Upoznao sam nekog Persijanca, zove se Faršid, tako stane na ulici, porpiča sa mnom, i ja se malčice proseravam, i negde mu pomenuh kako sam voleo rubaije, i kako volim da ih čitam, univerzalne su i slično.
Danas krećem do grada nešto da završim, čovek kaže, vejt maj frend, aj hev samting for ju, i donosi mi Rubaije.
Imao sam staro izdanje, izanđalu knjigu, on mi pokloni novu, tvrd povez s nekim arapskim slovima, i meni bi milo.
To mi je učinilo dan lepšim, a koleginica je rekla da persiš sigurno hoće da "štedi u mojoj kasici" u šta ne verujem,samo je zavidna, jer nema pojma šta su Rubaije
Osećam se umorno, jebemuumormujebem, ali sam pomalo i euforičan, odoh da lepo spavam i tako to, da sutra budem odmoran kada mi sin dođe, da duvamo svećice, vučem ga za uši i slične te neke lepe stvari