Докази о времену - Strana 7
Strana 7 od 10 PrvaPrva ... 56789 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 91 do 105 od ukupno 150
  1. #91

    Odgovor: Докази о времену

    I tako...

    Nego, gdje se to pojavila sila vrijeme u ovom nasem druzenju, nikako da ukopcam?

    - Jel pokrenula prste ka tastaturi?
    - Nije.

    - Jel udarala po tastaturi?
    - Nije?

    - Jel pokrenula elektrone?
    - Nije?

    - Jel elektronskim putem prenijela poruku?
    - Nije.

    Itd.

    Pa na koju to onda proslost i buducnost upucujes: O Sveto Vrijeme, nes'vatljiva i neu'vatljiva silo, vjeruje u tebe tvoj dakle do smrti odani ber-baki

    No, ne razumijem kako ti ber-baki ne umijes da shvatis tako jednostavnu stvar, a ja, polupismen, to shvatam, pa ti pokusavam pomoci da shvatis?

    Ako si poslao poruku u 'deset sati', a ja ti odgovorio u 'jedanaest', to nije 'proslo vrijeme', vec su se smjenjivala desavanja. A sve u istom trenutku. To stoga jer je sasvim jasno da se vrijeme ne desava, pa je sasvim jasno kako su sva desavanja bezvremena. A ako su sva desavanja bezvremena, onda ne postoje proslost i buducnost, vec samo sadasnjost. Odnosno, ne postoji ni sadasnjost, vec samo desavanja koja se neprestano smjenjuju. U istom trenutku ili tacnije reci bezvremeno

    Naravno, ja shvatam da ti to jos ne shvatas, ali ako nastavis da se druzis sa polupismenima, siguran sam da ces shvatiti, ber-baki.

    P.S.

    Naravno, ne mogu da dokazem kako Nindza kornjace ne postoje, jer da bih dokazao da nesto postoji, preduslov bi bio da isto zaista i postoji. Pa kako bih onda mogao dokazati da vrijeme ne postoji, kada zaista ne postoji. Tako nesto se ne moze. Ne znam, mi polupismeni tako nesto ne mozemo, a vi, ber-pismeni, mozda mozete i tako nesto?

  2. #92

    Odgovor: Докази о времену

    Rekli su mi da vreme leci sve...
    Vreme ne leci nista...
    Sve prodje...
    I mi prodjemo...

    _____________

    Dokazi?
    Hmmmm...
    Dokazi mi da si Ti jedno, a nisi drugo!
    Dokazi mi da jedno postoji bez drugog!
    Dokazi mi da je merenje necega identicno sa onim sto merimo (ili bar mislimo da merimo)!
    Dokazi jenom detetu od dve godine da je sat duzi od vecnosti i vecnost kraca od postojanja!
    Dokazi sebi da je sada/right now jedino sada i right now bez bezbroj individualnih sada i right now!
    Dokazi vremenu da nije fluidno vreme!
    Dokazi na mocan nacin da si nemocan...
    _______________________

    A sta ako su i dokazi samo jedan parametar vremena...

    Never confuse movement with action.

  3. #93

    Odgovor: Докази о времену

    '...Lazu, lazu te
    da vrijeme lijeci sve...'

  4. #94

    Odgovor: Докази о времену

    Citat pinokio kaže: Pogledaj poruku
    I tako...

    Nego, gdje se to pojavila sila vrijeme u ovom nasem druzenju, nikako da ukopcam?

    Ko je od nas ikada pomenuo da vreme=sila. Vi ste to tako predstavili i tako predstavljeno veoma ste u pravu. Da li to znači da vi prihvatate postojanje nečega samo ako to nešto jeste sila? Jesmo li na to spali? Da li, po vašem mišljenju, ljubav postoji?

    Citat pinokio kaže: Pogledaj poruku
    - Jel pokrenula prste ka tastaturi?
    - Nije.

    - Jel udarala po tastaturi?
    - Nije?

    - Jel pokrenula elektrone?
    - Nije?

    - Jel elektronskim putem prenijela poruku?
    - Nije.

    Itd.
    Da li možete sa preciznošću da tvrdite da nešto jeste pokrenulo vaše i moje prste ka tastaturi? Ili je sve ovo samo naša percepcija stvarnosti? Proizvodi individualnih mentalnih poimanja? Postojimo li i pokušavamo li ovde da se razumemo uopšte? Toliko daleko možemo da odemo u vremenu koje ne postoji da postavimo pitanja o postojanju bilo čega, pa i naših samih pitanja, i nas sa njima.

    Citat pinokio kaže: Pogledaj poruku
    Pa na koju to onda proslost i buducnost upucujes: O Sveto Vrijeme, nes'vatljiva i neu'vatljiva silo, vjeruje u tebe tvoj dakle do smrti odani ber-baki
    Uber bakiiji ili ne, nama ovde još uvek nije jasna veza koju vi, gospodine pinokio, pravite između vremena i sile. Kada smo kod sile imali smo gospodina Njutna koji jeste to lepo svetu objasnio, samo smo sada u eri gde će, možda, biti pobijene njegovi zakoni, i šta ćemo onda sa svim tim silama, gospodine pinokio? Mi uber znalci, neznalci, bakiiji i svi ostali?


    Citat pinokio kaže: Pogledaj poruku
    Naravno, ne mogu da dokazem kako Nindza kornjace ne postoje, jer da bih dokazao da nesto postoji, preduslov bi bio da isto zaista i postoji. Pa kako bih onda mogao dokazati da vrijeme ne postoji, kada zaista ne postoji.
    Ja sam se baš namučila sa ovom vašom logikom. Vi možete da dokažete da nešto postoji ako to zaista postoji, a ne možete ako to nešto ne postoji? Onda, veoma jednostavno, možete da pokažete da nešto ne postoji, ako to nešto ne postoji. Ili mom uber umu ovde nešto konstanotno izmiče u ovom našem jedinom trenutku u kome mi koji možda postojimo,a možda i ne, možda raspravljamo, a možda i ne?
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  5. #95

    Odgovor: Докази о времену

    ето, лепо си их приупитала за љубав, еуридика. постоји ли она, господо?

    све остало ми делује сувопарно, недоречено. а у љубави смо, као у сну. или би време за један сан о љубави могли узети као референтну тачку за израчунавање, за мерење, за трпање времена У НЕШТО.

    тада би се, верујем, створили услови да омеђимо наше време.

    један сан о љубави, господин пинокио би ми замерио да опет "бежим у поезију", али, то је моје право, зар не?


    да лепо онда засучемо рукаве, да пободемо колчеве и да развучемо ограду око тог простора и кажемо: овде смо били ми, једном.

    време је један сан о љубави
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  6. #96

    Odgovor: Докази о времену

    Na zalost moram da konstatujem, gospodine Broj310 - prazna torba!

  7. #97

    Odgovor: Докази о времену

    Nasa subjektivna poimanja vremena su zaista interesantna, ali da vidimo sta o tome kaze vikipedija:

    "Vreme je istovremeno jedna od osnovnih fizičkih veličina i jedan od osnovnih pojmova prirode povezan sa prostorom i materijom. Postoje dva osnovna načina shvatanja vremena. Jedan je klasičan, realističan, i potiče od Isaka Njutna. Po njemu je vreme deo fundamentalne strukture univerzuma, dimenzija u kojoj se događaji dešavaju u nizu. Dakle, vreme je pojava koja se može meriti. Po drugom shvatanju je vreme fundamentalna misaona struktura (kao što su prostor i broj) u kojoj se događaji nižu i gde možemo meriti događaje i razmake između njih. Ovakvo shvatanje su postavili Lajbnic i Kant.

    Pojam vremena možemo tako i posmatrati sa stanovišta subjektivnog osećaja i kao fizički pojam. Sigurno je da naš doživljaj vremena proizilazi iz fizičkog ali isto tako zna da vara, a vreme kao fizički pojam je nezavisno od našeg postojanja. Postojanje naše svesti i pojma o vremenu, verovatno je vezano sa iskustvom i doživljajima spoljneg sveta i nesumnjivo da naš mozak na to reaguje svojevrsnim osećajem za vreme. Kod malog deteta i odraslog čoveka taj osećaj nije isti zbog do tada različite dužine proživljenog i različitog uticaja vremena koje je proteklo, na nas. Pojam fizičkog vremena je vezan za pojavu događaja tj. dešavanja u univerzumu. Vreme kao apsolutan pojam je to prestao da bude pojavom Ajnštajnovih teorija relativnosti, gde je Ajnštajn pokazao zavisnost vremena od prostora i materije. Prema tome, vreme je povezano sa materijom i prostorom i ne može se nezavisno od njih posmatrati. Vreme se vezuje za kretanje materije u najširem smislu i jasno je da nema kretanja materije, ne bi imalo smisla ni govoriti o vremenu.

    Prekretnica koju u naše shvatanje prostora i vremena unosi Ajnštajnova relativnost započinje, u stvari, njegovom kritičkom analizom pojma istovremenosti, kojem do tada niko u fizici nije pridavao veći značaj. Ova nova, Ajnštajnova, definicija vremena, zbog svoga značaja koji je odigrala u razvoju fizike, a i zbog svoje jednostavnosti, zaista zaslužuje da se citira. U jednom paragrafu svoje “Elektrodinamike tela u pokretu” (Specijalne teorije relativnosti), Ajnštajn , dakle, o fenomenu vremena navodi sledeće:

    Ako želimo da opišemo kretanje neke materijalne tačke, mi dajemo vrednosti njenih koordinata u funkciji vremena. Pri tome, moramo pažljivo imati u vidu da matematički opis ove vrste nema fizičkog smisla ako nam nije jasno šta podrazumevamo pod vremenom. Treba da uzmemo u obzir da svi naši iskazi u kojima vreme igra neku ulogu uvek su iskazi o istovremenim događajima. Ako, na primer, kažem: “Taj voz stiže ovde u 7 sati”, mislim otprilike ovako: “Položaj male kazaljke moga sata na broju 7 i dolazak voza na stanicu su istovremeni događaji.”...

    Razvijajući dalje ovu svoju ideju, Ajnštajn sa analize istovremenosti događaja na istom mestu prelazi na analizu događaja koji se dešavaju na prostorno udaljenim mestima, pa kaže:

    Ako se u tački A nalazi sat, posmatrač u A može da odredi vreme događaja u neposrednoj blizini A određujući položaje kazaljki simultano sa događajima. Ako se u tački B nalazi drugi sat u svakom pogledu sličan onom u A, posmatraču u B je moguće da odredi vreme događaja u neposrednoj okolini B. Ali nije moguće, bez daljnjih pretpostavki, vremenski upoređivati jedan događaj u A sa jednim događajem u B. Mi smo do sada definisali samo vreme u A i vreme u B. Mi nismo definisali zajedničko vreme za A i B. Ono može da se definiše postavljajući po definiciji da je vreme potrebno svetlosti da pređe put od A do B jednako vremenu za koje svetlost prelazi od B do A....

    Osim svoje neraskidive povezanosti sa prostorom, gde ga je Ajnštajn, pored ostalog, uz pomoć svoga postulata o konstantosti brzine svetlosti, upleo u jedinstvenu strukturu prostor-vremena, ono je takođe, kao što je gore pomenuto, neraskidivo povezano i sa materijom. Kao ilustraciju toga pokušajmo da zamislimo primer potpuno statičnog univerzuma u kome ne bi bilo nikakvog kretanja ni dešavanja. Od najmanje čestice,elektrona, kvarka ili kvanta fizičkog polja, pa do najvećih delova materije koji, uzgred budi rečeno, ne bi onda ni postojali bez kretanja ovih prvih. U takvom univerzumu vreme ne bi ni postojalo. Odatle logično proizilazi i glavna osobina materije, a to je njeno kretanje.

    Vreme se vezuje za uzročno posledični niz događaja (princip kauzalnosti), koji u prirodi ide u smeru povećanja entropije sistema.Strela vremena je okrenuta u smeru povećanja entropije sistema npr, čaša pada sa stola i razbija se,a ne može se spontano desiti obrnuto da se popne i sastavi se.

    Vreme je fizička veličina kojom određujemo položaj tj. postojanje jednog sistema u prostorno-vremenskom kontinumu. Napominjanjem i prostornih koordinata taj položaj se potpuno određuje."

    Ako se ovako pristupi shvatanju vremena, a stvarno ne znam kako bi drugacije u na ovom stepenu saznanja o ovoj problematici, nije bas tesko zakljuciti da nase predstave o vremenu cesto nemaju mnogo veze sa njegovom sustinom...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #98

    Odgovor: Докази о времену

    ... sve prolazi ... pa mogo bi i ja
    Poruku je izmenio Goga, 12.03.2008 u 09:51 Razlog: Citat
    Ko je za jednu voznjicu

  9. #99

    Odgovor: Докази о времену

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Nasa subjektivna poimanja vremena su zaista interesantna, ali da vidimo sta o tome kaze vikipedija:
    Ajde

    "Vreme je istovremeno jedna od osnovnih fizičkih veličina i jedan od osnovnih pojmova prirode povezan sa prostorom i materijom.
    Netacno. Vrijeme je samo mjerna jedinica za odredjeno fizicko trajanje. Vrijeme od 24 casa smo izveli iz fizickog obrtanja zemlje oko svoje osi. Fizicki postoji zemlja, fizicki se obrce oko svoje osi, a 24 casa fizicki ne postoje, vec smo jedno obrtanje zemlje oko svoje osi podijelili na 24 cjeline. Tvrdeci da je vrijeme fizicka velicina, mi tvrdimo da 24 casa fizicki postoje, sto je potpuno nesuvislo. Vrijeme od 100 godina smo izveli iz fizickog obrtanja zemlje oko sunca, gdje se zemlja obrnula ('obrni, okreni, pinokio vrat' se k meni') 100 puta oko sunca. Fizicki postoji zemlja, fizicki se obrce oko sunca, a vrijeme od 100 godina fizicki ne postoji, vec smo ga izveli iz fizickog obrtanja zemlje 100 pota oko sunca. Tvrdeci da je vrijeme fizicka velicina, mi tvrdimo da 100 godina fizicki postoje, sto je potpuna somnabulija. Ako dozivimo milion godina, to znaci da cemo dozivjeti kada se zemlja fizicki milionti put okrene oko sunca. Mjeru od milion godina smo izveli iz fizicog obrtanja zemlje oko sunca milionti put. Tvrdeci da je vrijeme fizicka velicina, mi tvrdimo da milion godina fizicki postoje, sto je najobicnije petparacko trkeljisanje

    Postoje dva osnovna načina shvatanja vremena.
    Da vidimo?

    Jedan je klasičan, realističan, i potiče od Isaka Njutna. Po njemu je vreme deo fundamentalne strukture univerzuma, dimenzija u kojoj se događaji dešavaju u nizu. Dakle, vreme je pojava koja se može meriti.
    Netacno. Vrijeme nije dio fundamentalne strukture univerzuma, niti je dimenzija u kojoj se dogadjaji desavaju u nizi, vec se dogadjaji desavaju, a mi iz njih izvodimo vrijeme. Dakle, obrtanje zemlje oko svoje osi i sunca je dogadjaj iz kojeg mi izvodimo mjeru od jednog dana ili 24 casa.

    Po drugom shvatanju je vreme fundamentalna misaona struktura (kao što su prostor i broj) u kojoj se događaji nižu i gde možemo meriti događaje i razmake između njih. Ovakvo shvatanje su postavili Lajbnic i Kant.
    Usredsredjeni na njegovu upotrebu, zaboravili smo porijeklo vremena, a to je, ono je samo mjerna jedinica za odredjeno trajanje. U tom smislu je i fundamentalna misaona struktura. Nema vremenskog razmaka izmedju dva dogadjaja, jer se sve dogadja bezvremeno.

    Pojam vremena možemo tako i posmatrati sa stanovišta subjektivnog osećaja i kao fizički pojam.
    Netacno. kada se zemlja fizicki okrene milonti put oko sunca, to ce se ona fizicki okrenuti milionti put oko sunca, bez obzira na nas subjektivni osjecaj. Ako zatvoreniku u celiji ima osjecaj da jedno fizicko okretanje zemlje oko svoje osi traje duze od 24 casa, taj subjektivni osjecaj ga vara, jer zemljino fizicko okretanje oko svoje osi zaista traje otprilike oko 24 casa. Dakle, kako god mi subjektivno osjecali, milon godina ce osvanuti u fizickom trenutku miliontog okretanja zemlje oko sunca, i nikako drugacije.

    Sigurno je da naš doživljaj vremena proizilazi iz fizičkog ali isto tako zna da vara, a vreme kao fizički pojam je nezavisno od našeg postojanja.
    Naravno da proizilazi iz fizickog, i samo otud, jer je vrijeme samo mjera za odredjeno fizicko trajanje, i nista vise sem toga, a vrijeme kao fizicki pojam jeste isto tako nezavisno od naseg postojanja iz razloga sto vrijeme kao fizicki pojam ne postoji

    Postojanje naše svesti i pojma o vremenu, verovatno je vezano sa iskustvom i doživljajima spoljneg sveta i nesumnjivo da naš mozak na to reaguje svojevrsnim osećajem za vreme. Kod malog deteta i odraslog čoveka taj osećaj nije isti zbog do tada različite dužine proživljenog i različitog uticaja vremena koje je proteklo, na nas.
    Moze dijete da misli sta god hoce, kao i odrastao covjek, i moze da osjeca sta god hoce, kao i odrastao covjek, ali vrijeme od dva dana je fizicko desavanje u kojemu se zemlja fizicki dva puta okrenula oko sunca, i nista drugo sem toga - pa da ga jebes!

    Pojam fizičkog vremena je vezan za pojavu događaja tj. dešavanja u univerzumu. Vreme kao apsolutan pojam je to prestao da bude pojavom Ajnštajnovih teorija relativnosti, gde je Ajnštajn pokazao zavisnost vremena od prostora i materije. Prema tome, vreme je povezano sa materijom i prostorom i ne može se nezavisno od njih posmatrati. Vreme se vezuje za kretanje materije u najširem smislu i jasno je da nema kretanja materije, ne bi imalo smisla ni govoriti o vremenu.
    Tacno. Ako ne bi postojali dogadjaji, onda ne bi postojalo ni vrijeme. Odnosno, postoje samo dogadjaji iz kojih mi izvlacimo vrijeme. Tako iz dva fizicka obrtanja zemlje oko sunca izvlacimo vrijeme od dva dana ili 48 casova. Dakle, vrijeme fizicki ne postoji, postoje samo desavanja iz kojih mi izvlacimo pojam vrijeme.

    Prekretnica koju u naše shvatanje prostora i vremena unosi Ajnštajnova relativnost započinje, u stvari, njegovom kritičkom analizom pojma istovremenosti, kojem do tada niko u fizici nije pridavao veći značaj.
    Da, isto tako kao sto joj ni danas niko ne pridaje znacaja u naucno/znanstvenom smislu. Ako bi se istoj tvrdnji pridavalo znacaja u naucno/znanstvenom smislu, to znaci da bi se radilo na konstrukciji masine koja bi radila na otkrivanju cestice vrijeme, a, kao sto znamo, niko nije ni prstom mrdnuo u tom smislu, jer je sasvim jasno da je vrijeme samo mjera za odredjeno fizicko trajanje.

    Ova nova, Ajnštajnova, definicija vremena, zbog svoga značaja koji je odigrala u razvoju fizike, a i zbog svoje jednostavnosti, zaista zaslužuje da se citira.
    Koja bre definicija!

    U jednom paragrafu svoje “Elektrodinamike tela u pokretu” (Specijalne teorije relativnosti), Ajnštajn , dakle, o fenomenu vremena navodi sledeće:

    Ako želimo da opišemo kretanje neke materijalne tačke, mi dajemo vrednosti njenih koordinata u funkciji vremena. Pri tome, moramo pažljivo imati u vidu da matematički opis ove vrste nema fizičkog smisla ako nam nije jasno šta podrazumevamo pod vremenom. Treba da uzmemo u obzir da svi naši iskazi u kojima vreme igra neku ulogu uvek su iskazi o istovremenim događajima. Ako, na primer, kažem: “Taj voz stiže ovde u 7 sati”, mislim otprilike ovako: “Položaj male kazaljke moga sata na broju 7 i dolazak voza na stanicu su istovremeni događaji.”...
    Casovnik je samo prosti mehanizam kojega je tvorac covjek. On ne pokazuje vrijeme, vec je izveden iz fizickog obrtanja zemlje oko svoje osi, gdje se isto podijelilo na 24 jednaka dijela. Dakle, ni o kakvom vremenu se tu ne radi, pa ako se dogadjaj poklapanja kazaljke na broju 7 poklopi sa dolaskom voza u stanicu, to jesu istovremeni dogadjaji, ali su se u istom trenutku dogodili i svi drugi moguci dogadjaji u univerzumu, sto znaci da su svi dogadjaji istovremeni, odnosno bezvremeni, da nema neistovremenih dogadjaja itd.

    Razvijajući dalje ovu svoju ideju, Ajnštajn sa analize istovremenosti događaja na istom mestu prelazi na analizu događaja koji se dešavaju na prostorno udaljenim mestima, pa kaže:
    Da, postoje samo prostorno udaljeni dogadjaji, ali ne i vremenski udaljeni dogadjaji, jer se sve dogadja u jednom te istom trenutku, odnosno bezvremeno, jer nema trenutka u kojemu se nesto ne dogadja, jer nema trenutaka, jer nema vremena, vec samo dogadjanja iz kojih mi izvlacimo vrijeme, dobijamo vrijeme itd.

    Ako se u tački A nalazi sat, posmatrač u A može da odredi vreme događaja u neposrednoj blizini A određujući položaje kazaljki simultano sa događajima.
    Da. I sta s tim?

    Ako se u tački B nalazi drugi sat u svakom pogledu sličan onom u A, posmatraču u B je moguće da odredi vreme događaja u neposrednoj okolini B.
    Da. I sta s tim?

    Ali nije moguće, bez daljnjih pretpostavki, vremenski upoređivati jedan događaj u A sa jednim događajem u B.
    Kakva somnabulija. Naravno da nije moguce. Jer ako konkretizujemo stvari, pa kazemo da je ovaj iz tacke A mjerio duzinu trajanja padanja jedne kise u Australiji, a ovaj u tacki B duzinu trajanja padanja jedne kise u Somaliji, dobicemo da je jedna kisa trajala 10 casova, a druga 5 casova, a iako su imali iste mehanizme casovnika, zupcanike sa istim podeocima itd. Duzina trajanja jednog desavanja zavisi o fizickim uslovima u tacki A, a duzina trajanja iste pojave u tacki B zavisi od fizickih cinioca u tacki B, tako i u tacki C,D,X..., a gdje su u svakoj tacki sasvim drugaciji fizicki cinioci.

    Mi smo do sada definisali samo vreme u A i vreme u B. Mi nismo definisali zajedničko vreme za A i B.
    Netacno. Ako je kisa u Australiji trajala 10 casova, a kisa u Somaliji 5 casova, mi imamo zajednicko vrijeme za obje kise, jer je jedna trajala 0,X obrtanja zemlje oko svoje osi, a druga 0,X obrtanja zemlje oko svoje osi.

    Ono može da se definiše postavljajući po definiciji da je vreme potrebno svetlosti da pređe put od A do B jednako vremenu za koje svetlost prelazi od B do A....
    Molim gospodine Ajnstajne? jel vi to mislite da uporedjujemo duzinu desavanja u nasem prostoru, gdje vrijeme izvodimo iz zemljinog obrtanja oko svoje osi, a sa duzinom nekakvog desavanja u nekakvom iluzornom prostoru, gdje bismo vrijeme izvodili iz ko zna cega?


    Osim svoje neraskidive povezanosti sa prostorom, gde ga je Ajnštajn, pored ostalog, uz pomoć svoga postulata o konstantosti brzine svetlosti, upleo u jedinstvenu strukturu prostor-vremena, ono je takođe, kao što je gore pomenuto, neraskidivo povezano i sa materijom. Kao ilustraciju toga pokušajmo da zamislimo primer potpuno statičnog univerzuma u kome ne bi bilo nikakvog kretanja ni dešavanja. Od najmanje čestice,elektrona, kvarka ili kvanta fizičkog polja, pa do najvećih delova materije koji, uzgred budi rečeno, ne bi onda ni postojali bez kretanja ovih prvih. U takvom univerzumu vreme ne bi ni postojalo. Odatle logično proizilazi i glavna osobina materije, a to je njeno kretanje.
    E, ovo je dobro, uporavo ga je bas 'upleo'. Dakle, vrijeme je samo mjera za duzinu trajanja odredjenog desavanja, te ako ne bi bilo desavanja, mi ne bismo imali sta da mjerimo, niti na osnovu cega.

    Vreme se vezuje za uzročno posledični niz događaja (princip kauzalnosti), koji u prirodi ide u smeru povećanja entropije sistema.
    Uzrocno posledicni niz dogadjaja je potpuno bezvremen, i kakve veze sa svim tim ima entropija? Bas nikakve.

    Strela vremena je okrenuta u smeru povećanja entropije sistema npr, čaša pada sa stola i razbija se,a ne može se spontano desiti obrnuto da se popne i sastavi se.
    Mogli bismo kazati da je strela kauzalnosti okrenuta u smeru povecanja entropije, a iz cega mi izvodimo vrijeme, iako bi se i o samoj pretpostavci povecanja entropije moglo polemisati. Dakle, ako strela kauzalnosti cilja ka entropiji, to opet nema nikakve veze sa vremenom, jer su uzrocno posljedicni dogadjaji potpuno bezvremeni.

    Vreme je fizička veličina kojom određujemo položaj tj. postojanje jednog sistema u prostorno-vremenskom kontinumu.
    Vrijeme je samo mjera za odredjeno trajanje jedne fizicke velicine ili jednog fizickog sistema. Mjera za desavanje. Mi posmatramo desavanje i kazemo da je trajalo 50 godina, sto znaci da je trjalo toliko dok se zemlja fizicki 50 puta okrenula oko sunca, i nista vise sem toga ne znaci.

    Napominjanjem i prostornih koordinata taj položaj se potpuno određuje."
    Dakle, na tridesetom stepenu zemljine sjeverne duzine i 30 stepenu sjeverne sirine, nalazi se sila vrijeme, pa potrcite da je pronadjete. Ako dodjete tamo, a nije vidljiv njen ucinak, poskocite nekoliko puta u vis drzeci se jednom rukom za nos, a drugom masici, pa ce vam se ukazati u svoj svojoj velicini i sjaju

    Ako se ovako pristupi shvatanju vremena, a stvarno ne znam kako bi drugacije u na ovom stepenu saznanja o ovoj problematici, nije bas tesko zakljuciti da nase predstave o vremenu cesto nemaju mnogo veze sa njegovom sustinom...
    Bas tako, vrijeme je vjestica, a koja je kriva sto nam je ona tuca potamanila usjeve
    Poruku je izmenio pinokio, 13.03.2008 u 01:41 Razlog: teh.greska

  10. #100

    Odgovor: Докази о времену

    1970 година


    мислим, шта рећи после овог? их бре. одслушати нам ваља ово још једаред, шта кажете другари?

    (трајање 9:42) (девет минута и четрдесетдве секунде)
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  11. #101

    Odgovor: Докази о времену

    1970-a godina predstavlja broj obrtanja zemlje oko sunca. Dakle, time, covjek je izbrojao da se zemlja fizicki 1970-i put okrenula oko sunca prostorno, i nista vise sem toga, sto hoce reci da se tu desava odredjena radnja, a nikakvo vrijeme.

    Od 1970-e do 2008-e, mi kazemo da je proteklo trideset godina, pa nam se cini kao da je proteklo vrijeme, sto znaci da smo, naviknuti na njegovu upotrebu, zaboravili mu porijeklo (junacko). No, vrijeme nije proteklo, jer nije ni teklo, vec su tekle samo promjene, a iz kojih smo mi kasnije izveli vrijeme.

    Dakle, od 1970-e do 2008-e godine zemlja se fizicki okrenula 38 puta oko sunasca zarkog, sto predstavlja fizicko zbivanje u prostoru, a iz kojega smo mi izveli vrijeme od 38 godina.

    Trajanje jednog cina od devetminutaicetrdesetdvesekunde smo dobili mjereci gorepomenuti velicanstveni cin. Devetminutaicetrdesetdvesekunde smo dobili tako sto smo fizicko obrtanje zemlje oko svoje osi podijelili na 24 jednaka dijela, pa svaki od njih na 60 jednakih dijelova, pa svaki od njih na 60 jednakih dijelova, pa svaki od njih na kol'ko 'os jednakih dijelova Dakle, ne postoji vrijeme, vec ga mi samo izvodimo iz odredjenih zbivanja, radnji, cinova. Elem, kada za jedan odredjeni cin kazemo da je trajao 5 godina, to ne znaci da se dogadjao u vremenu od 5 godina, vec da je se dogadjao u prostoru dok se zemlja 5 puta fizicki okrenula oko sunca. Kada kazemo da je jedan odredjeni cin trajao 5 sati, to ne znaci da je dogadjao u vremenu od 5 sati, vec da se dogadjao u prostoru u trajanju zemljinog okretanja oko svoje osi 0,X puta itd.

    Daklem, od 1970-e do 2008-e mi smo izbrojali 38 fizickih obrtanja zemlje oko sunca. Fizicki-prostorno zbivanje iz kojega smo izveli vrijeme. Njemu, vremenu dakle, ni traga ni glasa na drugaciji nacin ne imade.

    Samo dakle izvedenica iz fizicko-prostornih zbivanja, i nista vise sem toga. No smo mu, naviknuti na upotrebu, zaboravili porijeklo (junacko).

  12. #102

    Odgovor: Докази о времену

    значи ли то да постоје само промене госн пинокио? да нема времена?
    то су опасне изјаве, да не кажем шпекулације. ако обртање земље око сунца узмемо као репер, као нешто око чега формирамо тзв. време, не чини ли вам се да је одговор исувише једноставан, депласиран и баналан?

    чињеница је да се ми држимо тог циклуса који се одиграва у нашем делу космоса као пијан плота али то нам не даје за право да наш суд о томе износимо као факат, као правило, као...
    или, рецимо, израчунајте ми колико је времена прошло од оног трена кад се неко сетио да исприча причу о пинокиу,
    рецимо,
    па до тренутка кад је неко главног протагонисту те симпатичне сторије решио да постави испред себе, испред свог ја?

    колико је то време између било растегљиво и шта је њега и коначно дефинисало и одредило?

    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  13. #103

    Odgovor: Докази о времену

    Vrijeme od jedne godine je identicno jednom fizicko-prostornom okretanju zemlje oko sunca.

    Taj cin je majka mara za vrijeme, i od njega ga niko rastegnuti nece. Ni rastegnuti, ni protegnuti, ni otegnuti.

    Sto mu taj cin da, to mu je, ni vise ni manje od toga - pa da ga jebes!

  14. #104

    Odgovor: Докази о времену

    Koliko se secam, juce si se na onoj drugoj (neopipljivoj) temi kacio za Teoriju Svega... Zar se u njoj ne "spominje" vreme kao jedna od 10 dimenzija?
    Qui vit content de rien possde toute chose.

  15. #105

    Odgovor: Докази о времену

    Meni se svidja apstraktna ideja da vreme ne postoji u smislu apsolutisitcke kategorije. Ta misao ne iskljucuje a priori "ozemljene" subkategorija/subdimenzija nama (ljudOvima) pojmljivog vremena u korelaciji pre&posle.

    Dokazi?
    Ne mEre, jerBO bi morO da vas ubijem pre&posle dokaza.

    Never confuse movement with action.

Strana 7 od 10 PrvaPrva ... 56789 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 25.06.2013, 00:01
  2. Odgovora: 53
    Poslednja poruka: 22.10.2010, 00:59
  3. Ми смо деца комунизма...
    Autor yossarian u forumu Spomenar
    Odgovora: 60
    Poslednja poruka: 01.11.2009, 22:07
  4. Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 04.05.2009, 23:31
  5. приватне поруке - проблеми
    Autor StOlA u forumu Obaveštenja i pitanja u vezi sa Forumom
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 09.05.2007, 01:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •