Ovde, gde sam sad
Na klupi, u parkicu, pauza, kafa u ruci,
malo tisine remete pticice i to je to...
Posle, natrag na posao
Ovde, gde sam sad
Na klupi, u parkicu, pauza, kafa u ruci,
malo tisine remete pticice i to je to...
Posle, natrag na posao
Postoje samo dva načina da živiš: da živiš kao da ništa nije čudo ili da živiš kao da je sve čudo.
Malo tamo ..ustvari puuno tamo,da mirisem srca dah
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
u krevetu.....duša mi spava ...još samo koji min.
da dođem na red,hm...pa tabla.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
na stolu za klistiranje
kad sam stoka alava
kad volim
ukus,i miris,i ljuto,i zalivenoladnim
kad sam vec puna a oci traze
na,na ,na!
pa nek puknem nocas
Ploviti se mora i bez broda ..
U kadi punoj tople vode, ali me mrzi, pa ću izjutra.
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Ne znam gde bih pre u ITA ili GBR
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Jesam li spominjala negde da bih volela da sam na moru?
Ako nisam, volela bih da sam na moru
Krek, krek.. Ne gudra
U nekoj kafanici, da gustiram lepo ohlađeno, belo vince dok čekam uštipke, domaću pogačicu i šopsku salatu pod obavezno. Neke tamburice da se čuju, ali tiho. A ja gledam u reku i zaboravim da je svet otišao u tri majčine.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Jesi, spominjala si, procitali smo i poneko je lajkovao, reputovao ... Ako bi volela da si na moru, pozivam te u goste, imas na raspolaganju 12 km pescane plaze .
Gde bih ja voleo da sam? Hmmmm....na plazi .
P.S.
Nisam te citirao, da se ne primeti o kome se radi.
Живима по заслузи, мртвима по обичају
U nekoj prodavnici gde mogu da kupim kontur jastuk a da ne režu uši cenama.
Drugo jutro se budim ukočenog vrata.
Pa da sagradim i taj grad i vidim šta je tu tako epohalno.
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
...u nekoj divljini, vukojebini, da gledam zvezde, ložim vatru, ćutim,pišem, mesim hleb, šetam šumom. Ne forever, naravno. Sve sam manje za civilizacijske stvari i ljude. Baš bih da se povučem, da pišem, mesim hleb, čujem se sa decom, skoknem do grada da se vidim sa prijateljima i onda natrag u izolaciju bar na neko vreme. Prijalo bi pet - šest meseci ovakvog života.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Negde gde je toplo,da se opružim na nekoj klupi,da osetim tople sunčeve zrake
na svojoj koži,da je bez ljudi u okolini,da dremam.
Volela bih da je to sad na nekoj od naših planina..
...posle kafica,prijateljska
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
U koncertnoj dvorani. Klavir, izvođač i ja. Minimalizam, dakle. Da uživam u razmeni nota-energija i dopustim da me osećaj savlada. Potrebno mi je da neke stvari odu od mene miljama daleko. Ne da pobegnu od mene, te promašene stvari su moje, već da ih preživim još jednom u koncertnoj dvorani; klavir, izvođač i ja.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Bilo gde,
samo da ne pada kiša...
ovo je sad preteralo sve granice
Postoje samo dva načina da živiš: da živiš kao da ništa nije čudo ili da živiš kao da je sve čudo.
na morskoj obali
da je svetlo,da przi,da na stomaku osecamzrnca peska,da zmurim pod suncem,da mirisem sol u vazduhu
na morskoj obali
da zmureci osluskujem zamor ljudi unaokolo,da zatim ustanem,otresem pesak i odem u vodu
da potopim glavu
da zmirkam od soli u ocima
da zatim plivam lagano ,prema pucini
da je plavo,plavo oko mene....
Ploviti se mora i bez broda ..