć Slobodana Miloševića, obezbedio je od srpskih vlasti i Srba iz inostranstva, gde je prikupljao sredstva za podršku ostvarenju cilja udruženog zločinačkog poduhvata.

    Regrutovao je srpske dobrovoljce povezane sa SRS-om i indoktrinisao ih svojom ekstremnom nacionalističkom retorikom kako bi uzeli učešća u prisilnom uklanjanju nesrpskog stanovništva sa odabranih područja putem činjenja zločina iz ove optužnice na naročito nasilan i brutalan način.

    Vojislav ŠEŠELJ je svesno i hotimično učestvovao u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu, imajući istu nameru kao i drugi učesnici ovog udruženog zločinačkog poduhvata ili svest o predvidivim posledicama njihovih postupaka. Po tom osnovu, on za ove zločine snosi individualnu krivičnu odgovornost po članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda, pored odgovornosti koju po istom članu snosi za to što je planirao, naredio, podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje ovih zločina.

    OPŠTI PRAVNI NAVODI

    Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini postojalo je stanje oružanog sukoba. Postojao je neksus između tog stanja oružanog sukoba i zločina za koje se ovde navodi da su počinjeni u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i delovima Vojvodine u Srbiji.

    Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Vojislav ŠEŠELJ je bio dužan da se pridržava zakona i običaja koji regulišu vođenje oružanih sukoba.

    Ponašanje za koje se optužnicom tereti kao za zločine protiv čovečnosti bilo je deo rasprostranjenog ili sistematskog napada usmerenog protiv hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila na širokim područjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine u Srbiji.

    OPTUŽBE:

    TAČKA 1
    (PROGONI)

    Od 1. avgusta 1991. ili približno od tog datuma pa najmanje do septembra 1993. godine, Vojislav ŠEŠELJ, delujući pojedinačno ili u dogovoru sa poznatim i nepoznatim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao je, naredio, podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje progona hrvatskog, muslimanskog i drugog nesrpskog civilnog stanovništva na teritoriji SAO Zapadna Slavonija i SAO SBZS (Slavonija, Baranja i zapadni Srem), u opštinama Bosanski Šamac i Zvornik u Bosni i Hercegovini i u delovima Vojvodine u Srbiji.

    Tokom čitavog tog perioda, srpske snage, koje su se sastojale od jedinica JNA (i zatim VJ-a), lokalnih jedinica srpskog TO-a (koje su kasnije transformisane u vojsku RSK (SVK) i vojsku Republike Srpske (VRS)), te jedinica TO-a iz Srbije i Crne Gore, jedinica lokalne srpske policije i MUP-a Republike Srbije, te dobrovoljačkih i paravojnih jedinica, uključujući dobrovoljce koje je regrutovao i/ili podstrekavao Vojislav ŠEŠELJ, napadale su i preuzimale kontrolu nad gradovima i selima na tim područjima. Nakon preuzimanja vlasti, ove srpske snage, u saradnji sa lokalnim srpskim vlastima, uspostavile su režim progona smišljen da se nesrpsko civilno stanovništvo istera sa tih područja.

    Ovi progoni su činjeni na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi, a obuhvatali su:

    Istrebljenje ili ubistvo mnogih hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila, uključujući žene i starije osobe, u opštini Vukovar i selima Voćin, Hum, Bokane i Krasković u Hrvatskoj, te u opštinama Bosanski Šamac i Zvornik u Bosni i Hercegovini, o čemu se detalji iznose u paragrafima od 18 do 23 ove optužnice.

    Dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočenje hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila u zatočeničkim objektima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, uljučujući zarobljeničke logore u Vukovaru, u Voćinu i okolini, te u Bosanskom Šamcu i Zvorniku, o čemu se detalji iznose u paragrafima od 24 do 26 ove optužnice.

    Uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uslova za hrvatske, muslimanske i druge nesrpske civile u pomenutim zatočeničkim objektima.

    Stalno mučenje, premlaćivanje i ubijanje zatočenih civila hrvatske, muslimanske i druge nesrpske nacionalnosti u pomenutim zatočeničkim objektima.

    Dugotrajan i čest prisilni rad hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila zatočenih u pomenutim zatočeničkim objektima ili držanih u kućnom pritvoru u njihovim domovima u Vukovaru, Voćinu, Bosanskom Šamcu i Zvorniku. Prisilni rad obuhvatao je kopanje grobova, utovarivanje municije za srpske snage, kopanje rovova, te druge vidove fizičkog rada na frontu.

    Seksualno zlostavljanje hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila od strane srpskih vojnika prilikom zarobljavanja i u zatočeničkim objektima.

    Uvođenje restriktivnih i diskriminacionih mera uperenih protiv hrvatskog, muslimanskog i drugog nerspskog civilnog stanovništva, uključujući osobe u Voćinu u Hrvatskoj i Bosanskom Šamcu i Zvorniku u Bosni i Hercegovini, te u delovima Vojvodine u Srbiji, kao što su ograničavanje slobode kretanja; uklanjanje sa položaja vlasti u lokalnim institucijama državne vlasti i u policiji; otpuštanje sa posla; uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu i samovoljni pretresi kuća.

    Mučenje, premlaćivanje i pljačkanje hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila.

    Deportacija ili prisilno premeštanje desetina hiljada hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila sa gorenavedenih teritorija i iz delova Vojvodine u Srbiji, kao što se detaljnije opisuje u paragrafima od 27 do 29.

    Namerno uništavanje domova i druge javne i privatne imovine, kulturnih ustanova, istorijskih spomenika i verskih objekata hrvatskog, muslimanskog i drugog nesrpskog civilnog stanovništva u opštini Vukovar i u Voćinu u Hrvatskoj, te u opštinama Bosanski Šamac i Zvornik u Bosni i Hercegovini, kao što se detaljnije opisuje u paragrafu 31.

    Ovim delima i propustima, Vojislav ŠEŠELJ je počinio:

    Tačka 1: Progone na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(h) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    TAČKE od 2 do 4
    (ISTREBLJENJE i UBISTVO)

    Od 1. avgusta 1991. ili približno od tog datuma pa do juna 1992. godine, na teritoriji SAO SBZS u Vukovaru, a na teritoriji SAO Zapadna Slavonija u Voćinu, od 1. marta 1992. ili približno od tog datuma pa najmanje do septembra 1993. u opštini Zvornik u Bosni i Hercegovini, te od 1. aprila 1992. ili približno od tog datuma pa najmanje do septembra 1993. u opštini Bosanski Šamac u Bosni i Hercegovini, Vojislav ŠEŠELJ, delujući pojedinačno ili u dogovoru sa drugim poznatim i nepoznatim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao je, naredio, podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje istrebljenja i ubistva hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila, kao što se navodi u paragrafima od 19 do 23 ove optužnice.

    HRVATSKA

    SAO ZAPADNA SLAVONIJA

    Počev od avgusta 1991. godine, srpske snage, uključujući dobrovoljačke jedinice zvane "šešeljevci", imale su kontrolu nad Voćinom. U novembru 1991. godine, Vojislav ŠEŠELJ je posetio Voćin i obratio se dobrovoljcima. Podstaknute govorima Vojislava ŠEŠELJA, dobrovoljačke jedinice, posebno "šešeljevci", počele su da pale kuće hrvatskih građana i da ubijaju hrvatske civile u selima Voćin, Hum, Bokane i Krasković sve dok se 13. decembra 1991. godine nisu povukle sa tog područja. Išli su od kuće do kuće i ubijali svakog kog su našli, a ukupno četrdeset tri civila. Neki od onih koji su se sakrili uspeli su da prežive. Imena žrtava daju se u Dodatku II u prilogu ove optužnice.

    SAO SBZS - VUKOVAR

    U novembru 1991. godine, u toku borbi koje su srpske snage vodile da bi zauzele Vukovar, Vojislav ŠEŠELJ je obišao grad i javno izjavio da "nijedan ustaša ne sme živ da izađe iz Vukovara", podstičući na taj način ubijanje Hrvata. Dana 20. novembra 1991. ili približno tog datuma, kao deo opšte kampanje progona, srpske vojne snage, u čijem sastavu su bili pripadnici JNA i TO-a, te dobrovoljačkih i paravojnih jedinica pod komandom, kontrolom ili uticajem JNA, TO-a SBZS i drugih učesnika udruženog zločinačkog poduhvata, uključujući dobrovoljce koje je regrutovao i/ili podstrekavao Vojislav ŠEŠELJ, odvele su oko četiri stotine Hrvata i drugih nesrba iz vukovarske bolnice nakon što su Srbi preuzeli vlast u tom gradu. Oko tri stotine tih nesrba prebačeno je u kasarnu JNA, a zatim na poljoprivredno dobro Ovčara, oko pet kilometara južno od Vukovara. Tu su pripadnici srpskih snaga satima tukli i mučili žrtve. Tokom večeri 20. novembra 1991. godine, vojnici su žrtve u grupama od 10-20 ljudi prevozili na jedno udaljeno stratište između poljoprivrednog dobra Ovčara i Grabova, gde su iz vatrenog oružja ubili oko dve stotine pedeset i pet nesrba iz vukovarske bolnice. Njihova tela pokopana su u masovnu grobnicu. Imena žrtava ovog ubistva navode se u Dodatku III u prilogu ove optužnice.

    Nakon što su srpske snage preuzele kontrolu nad Vukovarom 18. novembra 1991. godine, u "Veleprometu" se okupilo više od hiljadu civila. Neke su na to mesto poterale srpske snage, a drugi su išli dobrovoljno, tražeći zaštitu. Do 19. novembra 1991, u "Veleprometu" se okupilo oko dve hiljade ljudi. JNA je otprilike osam stotina okupljenih lica smatrala ratnim zarobljenicima. Uveče tog 19. novembra 1991, ubrzo nakon što je JNA počela da prebacuje navodne ratne zarobljenike u svoj zatvorski objekat u Sremskoj Mitrovici u Srbiji, srpske snage, među kojima su bili dobrovoljci koje je regrutovao i/ili podstrekavao Vojislav ŠEŠELJ, izvojile su određeni broj pojedinaca iz te grupe navodnih ratnih zarobljenika. Te izdvojene pojedince izveli su iz "Veleprometa" i ubili. Tela nekih od tako ubijenih žrtava prebačena su na poljoprivredno dobro Ovčara i pokopana u masovnu grobnicu, a tela šest žrtava ostavljena su da leže na zemlji iza "Veleprometa". Imena ovih šest žrtava navode se u Dodatku IV ove optužnice.

    BOSNA i HERCEGOVINA

    ZVORNIK

    U martu 1992, Vojislav ŠEŠELJ je održao govor na mitingu u Malom Zvorniku, koji se nalazi na drugoj obali reke Drine preko puta Zvornika. Vojislav ŠEŠELJ je rekao: "Draga braćo četnici, naročito vi sa druge strane reke Drine, vi ste najveći junaci. Očistićemo Bosnu od pagana i pokazaćemo im put koji vodi na istok, gde im je i mesto", podstičući tako progon nesrba u Zvorniku. U aprilu 1992. godine, srpske snage, uključujući dobrovoljce zvane "šešeljevci" i "Arkanove tigrove", napale su i preuzele kontrolu nad gradom Zvornikom i okolnim selima. U tom napadu, srpske snage su ubile mnogo nesrpskih civila. Dana 9. aprila 1992. godine ili približno tog datuma, pripadnici Arkanove jedinice pogubili su dvadeset muškaraca i mladića, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, u gradu Zvorniku. Nakon preuzimanja vlasti, nesrbi su rutinski zatočavani, premlaćivani, mučeni i ubijani. Stotine nesrpskih civila bilo je zatočeno u Zvorniku ili okolini Zvornika od aprila do jula 1992. godine, i to u fabrici obuće "Standard", u "Ciglani", na Ekonomiji, u zgradi "Novi izvor" i u Domu kulture u Čelopeku. Dana 12. maja 1992. godine ili približno tog datuma, na Ekonomiji, srpske snage, među kojima je bio vođa jedne grupe "šešeljevaca", pretukle su na smrt zatočenika Nesiba Dautovića. U maju 1992. godine, srpske snage su ubile dva zatočena muškarca nesrpske nacionalnosti u zgradi "Novi izvor". U periodu od 1. do 5. juna 1992, srpske snage su ubile više od 150 muškaraca bosanskih Muslimana u Tehničkoj školi u Karakaju. U periodu od 7. do 9. juna 1992, srpske snage su ubile više od 150 zatočenika u Gerinoj klanici. Srpske snage su od 1. do 26. juna 1992. godine ubile više od četrdeset zatočenih muškaraca nesrpske nacionalnosti u Domu kulture u Čelopeku. Imena žrtava iz Tehničke škole u Karakaju, Gerine klanice i Doma kulture u Čelopeku čiji identitet je utvrđen navode se u Dodatku V ove optužnice.

    BOSANSKI ŠAMAC

    U aprilu 1992. godine, srpske snage, uključujući dobrovoljce zvane "šešeljevci", napale su i preuzele kontrolu nad gradom Bosanskim Šamcem i okolnim selima. Nakon preuzimanja vlasti, stotine nesrba je rutinski zatočavano, premlaćivano i mučeno u glavnoj policijskoj zgradi (SUP-u), zgradi Teritorijalne odbrane (TO-u), u zgradi osnovne i srednje škole, kao i u skladištu poljoprivredne zadruge u Crkvini, jugozapadno od grada Bosanskog Šamca, a desetine ih je ubijeno. Dana 7. maja 1992. ili približno tog datuma, dvojica vođa jedne jedinice "šešeljevaca" ubile su iz vatrenog oružja osamnaest muškaraca i mladića u skladištu poljoprivredne zadruge u Crkvini. Imena žrtava iz Crkvine navode se u Dodatku VI ove optužnice.

    Svojim učešćem u ovim delima, Vojislav ŠEŠELJ je počinio:

    Tačka 2: Istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članu 5(b) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 3: Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članu 5(a) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 4: Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, sankcionisano zajedničkim članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo po članu 3 i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!
      Vrh

  10. #10

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    TAČKE od 5 do 9

    (ZATVARANJE, MUČENJE,
    DRUGA NEHUMANA DELA i OKRUTNO POSTUPANJE)

    Od avgusta 1991. do septembra 1992. godine, Vojislav ŠEŠELJ, delujući pojedinačno ili u dogovoru s drugim poznatim i nepoznatim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao je, naredio, podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje zatvaranja u nehumanim uslovima muslimanskih, hrvatskih i drugih nesrpskih civila na gorenavedenim teritorijama.

    Srpske vojne snage, koje su se sastojale od jedinica JNA (i kasnije VJ-a), TO-a hrvatskih i bosanskih Srba (koje su kasnije transformisane u vojsku RSK (SVK) i vojsku Republike Srpske (VRS)), dobrovoljačkih i paravojnih jedinica, uključujući dobrovoljačke jedinice koje je regrutovao i/ili podstrekavao Vojislav ŠEŠELJ, delujući u saradnji sa pripadnicima lokalne policije i lokalnim srpskim vlastima, zarobile su i zatočile stotine hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila. Ti civili su držani u kraćem ili dužem zatočeništvu u sledećim zatočeničkim objektima:

    Skladište "Veleprometa", Vukovar, SAO SBZS, novembar 1991, objekat je vodila JNA, oko hiljadu dvesta zatočenika.

    Poljoprivredno dobro Ovčara, okolina Vukovara, SAO SBZS, novembar 1991, objekat je vodila JNA, oko tri stotine zatočenika.

    Podrum zgrade banke u Voćinu u oktobru 1991, nekoliko zatočenika.

    "Lager Sekulinci" kod Voćina u avgustu 1991, tri zatočenika.

    Fabrika obuće "Standard", "Ciglana", Ekonomija, zgrada "Novi izvor" i Dom kulture u Čelopeku, Zvornik, Bosna i Hercegovina, od aprila do jula 1992, stotine zatočenika.

    Glavna policijska zgrada (SUP), zgrada Teritorijalne odbrane (TO), zgrada osnovne i srednje škole u Bosanskom Šamcu i skladište poljoprivredne zadruge u Crkvini, u okolini Bosanskog Šamca, Bosna i Hercegovina, od aprila do septembra 1992, stotine zatočenika.

    Životni uslovi u tim zatočeničkim objektima bili su surovi i obeleženi nečovečnim postupanjem, pretrpanošću, gladovanjem, prisilnim radom, neadekvatnom lekarskom negom i sistematskim fizičkim i psihičkim zlostavljanjem koje je uključivalo mučenje, premlaćivanje i seksualno nasilje.

    Svojim učešćem u ovim delima, Vojislav ŠEŠELJ je počinio:

    Tačka 5: Zatvaranje, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(e) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 6: Mučenje, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(f) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 7: Nehumana dela, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(i) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 8: Mučenje, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, sankcionisano zajedničkim članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo po članovima 3 i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 9: Okrutno postupanje, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, sankcionisano zajedničkim članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo po članovima 3 i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    TAČKE 10 i 11

    (DEPORTACIJA, PRISILNO PREMEŠTANJE)

    Od 1. avgusta 1991. ili približno od tog datuma do maja 1992. godine u srpskim autonomnim oblastima u Hrvatskoj i RSK-u, a od 1. marta 1992. ili približno od tog datuma pa najmanje do septembra 1993. u Bosni i Hercegovini, te u maju 1992. u delovima Vojvodine u Srbiji, Vojislav ŠEŠELJ, delujući pojedinačno ili u dogovoru sa drugim poznatim i nepoznatim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao je, podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje deportacije ili prisilnog premeštanja hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih civila iz mesta njihovih zakonskih prebivališta u Vukovaru (SAO SBZS) u novembru 1991, a u Voćinu (SAO Zapadna Slavonija) u novembru i decembru 1991, u opštini Zvornik u Bosni i Hercegovini u periodu od marta 1992. do septembra 1993, u opštini Bosanski Šamac u Bosni i Hercegovini u periodu od aprila 1992. do septembra 1993, te u delovima Vojvodine, Srbija, uključujući selo Hrtkovci, u maju 1992. godine.

    Da bi ostvarile ovaj cilj, srpske snage koje su se sastojale od JNA (i kasnije VJ-a), lokalnih jedinica TO-a hrvatskih i bosanskih Srba (koje su kasnije transformisane u vojsku RSK (SVK) i vojsku Republike Srpske (VRS)) i onih iz Republike Srbije i Crne Gore, te dobrovoljaca i paravojnih jedinica, među kojima su bili "Beli orlovi" i "Dušan Silni", kao i od dobrovoljaca koje je regrutovao i/ili podstrekavao Vojislav ŠEŠELJ, delujući u saradnji sa lokalnom policijom i policijom Srbije, opkolile su hrvatske i bosanske gradove i sela i zahtevale da stanovnici predaju oružje, uključujući i svoje lovačke puške koje su legalno posedovali. Nakon toga su ti gradovi i sela bili napadnuti ili zauzeti na neki drugi način, čak i ona mesta u kojima su se stanovnici povinovali zahtevima. Namera ovih napada bila je da se stanovništvo natera da beži. Nakon što bi preuzele kontrolu nad tim gradovima i selima, srpske snage su u nekim mestima sakupljale preostalo hrvatsko, muslimansko i drugo nesrpsko stanovništvo i pod pretnjom sile ga prevozile do lokacija u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini koje nisu bile pod srpskom kontrolom, ili ih deportovale na lokacije van Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, a naročito u Srbiju i Crnu Goru. U drugim mestima, srpske snage u saradnji sa lokalnim srpskim vlastima, uvodile su restriktivne i diskriminacione mere za nesrpsko stanovništvo i uzimale učešća u kampanji terora čiji cilj je bio da se oni proteraju sa te teritorije. Većina nesrba koji su ostali kasnije je deportovana ili prisilno premeštena iz svojih domova.

    U maju 1992. godine, Vojislav ŠEŠELJ je došao u Vojvodinu i sastao se sa svojim saradnicima iz SRS-a. Vojislav ŠEŠELJ je svoje saradnike uputio da kontaktiraju nesrbe i da im zaprete smrću ako ne odu sa tog područja. Dana 6. maja 1992, Vojislav ŠEŠELJ je održao huškački govor u selu Hrtkovci, u Vojvodini, u kojem je pozivao na proterivanje Hrvata sa tog područja i pročitao spisak sa imenima pojedinih meštana Hrvata koji bi trebalo da odu u Hrvatsku. Nakon tog govora, u Hrtkovcima je počela kampanja etničkog čišćenja usmerena protiv nesrba, a naročito Hrvata. Tokom sledeća tri meseca, mnogi nesrbi bili su šikanirani, pretilo im se smrću i zastrašivalo, prisiljavajući ih na odlazak. Kuće Hrvata su opljačkane i u njih su se uselili Srbi. Često su se u kuće nesrba koji su bili naterani na odlazak useljavale srpske porodice raseljene iz drugih delova bivše Jugoslavije.

    Svojim učešćem u ovim delima, Vojislav ŠEŠELJ je počinio:

    Tačka 10: Deportaciju, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(d) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 11: Nehumana dela (prisilna premeštanja), ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(i) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    TAČKE od 12 do 15

    (BEZOBZIRNO RAZARANJE, PLJAČKA JAVNE ILI PRIVATNE
    IMOVINE i PROTIVPRAVNI NAPADI NA CIVILNE OBJEKTE)

    Od 1. avgusta 1991. ili približno od tog datuma do maja 1992. u srpskim autonomnim oblastima u Hrvatskoj i RSK-u, a od 1. marta 1992. ili približno od tog datuma pa najmanje do septembra 1993. godine u opštini Zvornik u Bosni i Hercegovini, te od 1. aprila 1992. ili približno od tog datuma pa najmanje do septembra 1993. u opštini Bosanski Šamac u Bosni i Hercegovini, Vojislav ŠEŠELJ, delujući pojedinačno ili u dogovoru sa drugim poznatim i nepoznatim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao je, naredio, podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje bezobzirnog razaranja i pljačke javne i privatne imovine hrvatskih, muslimanskih i drugih nesrpskih stanovnika, koji nisu bili opravdani vojnom nuždom. To namerno i bezobzirno razaranje i pljačka obuhvatali su pljačku i uništavanje domova i verskih i kulturnih objekata, a dogodili su se u sledećim gradovima i selima:

    SAO SBZS: Vukovar (uništene su stotine domova)

    SAO Zapadna Slavonija: Voćin i Hum (uništene su desetine domova i katolička crkva) i

    Bosna i Hercegovina: Bosanski Šamac (uništene su stotine domova i džamija) i Zvornik (uništene su stotine domova i desetine džamija).

    Svojim učešćem u ovim delima, Vojislav ŠEŠELJ je počinio:

    Tačka 12: Bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članovima 3(b) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 13: Uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namenjenim religiji ili obrazovanju, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članovima 3(d) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    Tačka 14: Pljačku javne ili privatne imovine, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članovima 3(e) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

    /potpis na originalu/
    Carla Del Ponte,
    tužilac

    (pečat Tužilaštva)
    Dana 15. januara 2003.
    U Hagu,
    Holandija



    http://www.un.org/icty/bhs/cases/ses...-ii030115b.htm
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!
      Vrh

  11. #11

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat Srpski Radikal kaže: Pogledaj poruku
    Шешељ ће бити ослобођен (свако ко је гледао суђење може да види да уопште није крив да га држе тамо јер су мајмунчине)... На Србију ће утицати у најпозитивнијем могућем смислу поготово ако он постане Председник Републике Србије. Онда можете рачунати на просечну плату минимум дупло већу од просечне плате САД, Војску Србије (коју је Тадић уништио, продавао је све нове тенкове Србије за паре за које не може да се купи једна четвртина тенка) више нико неће уништавати и неће бити ратова!
    ...iz navedenog moze da se zakljuci samo to da je nekim ljudima glava u pesku vrlo duboko...
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
      Vrh

  12. #12

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    DODATAK I

    DODATNE ISTORIJSKE I POLITIČKE ČINJENICE



    Hrvatska

    U očekivanju izbora 1990. godine u Kninu je osnovana nacionalistička Srpska demokratska stranka (u daljem tekstu: SDS) koja je zagovarala autonomiju, a kasnije i otcepljenje većinski srpskih područja od Hrvatske. Vojislav ŠEŠELJ je održavao kontakt sa vođama SDS-a. Dolazio je na sastanke SDS-a i učestvovao u političkim događajima koje je organizovao SDS.

    Dana 25. jula 1990. godine, grupa vođa SDS-a osnovala je Srpsko nacionalno veće (u daljem tekstu: SNV), usvojivši Deklaraciju o autonomiji i položaju Srba u Hrvatskoj i o suverenosti i autonomiji srpskog naroda.

    Dana 30. jula 1990. godine, na prvoj konstitutivnoj sednici SNV-a, raspisan je referendum na kojem će biti potvrđena autonomija i suverenitet srpskog naroda u Hrvatskoj.

    Dana 17. avgusta 1990. godine, Srbi u Kninu su podigli barikade nakon što je hrvatska vlast referendum proglasila nelegalnim.

    U periodu od 19. avgusta do 2. septembra 1990. godine, Srbi u Hrvatskoj održali su referendum o pitanju "suverenosti i autonomije" srpskog naroda u Hrvatskoj. Glasanje je održano u onim oblastima Hrvatske u kojim su Srbi bili u većini i bilo je ograničeno na srpske glasače. Hrvatima koji su živeli u tom regionu nije bilo omogućeno da učestvuju na referendumu. Rezultati referenduma pokazali su da se velika većina glasača izjasnila za srpsku autonomiju. Dana 30. septembra 1990. godine, SNV je proglasio "autonomiju srpskog naroda na nacionalnim i istorijskim teritorijama na kojima živi, a koje su unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao federalne jedinice Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije".

    Dana 21. decembra 1990. godine u Kninu, hrvatski Srbi su proglasili ustanovljenje "Srpske autonomne oblasti Krajina" (SAO Krajina) i posle toga proglasili njeno otcepljenje od Hrvatske.

    Dana 7. januara 1991, u Šidskim Banovcima je formirano Srpsko nacionalno veće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srem (u daljem tekstu: SBZS).

    Tokom celog proleća 1991. godine izbijali su sukobi između naoružanih Srba i hrvatske policije.

    Okršajima u Pakracu i na Plitvicama sukob se u martu 1991. godine pojačao. Na Plitvicama su 31. marta 1991. Srbi napali autobus koji je prevozio hrvatske policajce, pa je i tamo došlo do borbe. JNA je razmestila svoje trupe na tom području i izdala ultimatum hrvatskoj policiji da se povuče sa Plitvica. U događajima kod Plitvica u SAO Krajini učestvovali su Vojislav ŠEŠELJ i deo njegovih dobrovoljaca. U razgovorima sa oficirima JNA predstavljao se kao "vojvoda". Držao je ekstremističke nacionalističke govore, podstičući lokalno stanovništvo da uzme učešća u nasilju nad hrvatskim policajcima.

    Dana 1. aprila 1991. godine, Izvršno veće SAO Krajine usvojilo je odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji. SAO Krajina je tom prilikom priznala ustav i zakone Srbije, kao i ustavno-pravni sistem SFRJ-a, odlučivši da se na celoj njenoj teritoriji primenjuju zakoni i propisi Srbije.

    Krajem aprila 1991. godine, naoružani meštani Srbi pomogli su "šešeljevcima" i drugim srpskim dobrovoljcima da podignu barikade u Borovom Selu kod Vukovara. Dana 1. maja 1991. godine, ti naoružani Srbi su uzeli za taoce više hrvatskih policajaca koji su bili poslati sa zadatkom da ponovo uvedu red i mir u Borovom Selu. Dana 2. maja, hrvatska policija iz Osijeka poslala je u Borovo Selo veću grupu teško naoružanih policajaca da oslobode taoce. Naoružani meštani Srbi pomagali su "šešeljevcima" i drugim srpskim dobrovoljcima da postave zasedu toj grupi policajaca. U borbi je poginulo dvanaest hrvatskih policajaca, a dvadeset ih je ranjeno.

    Dana 12. maja 1991. godine, održan je referendum u SAO Krajini, Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu o prisajedinjenju tih oblasti Srbiji i konsolidovanju tih delova Jugoslavije sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji žele da očuvaju Jugoslaviju. Za prisajedinjenje se izjasnilo 99,8% glasača koji su izašli na referendum.

    Dana 19. maja 1991, Hrvatska je održala referendum na kojem se glasačko telo velikom većinom opredelilo za nezavisnost od SFRJ. Dana 25. juna 1991. godine, Hrvatska i Republika Slovenija proglasile su nezavisnost od SFRJ. Dana 25. juna 1991. godine, JNA je pokrenula trupe u nameri da spreči odvajanje Slovenije.

    Dana 25. juna 1991, u Bačkoj Palanci u Srbiji, osnovana je "Velika narodna skupština SBZS", na zasedanju na kojem su bili predstavnici svih srpskih sela u SBZS. Velika narodna skupština donela je odluku da se SBZS konstituiše kao SAO SBZS i otcepi od Hrvatske. Goran Hadžić, dotadašnji predsednik SNV-a, izabran je za mandatara vlade.

    Evropska zajednica nastojala je da posreduje u sukobu. Dana 8. jula 1991, postignut je dogovor da Hrvatska i Slovenija suspenduju implementaciju odluke o nezavisnosti do 8. oktobra 1991. Evropska zajednica je na kraju priznala Hrvatsku kao nezavisnu državu 15. januara 1992.

    Dana 18. jula 1991, Savezno predsedništvo, uz podršku srpske i crnogorske vlade i generala KADIJEVIĆA, izglasalo je povlačenje JNA iz Slovenije, čime je pristalo na otcepljenje Slovenije i raspad SFRJ.

    Srbi na području Kninske Krajine, u istočnoj Slavoniji i u zapadnoj Slavoniji počeli su dobijati sve veću podršku od vlade Republike Srbije i JNA. U avgustu 1991. lokalnu srpsku Teritorijalnu odbranu, dobrovoljačke i policijske snage na tim područjima snabdevali su, obučavali, a delimično njima i rukovodili JNA i funkcioneri iz MUP-a Srbije. Tokom avgusta i septembra 1991, velika područja Hrvatske došla su pod srpsku kontrolu nakon akcija srpskih vojnih snaga, među kojima su bili "šešeljevci", "Beli orlovi" i policijske snage.

    U tom periodu, Vojislav ŠEŠELJ se neprekidno obraćao javnosti pozivajući je da se uključi u ratna nastojanja. U više navrata je odlazio na liniju fronta i sastajao se sa lokalnim srpskim vođama.

    Na područjima pod srpskom okupacijom u Krajini, Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu, sistematski je proterivano hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo, a ta područja su ušla u sastav raznih gorenavedenih "srpskih autonomnih oblasti". JNA je ostala razmeštena na područjima gde su srpski pobunjenici preuzeli kontrolu, obezbeđujući tako područja koja su oni osvojili.

    Dana 13. avgusta 1991, članovi Predsedništva SDS-a iz zapadne Slavonije održali su u Pakracu sednicu na kojoj je doneta odluka da se proglasi osnivanje "Srpske autonomne oblasti" (SAO) Zapadna Slavonija. Kao kriterijum pomoću kojeg je definisana teritorija SAO Zapadna Slavonija korišćena je nacionalna struktura stanovništva. U SAO Zapadnu Slavoniju ušle su opštine čiji su predstavnici prisustvovali gorenavedenoj sednici Regionalnog odbora SDS-a: Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Podravska Slatina, Okučani, te delovi opština Slavonska Požega i Orahovica. Na tim područjima su Srbi činili 50 i više posto stanovništva.

    U avgustu 1991. srpske snage, pod vođstvom JNA, preduzele su operacije protiv gradova u istočnoj Slavoniji, što je rezultiralo njihovom okupacijom. Hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo tih područja proterano je pod pretnjom sile. Krajem avgusta, srpske snage su započele opsadu grada Vukovara. Do sredine oktobra 1991. srpske snage su zauzele sve druge gradove u istočnoj Slavoniji sa većinskim hrvatskim stanovništvom, osim Vukovara. Nesrbi su podvrgnuti surovom okupacijskom režimu progona, ubistva, mučenja i drugih oblika nasilja. Veliki deo nesrpskog stanovništva je na kraju ubijen ili silom isteran sa okupiranih područja.

    Opsada Vukovara trajala je do 18. novembra 1991, kada je grad pao u ruke srpskih snaga. Tokom tromesečne opsade grad je u velikoj meri razoren granatiranjem JNA, a poginulo je na stotine lica. Kad su srpske snage zauzele grad, pripadnici srpskih snaga su pobili stotine Hrvata. Većina nesrpskog stanovništva proterana je iz grada za samo nekoliko dana nakon što je on pao pod kontrolu Srba.

    U Ženevi su 23. novembra 1991. Slobodan MILOŠEVIĆ, savezni sekretar za narodnu odbranu Veljko KADIJEVIĆ i Franjo TUĐMAN sklopili sporazum, koji su potpisali pod pokroviteljstvom specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija Cyrusa VANCEA. Sporazumom se tražilo da hrvatske snage deblokiraju kasarne JNA, a da se snage JNA povuku iz Hrvatske. Obe strane obavezale su se da će jedinice "pod njihovom komandom, kontrolom ili političkim uticajem" odmah sprovesti prekid vatre u celoj Hrvatskoj, a obavezale su se i da će obezbediti da sve paravojne ili neregularne jedinice povezane sa njihovim snagama takođe poštuju prekid vatre.

    Dana 19. decembra 1991, SAO Krajina se proglasila Republikom Srpskom Krajinom (u daljem tekstu: RSK), a Milan Babić je postao njen prvi predsednik. Dana 26. februara 1992, SAO Zapadna Slavonija i SAO SBZS ušle su u njen sastav na osnovu unilateralnih odluka koje su o tome donele.

    Prema Vanceovom planu, na područjima koja su okupirale srpske snage stvorene su tri zone pod zaštitom Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: UNPA) (Krajina, Zapadna Slavonija, SZBS) koje su se poklapale sa četiri sektora (Jug, Sever, Zapad i Istok). Vanceovim planom tražilo se povlačenje JNA iz Hrvatske, povratak raseljenih lica u svoje domove na područjima UNPA i demilitarizovanje ovih područja UNPA. Mada se JNA zvanično povukla iz Hrvatske u maju 1992, veliki delovi njenog naoružanja i ljudstva ostali su na područjima koja su bila u rukama Srba i bili predati "policiji" RSK. Raseljenim licima nije bilo dozvoljeno da se vrate u svoje domove, a tokom sledećih meseci i godina proterano je i ono malo Hrvata i drugih nesrba koji su ostali na područjima pod srpskom okupacijom.

    Srpske oblasti u RSK ostale su pod srpskom kontrolom do početka maja, odnosno do početka avgusta 1995. godine. Početkom maja 1995, hrvatske snage su operacijom "Bljesak" ponovo uspostavile kontrolu nad područjem zapadne Slavonije. Početkom avgusta 1995, političko i vojno rukovodstvo Srba napustilo je najveći deo teritorije u Hrvatskoj tokom masovne hrvatske operacije. Tom operacijom, poznatom pod nazivom "Oluja", ponovo je uspostavljena hrvatska kontrola nad najvećim delom RSK. Preostala područja pod srpskom kontrolom u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu mirnim putem su reintegrisana u Hrvatsku 1998. godine.

    Bosna i Hercegovina

    U novembru 1990, u Bosni i Hercegovini su održani višestranački izbori. Na republičkom nivou, SDA (Stranka demokratske akcije), stranka bosanskih Muslimana, osvojila je 86 mesta; SDS, stranka bosanskih Srba, osvojila je 72 mesta, a HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) osvojila je 44 mesta u Skupštini.

    Centralna ideja političkog programa SDS-a, onako kako su ga formulisale vođe stranke, između ostalih, Radovan KARADŽIĆ, Momčilo KRAJIŠNIK i Biljana PLAVŠIĆ, bilo je ujedinjenje svih Srba u jednoj državi. SDS je izdvajanje Bosne i Hercegovine iz SFRJ smatrao pretnjom srpskim interesima.

    Rezultati izbora održanih u novembru 1990. značili su da SDS, kako vreme bude odmicalo, neće moći mirnim putem da zadrži Bosnu i Hercegovinu u onome što je postajalo Jugoslavija pod srpskom dominacijom. Zbog toga je na određenim područjima Bosne i Hercegovine, gde je postojala srpska većina, srpski narod počeo da se organizuje u formalne regionalne strukture koje su nazvali "zajednicama opština". U aprilu 1991. godine formirana je Zajednica opština Bosanske Krajine, sa sedištem u Banjoj Luci.

    U jesen 1991. JNA je počela da povlači svoje snage iz Hrvatske. Snage pod kontrolom JNA počele su da se razmeštaju u Bosni i Hercegovini. Mnogo tog ljudstva razmešteno je na područja na kojima nije bilo garnizona ni drugih objekata JNA.

    Dok je rat u Hrvatskoj trajao, postajalo je sve verovatnije da će i Bosna i Hercegovina proglasiti nezavisnost od SFRJ. Uviđajući da neće moći da spreči otcepljenje Bosne i Hercegovine od SFRJ, SDS je počeo da stvara zasebni srpski entitet u Bosni i Hercegovini. U periodu od septembra do novembra 1991, formirano je nekoliko srpskih autonomnih oblasti (SAO), od kojih su neke nastale na osnovu gorepomenutih zajednica opština.

    Dana 12. septembra 1991, proglašena je Srpska autonomna oblast Hercegovina. Dana 16. septembra 1991, Skupština Zajednice opština Bosanske Krajine proglasila je Autonomnu regiju Krajina. Do 21. novembra 1991, srpske autonomne oblasti i autonomne regije postale su Autonomna regija Krajina, SAO Hercegovina, SAO Romanija-Birač, SAO Semberija i SAO Severna Bosna.

    Dana 15. oktobra 1991, na sednici stranačkog saveta SDS-a, doneta je odluka o formiranju odvojene skupštine pod nazivom "Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini" koja je trebala da štiti srpske interese.

    Dana 24. oktobra 1991, Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, u kojoj je dominirao SDS, donela je odluku o raspisivanju "plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini" na kome će se odlučiti o ostajanju u zajedničkoj državi Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom, Srpskom autonomnom oblasti Krajina, SAO Zapadnom Slavonijom i SAO Istočnom Slavonijom, Baranjom i zapadnim Sremom.

    Dana 9. i 10. novembra 1991, bosanski Srbi su održali taj plebiscit. Rezultat je velikom većinom glasova pokazao da bosanski Srbi žele da ostanu u Jugoslaviji.

    Dana 11. decembra 1991, Skupština srpskog naroda obratila se JNA sa zahtevom da svim raspoloživim sredstvima, kao "integralni deo države Jugoslavije" zaštiti ona područja u Bosni i Hercegovini u kojima je sproveden plebiscit srpskog naroda i drugih građana o ostajanju u zajedničkoj jugoslovenskoj državi.

    37. Dana 9. januara 1992. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini usvojila je deklaraciju o proglašenju Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Proglašeno je da teritorija te republike obuhvata "područja srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etničkih celina u Bosni i Hercegovini, uključujući područja na kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u Drugom svetskom ratu", te da ostaje u sastavu savezne države Jugoslavije. Dana 12. avgusta 1992, republika bosanskih Srba promenila je naziv u Republika Srpska.

    Od 29. februara do 2. marta 1992, Bosna i Hercegovina je održala referendum o nezavisnosti. Na poziv SDS-a, većina bosanskih Srba je ovo glasanje bojkotovala. Na referendumu je većina glasala za nezavisnost.

    Dana 27. marta 1992, na Palama je zvanično proglašena Srpska Republika Bosna i Hercegovina.

    Počev od marta 1992. nadalje, srpske regularne i neregularne snage počele su da preuzimaju kontrolu nad područjima u Bosni i Hercegovini, uključujući i teritorije koje se navode u ovoj optužnici.

    Dana 6. aprila 1992, Sjedinjene Američke Države i Evropska zajednica zvanično su priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine.

    Dana 27. aprila 1992, Srbija i Crna Gora su proglasile novu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koju su proglasile državom naslednicom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

    Dana 15. maja 1992, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je u rezoluciji broj 752 zahtevao da odmah prestanu svi oblici spoljnog mešanja u Bosni i Hercegovini od strane jedinica JNA i elemenata Hrvatske vojske (u daljem tekstu: HV) i da se te jedinice povuku, stave pod kontrolu republičke vlade ili raspuste i razoružaju.

    Vojislav ŠEŠELJ je dolazio u Bosnu i Hercegovinu i pre i tokom oružanog sukoba da bi podsticao moral učesnika u sukobu. U oktobru 1991. godine, obišao je srpske vojnike u Trebinju, gde su se okupili za napad na Dubrovnik. U maju i avgustu 1992. godine obišao je Gacko, odnosno Zvornik. U maju 1993. godine, održao je govor u Banjoj Luci.

    U septembru 1993. godine, Vojislav ŠEŠELJ je došao u sukob sa Slobodanom MILOŠEVIĆEM, osporavajući MILOŠEVIĆEVO rukovodstvo i pozivajući na to da mu se izglasa "nepoverenje" u srpskoj vladi. Tokom oktobra i novembra 1993, desetine četničkih dobrovoljaca Vojislava ŠEŠELJA uhapšeno je u Srbiji, gde su optuženi za ratne zločine i druga dela.


    --------------------------------------------------------------------------------

    DODATAK II

    DODATAK KOJI SE ODNOSI NA ŽRTVE IZ VOĆINA, HUMA, BOKANA I KRASKOVIĆA

    /ispod slede spiskovi zrtava.../
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!
      Vrh

  13. #13

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat shacky kaže: Pogledaj poruku
    ...iz navedenog moze da se zakljuci samo to da je nekim ljudima glava u pesku vrlo duboko...

    Pa on bar kaze da je Radikal, normalno je valjda da veruje u Seselja.
    Reci barem koje si stranke ili u sta verujes, pa da ti se moze pisati, odgovoriti, podrzati, biti protivan itd...
      Vrh

  14. #14

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat NIKNIK kaže: Pogledaj poruku
    Za prvi navod ne nisam nikad, a necu ni sad !!!!!!

    Borio si se ok, ali dali uopste znas zasto si se borio?. U borbi imas protivnika ok naveo si ih, ali treba znati zasto ti je neko protivnik ( neprijatelj ), ako ga pobedis, sta iz te borbe dobijas, cilj , ideal, novac, zenske, pa jos se od Hanibala, Cezara, Aleksandra Makedonskog znalo zasto ko ide u borbu, ili je ono ajde ajde ajde bar cemo zvizdati ( mozda dobijemo nesto i za popiti )
    ...ne,ne znam...ja sam debil...
    ...borio sam se za bolju i srecniju Srbiju...i to cu uvek raditi...
    ...za ribe i pice ne moram da se borim...tura za turom stize...
    ...hell ain't a bad place to be......
      Vrh

  15. #15

    Odgovor: Počelo suđenje Šešelju!

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    [CENTER]DODATAK I

    DODATNE ISTORIJSKE I POLITIČKE ČINJENICE

    Hrvatska

    U očekivanju izbora 1990. godine u Kninu je osnovana nacionalistička Srpska demokratska stranka (u daljem tekstu: SDS) koja je zagovarala autonomiju, a kasnije i otcepljenje većinski srpskih područja od Hrvatske. Vojislav ŠEŠELJ je održavao kontakt sa vođama SDS-a. Dolazio je na sastanke SDS-a i učestvovao u političkim događajima koje je organizovao SDS.
    Ове "чињенице" су тешко смеће.
    Рецимо, у опису дешавања у Хрватској нема малтене ниједног реда о томе шта је радила хрватска страна у периоду који се обрађује! Испада да су СДС и Срби радили све то што су радили из чиста мира, а да су Хрвати били само мирни и пасивни објекат њиховог агресивног и "националистичког" понашања.

    Krajem aprila 1991. godine, naoružani meštani Srbi pomogli su "šešeljevcima" i drugim srpskim dobrovoljcima da podignu barikade u Borovom Selu kod Vukovara. Dana 1. maja 1991. godine, ti naoružani Srbi su uzeli za taoce više hrvatskih policajaca koji su bili poslati sa zadatkom da ponovo uvedu red i mir u Borovom Selu. Dana 2. maja, hrvatska policija iz Osijeka poslala je u Borovo Selo veću grupu teško naoružanih policajaca da oslobode taoce. Naoružani meštani Srbi pomagali su "šešeljevcima" i drugim srpskim dobrovoljcima da postave zasedu toj grupi policajaca. U borbi je poginulo dvanaest hrvatskih policajaca, a dvadeset ih je ranjeno.
    У серији БиБиСија "Смрт Југославије", имамо сведочење супруге Јосипа Рајхл-Кира о томе шта је претходило сукобу у Боровом Селу. Јосип Рајхл Кир, иначе Хрват, шеф осјечке полиције, причао је како су Гојко Шушак и још неки екстреми пришли барикади пред Боровим Селом и пуцали из армбруста (ручни бацач ракета) на барикаду. После тога су послали полицију у Борово Село... како је требало Срби да их дочекају после тог напада?

    Dana 18. jula 1991, Savezno predsedništvo, uz podršku srpske i crnogorske vlade i generala KADIJEVIĆA, izglasalo je povlačenje JNA iz Slovenije, čime je pristalo na otcepljenje Slovenije i raspad SFRJ.


    Na područjima pod srpskom okupacijom
    Иначе, Срби су "окупирали" она места у којима су били у већини!

    u Krajini, Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu, sistematski je proterivano hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo,
    Помиње ли неко протеривање и злочине над Србима?

    Крајње једностран и непотпун приказ.

    U Ženevi su 23. novembra 1991. Slobodan MILOŠEVIĆ, savezni sekretar za narodnu odbranu Veljko KADIJEVIĆ i Franjo TUĐMAN sklopili sporazum, koji su potpisali pod pokroviteljstvom specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija Cyrusa VANCEA. Sporazumom se tražilo da hrvatske snage deblokiraju kasarne JNA, a da se snage JNA povuku iz Hrvatske.
    Ево, први пут помињу да Хрвати треба да "деблокирају касарне ЈНА". А где је у досадашњем тексту поменуто да су Хрвати блокирали касарне? Нигде.

    Bosna i Hercegovina

    Rezultati izbora održanih u novembru 1990. značili su da SDS, kako vreme bude odmicalo, neće moći mirnim putem da zadrži Bosnu i Hercegovinu u onome što je postajalo Jugoslavija pod srpskom dominacijom. Zbog toga je na određenim područjima Bosne i Hercegovine, gde je postojala srpska većina, srpski narod počeo da se organizuje u formalne regionalne strukture koje su nazvali "zajednicama opština". U aprilu 1991. godine formirana je Zajednica opština Bosanske Krajine, sa sedištem u Banjoj Luci.
    Смешно је причати о било каквој српској доминацији у БиХ.
    Такође, лаж је да су се Срби организовали да би некога држали под доминацијом. Срби су се организовали како муслимани и Хрвати не би преузели контролу над целом БиХ, дакле и Србима.

    Наравно, ни овде нема помена о томе шта су радили муслимани и Хрвати, па опет испада као да су Срби из чиста мира почели да праве проблеме.

    Битерлемоне, Битерлемоне, има ли смећа које је окренуто против земље у којој живиш и народа с којим живиш да ти нећеш поверовати у њега и цитирати нам овде?
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле
      Vrh

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Šta vam ubija želju za sexom?
    Autor SQUAW u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 202
    Poslednja poruka: 11.12.2014, 20:32
  2. Trošenje plate
    Autor Najgora u forumu Posao
    Odgovora: 43
    Poslednja poruka: 02.12.2010, 12:20
  3. Pušenje ili ne
    Autor Kunic u forumu Zdravlje
    Odgovora: 123
    Poslednja poruka: 28.11.2010, 15:23
  4. Taloženje...
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 20.11.2009, 16:42
  5. Lečenje sinusa
    Autor bianka u forumu Online savetnik
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 15.09.2008, 11:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •