hehehe..heh
Jeste savršeno napisano.. ni ja nemam reči prigovora.
ali.. ti opet parcijalno čitaš.. pa se parcijalno složiš.. i naravno parcijalno "pričaš. ... ceo dan" ...
Ne možeš otrgnuti deo texta iz kompletnog kontexta.
Ti si kanda (u dobrom skoku i to bez zaleta) preskočio ovo...
I u doskoku nisi ni primetio ovo...
Šta ćemo sad?
Nema tu odvajanja.
Ovde je već nedvosmisleno jasno da se ovo što si citirao:
ne odnosi na promene koje ćemo ubrati sa kruške, već da je takva promena jedino moguća sa povratkom religioznosti.
(koja bi trebala da podrazumeva - povratak pravim ljudskim vrednostima)
Religioznosti koju ti čini mi se, ne podržavaš.. otprilike koliko ni revoluciju.
A..?... golube?
______________________________________
Jao Morfe .. jesi primetio kol'ko ja volem s'tobom da diskutujem .. ceo dan
()
Poruku je izmenio CHichaGlisha, 14.10.2010 u 18:06
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Bog nema monopol nad pravim ljudskim vrednostima. Po čemu su to vremena religioznosti koja treba navodno da vratimo bila bolja u bilo kom smislu od današnjih? Najsvirepiji zločini su se događali upravo tamo gde su ljudi boga koristili kao izgovor za svoje postupke. Upravo je svet bio najmirniji i najperspektivniji posle perioda dominacije Crkve u Evropi, tome je posvećen jedan deo predavanja sa snimka.
Crkva, ni religija uopšte, nema pojma šta su to prave vrednosti, jer je najveći deo svog postojanja posvetila gušenju čovekove slobode, pretvarajući ga u ovčicu. Ako jedno carstvo koje ne valja zamenimo drugim koje ne postoji, uvalićemo se u fekalije do guše. Ako ljudima koji su danas spremni da nekoga napadnu samo zato što nije isti kao oni, gurneš veru u ruke, prouzrokovaćeš to da oni ostanu isti, a da opravdanje za svoje postupke nađu kod nepogrešivog nepostojećeg tvorca. Stvorićeš armiju Frankenštajna.
Povratak vrednostima će se dogoditi kad i ako ljudi shvate da su svi ljudi upravo to - ljudi. Kada veru, naciju, rasu, klasu, seksualno opredeljenje, budu videli samo kao spoljne manifestacije čovekovog postojanja - kada ih sklone s puta i zavire osobi u dušu. Tada ćemo voleti ceo svet oko sebe, a mrzeti samo zle osobe.
Pa evo, čovečanstvu je data sloboda da pokaže kakav bi bio svet bez Boga. Ako pravi Bog nije Bog ljudskog srca, onda ljudi uzimaju sebi neke druge bogove i nema zla pod suncem a da ono nije posledica nekog lažnog boga, bilo nacije, bilo materijalizma, bilo idolopoklonstva.
Po onome što je najvažnije, po smislu ljudskog življenja, jer ljudi su tada imali za smisao života - ljubav, i ziveli su za čdruge ljude i za čitavo čovečanstvo, a ne samo za sebe. Blagoslov tog doba se otkrivao na svakom planu, deca su učila školu iz ljubavi i radnici su radili svoje poslove takodje iz ljubavi podjednako, bez obzira na visoke ili niske nadnice. Zarađen novac se nije koristio na uživanja, jer su se ona smatrala grehom, već se tako pojavio višak kapitala koji će biti temelj budućeg kapitalizma. Kriminal je bio veoma nizak, ljudska prosvećenost na najvišem stepenu od kada se zna za ljudski rod.
Najveća zla su činjenja u ime istine, dobrote i pravde, pa prema tvojoj logici onda treba odbaciti istinu, dobrotu i pravdu, jer su u ime njih ljudi činili zlo. Ako su ljudi činili zlo (bez obzira u ime čega), to upravo znači da im treba Spasitelj od zla, a ne da im ne treba Bog.
Ti govoriš o srednjem veku, veku kada su ljudi činili zlo u ime religije, a novi vek je upravo biblijskim hrišćanstvom raskrinkao sve one zablude kojima su dotle religiozni ljudi izgovarali svoje grehe. Sveto pismo je dalo svetlost koja je oslobodila ljude od ropstva greha i samim tim od ropstva totalitarnoj vlasti koju je činila crkva za vreme srednjeg veka.
Crkva je ljudska instituacija i ko crkvu stavlja na mesto Boga, on ne veruje u Boga, vec u crkvu, bez obzira šta deklarativno zastupao. Svet je bio najmirniji i najperspektivniji upravo tada, u vreme novog veka, veka razuma, jer se tada držao Svetog pisma i njegove nauke.
Ko je god rob grehu, on je rob svakoj auroritarnoj ideologiji i svakoj totalitarnoj vlasti, jer preko njegovih nepobedjenih greha čovekom uvek može da se manipuliše. Kada je reformacija promenila karaktere naroda severne Evrope, formirala je tako odrasle ljude da njima ničim nije moglo da se manipuliše, i tako je to trajalo sve do pojave hedonizma i odbacivanja duhovnosti. Dokle god čovekom vladaju gresi, njime može da se manipuliše. Kako ateističke filozifije nemaju viziju o reformi pobuda čovekovog srca, one uvek pokušavaju da reformu ljudskog ponašanja ostvare pritiskom spolja - represijom. Zato su svi predstavnici ateizma okrvavili svoje ruke pokušavajući da pravdu sprovedu nasiljem, to su radili nosici francuske revolucije, to su radili komunisti, to radi i savremeni ateistički Zapad.
To ljudi rade i bez religije, rade u ime svoje nacije, u ime svoje partije, porodice, klana, itd. Njima jedino može da pomogne ona religija koja njihovo zastranjenje proglašava grehom.
Svest o nečemu nije dovoljna. Pušač zna da pušenje nije zdravo, pa mu to ne pomaže. On mora da se oslobodi od nezadovoljstva koje ga tera da puši. Njemu je duvan bog. Njemu treba pravi Bog da ga oslobodi od lažnog boga i da mu promeni pokretačke motive.
Pa već smo imali iskustvo novog veka koji je bio vek duboko religioznih ljudi koji su se borili protiv svojih greha i ta borba sa sobom je donela blagoslov čitavom čovečanstvu.
Mishab, sve si jako lepo napisao i sve jako lepo zvuči.
Potseća me na predavanja koja su držali komunisti.
Povratak na takvo nešto nije moguć, jer to nije nikad ni postojalo.
Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.
Ovde nije pitanje o umetnosti pa da mi pišeš o tome kako lepo zvuči to što sam napisao, nego je pitanje o istinitosti toga što sam napisao.
Svako predavanje koje bi na tu temu držali komunisti, ja bih jako lako mogao da osporim i to na dva načina; logički i iskustveno. Logički, zato što komunista koji je ograničen sobom nije u stanju da promeni motive ljudskog srca, jer nije u stanju da ičim zadovolji žeđ čovekove duše. Komunista ima lepe ideale, ali su neostvarivi bez otklanjanja uzroka duhovnog nezadovoljstva koje ljudi čini nezadovoljnima i zbog nezadovoljstva sklonim nezahvalnosti, neumerenosti i svakom drugom grehu i zlu. Iskustveno, komunisti nisu pokazali ostvarivost svojih ideala u praksi.
Otkuda znaš da to nikada nije postojalo i da danas ne postoji u srcima nekih ljudi? Šta misliš kako je do napretka savemene ljudske civilizacije uopšte došlo?
Da li si gledao film Idiocracy? Da li je neko možda gledao taj film?
Držali su propovedi o komunizmu, pozivajući se na zdrav razum, logiku i iskustvo.I sve je jako lepozvučalo. Samo boga nije bilo.Svako predavanje koje bi na tu temu držali komunisti, ja bih jako lako mogao da osporim
Zašto misliš da ono što može da zadovolji tvoje srce i dušu može na isti način da zadovolji druge osobe?
Ni popovi nisu pokazali da su ostvarivi njihovi ideali, tj. uveravaju me da ću ako budem vernik posle smrti moći da se uverim.
Pa ako tvrdiš da je postojalo, onda kaži kad. A da li postoji u srcima nekih ljudi, to je njihov lični osećaj, a ne realni život.Otkuda znaš da to nikada nije postojalo i da danas ne postoji u srcima nekih ljudi?
Na mnogo načina, između ostalog i hodočasničkim radom, ali i nametanjem vere ognjem i mačem, i protivljenjem okovima vere. Britalnošću i ugnjetavanjem, ali i slogom i ljubavlju. Na dvorovima dalekovidih mecena gde su radili naučnici, filozofi i umetnici, a na poljima crkavali seljaci. U labaratorijama velikih sila gde su granice nauke i tehnologija pomerane radi savršenijeg i ubojitijeg orižja. Savremena ljudska civilizacija uopšte nije produkt ljubavi i razumevanja, već zločina i ugnjetavanja.Šta misliš kako je do napretka savemene ljudske civilizacije uopšte došlo?
Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.
Ko se od nas pozivao na lepo zvučanje kao na relevantno? Zašto ga onda ponov navodiš? Od kada je relevantno što se neko pozivao na razum, logiku i iskustvo? Valjda je relevantno da li je nešto razumno, logično i pokazano iskustvom kao ostvarivo?
Istina nije subjektivna pa da zavis od toga šta se ljudima čini, šta oni misle ili osećaju. Ona ne zavisi od nas, već mi zavisimo od nje. Dokle god čovek traži sreću, on time pruža dokaz da je nezadovoljen. Dokle god ima potrebu da se psihički prazni, time takođe otkriva da je u biti nezadovoljen:
Ako to stanje nezadovoljstva može nečim drugim nego Bogom da se eliminiše, to bi bio dokaz da čoveku nije potreban Bog da bi kao ličnost odrastao i da bi nesebično služio drugim ljudima?
Da li neko zna neki neduhovan (bez Boga) način zadovoljenja čežnji ljudskog bića?
Kada sam se ja pozvao na njih? Nisu oni primer vere u Boga, jer oni veruju u sebe, crkvu, crkvene autoritete, svece, ikone, obrede i rituale u kojima traze spasenje, a ne u Boga da bi bili predstavnici onih koji imaju iskustva sa Bogom.
Novi vek, vek razuma, sa svim blagoslovima koji je pružio čovečanstvu jeste utemeljen na duhovnom iskustvu.
Nikada se nisam pozvao na osećanja, već upravo sam kritikovao oslanjanje na njih kao temelj zablude i temelj idolatrije.
Hodočasni rad nije postojao u prosvetiteljskoj Evropi novog veka, već se kritikovao kao koren fanatizma. Čovek treba da čini dobra dela iz ljubavi, a ne da bi imao neke koristi od njih, da bi njima navodno zaslužuo spasenje. Zato Isus objašnjava da naša levica ne treba da zna šta radi naša desnica. Onaj ko ima ispravan duh i karakter nije svestan da čini neko posebno delo, već prirodno čini dobro ne baveći se samim dobrim delom, već potrebama onoga kome su potrebna.
Taj proces možda sada postoji jer se svako saznanje zloupotrebljava, ali ljubav prema drugom čoveku, prema radu, prema čovečanstvu svakako nije mogla da proistekne iz prisile mačem ili sa dvorova gde su radili naučnici. Ljubav može da proistekne jedino od reforme srca, a probaj sam da promeniš svoje srce, bez Boga, i nećeš uspeti više od onoga što su uspevali komunisti ili čak nosioci filozofije srednjeg veka.
Dobro. Uzmimo da sam prihvatila sve što si rekao/napisao.
Ko ste to Vi?
Sa relevantnim iskustvom, koji znaju pravu istinu. Ako se ne pozivate/ne pripadate Crkvi.
Kome pripadate?
Kako može nešto da (pro)funkcioniše ako se ljudi ne grupišu,
i kako da se grupišu, ako ne znaju gde je/ko je jezgro?
(nemoj mi samo reći da je jezgro Bog - to sam ukapirala, interesuje me "stepenica niže".)
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Nemam trenutno vremena da ti odgovorim detaljno na ceo post, ali ukratko:
Pozivaš se na stav da je potrebno imati veru u boga i pratiti ljubav prema njemu da bi se osećao srećnim, yadovoljnim i sl (skraćeno).
Ja i dalje tvrdim da meni nije potrebno da verujem u boga da bih bio kompletan, srećan, zadovoljan i da bih činio dobra dela.
Ja jednostavno ne verujem da bog postoji, a ti me teraš da verujem u njega sa argumentom da ću uvek biti mizeran i nesrećan ako ne poverujem.
Pozivaš se na razum, iskustvo,... da opravdaš svoj stav, kao i većina ostalih.
Ja tebi ne sporim pravo da veruješ u boga da bi se osećao kompletnim i ispunjenim, to si ti. Ali ja nisam ti i nije mi potrebno da verujem u nekoga ili nešto iznad sebe da bih razlikovao dobro od lošeg i da bih se osećao srećnim, da bih bio ja ja.
A argumente koje si pominjao čuo sam puno puta, sa različitim zaključcima i sa različitim ciljevima. Zato sam i pominjao komuniste, a mogao bih da pomenem i mnoge druge i sekte i MLM i td.
Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.
Zato se i završilo tako kako se završilo...a znamo kako se završilo...u krvi do kolena
Jedno je propovedati(pričati nešto), a drugo je delati...Svi jedno pričaju, a sasvim nešto drugo delaju...pa tako i komunisti, crkvenjaci, sektaši, partijaši, ovi ili oni...svejedno je...
Lično, mogu da saslušam samo onoga koji i na delu pokazuje to što priča...
I ja ću ukratko. Stalno se u svom komentaru pozivaš na osećanje sreće. A temeljna kritika greha jeste upravo u tome što čovek ima za cilj osećanje sreće, kojim ugušuje svest o svojoj unutrašnjoj ispraznosti na nivou stanja. Spasenje nije u tome da osećaš sreću. To možeš i bez Boga. Ali bez Boga ne mozeš da budeš srećan i zadovoljen. Ako misliš da je to moguće, kako onda možeš da promeniš sebe (svoje stanje) i da sebe u biti zadovoljiš? Čime, a da to ne bude samo neka osećajna promena, koja bi se na religioznom planu tumačila kao opijum naroda ili kao idolatrija (oba pojma su iz Biblije nazivi za lažno religiozno iskustvo)?
A jel ti imaš potrebu da nekome pripadaš pa to zato pitaš?
Hajde navedi mi neki primer neke crkve koja je profunkcionisala na takav način kako ti zamišljaš crkvu i funkcionisanje. Kako to "jezgro" pomaže da neka zajednica profunkcioniše? Hoćeš možda na primeru našeg naroda ili možda na primeru SPC?
Da, vidim ja da tebe ne zanima Bog, već stepenica niže. Ti bi htela nešto između Boga i čoveka, što će malko da ti psihološki zameni Boga i što će malko da te odmori od tvoje sopstvene odgovornosti da misliš i odlučuješ. Da li sam u pravu? Inače, zašto bi se uopšte zanimala za stepenicu niže, a ne za Onoga o kome govorim da je Spasitelj od greha?!
Poruku je izmenio Turkmenbashi, 15.10.2010 u 23:43 Razlog: spojene 2 poruke
Imam.
Naravno.
A ti nemaš?
Ja da znam ne bi' tebe pitala.
A ti znaš, pa pitaš mene !?
Ja još ne videh ništa, nešto, ni jednu ideju.. a kamoli sistem koji funkcioniše bez jezgra.
Vidi...
moje su uši otvorene za sve priče.
I slušaju sa zadovoljstvom (slagala se ja s'tim ili ne) sve što uz lepo zvučanje ima makar minimum logike.
Na tra-la-la se odmah zatvaraju.
Hoću da kažem.. čini mi se da sada vrdaš.
Lepo sam te pitala.. a ti si mi odgovorio sa pedesetpet pitanja.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "