Ne umem.
Dodushe, niko mi nije ni trazhio oprost
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Nekad sam govorila - oprastam, ali ne zaboravljam, nekad ...
Oprastam onima koji su mi dragi, dajem im petu, sestu, desetu sansu.
Zato sto su mi dragi i zato sto za njih uvek ima mesta u mom malom zivotu, do nekih granica.
Opet, nebitnim ili manje bitnim osobama ne oprastam, tu odmah secem bez povratka.
Do sad sam par puta oprostila, jednoj te istoj osobi i svaki put sam bila povređena još jače ili možda bolje reći-još bezobraznije. Najtužnije je što me uvek iznova povređivao neko moj...što bi rekli rod rođeni...Jednog dana meni "pukne film", rasčistim sa familijom i zareknem da više nikom ništa ne opraštam...
Eeee, a onda došao Mile u moj život. Jeste da sam par puta htela da ga dokrajčim onom sikiricom, kojom cepa drva za potpalu , ali kad me pogleda onim zavodljivimmmmmm očima...prosto me obori sa nogu. I tako ja ipak promenim moju odluku i eto...oprostila, i mogu vam reći ovaj put je zaista vredelo.
Ljudski je praštati, kao što je ljudski i grešiti. Treba samo oprostiti uvek punog srca i iskreno, jer drugačije i ne funkcioniše.
Ovih dana sam mnogima oprostila i to me je usrećilo.
Umem, uopste nisam ljuta na Zorku sto mi otima prijatelja
I love you Zorice
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Avelj i Kain se susretoše posle Aveljeve smrti. Hodahu pustinjom i prepoznaše se iz daljine, jer obojica behu vrlo visoki. Braća sedoše na zemlju, založiše vatru i obedovaše. Ćutahu kako čine umorni ljudi na izmaku dana. Na nebu se pomaljaše zvezda koja još ne beše dobila ime. Pri svetlosti plamena Kain primeti na Aveljevom čelu beleg od kamena, ispusti hleb koji prinosaše ustima i zamoli da mu bude oprošten zločin.
Avelj odgovori:
-Jesi li ti ubio mene ili sam ja ubio tebe? Ne sećam se više; opet smo ovde zajedno, kao nekada.
- Sada znam da si mi istinski oprostio, jer zaboraviti znači oprostiti. I ja ću pokušati da zaboravim.
Avelj reče sporo:
- Tako je. Dok traje griža savesti, traje i krivica.
To je to..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
E sad si me navela na razmisljanjeznaci ne umem da oprostim posto ne zaboravljam?
Moguce je.
Najveca vlast je vladati sobom.
Oprostaj = zaborav, zato sto je oprostaj nesto sto je konacno, ako je drugacije, onda se to zove preci preko necega..a to je nesto sto je promenljivo i nesto sto nije dovrseno..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Mrzim sto me sluzi jos pamcenje.
Kad budem bakuta od 80-tak godina svima cu sve oprostiti....kako cu onda sve lepo zaboraviti bice i meni lakse.
Najveca vlast je vladati sobom.
lepo receno...
u pravu si "japanko",definitivno...mislim da smo toliko puni egoizma,da nam zaista tesko polazi za rukom da nekome iskreno OPROSTIMO...Tek kad spoznamo da se osoba koja nas je povredila iskreno i duboko kaje,tek onda..mozda.....????
Najveca pobeda koju mozemo izvojevati nad samim sobom je upravo POBEDITI SEBE,ukorenjeni i zacaureni princip,navike,ego koji nas zamracuje,na zlo odgovoriti dobrim,blago onom ko to uspe,taj se moze nazvati ratnikom svetlosti.....
iskreno,nema sta.....ali do tih godina,sta cemo sve propustiti da uradimo,koliko ce radosti i srece biti prepusteno tuzi,nesreci,melankoliji...
Godine koje si navela treba da posluze sabiranju zivota,i svega onog sto je on nosio,mozda bi tada bilo kasno oprastati...
A i sam sam takav,jos nezreo,ne uzvracam istom merom,ali negativne odnose ostavljam na stand by,ne pokusavam uciniti korak ka poboljsanju odnosa,bar ne uvek...mozda zato sto u ovom izopacenom svetu jednostavno taj korak se ne shvaca kao gest dobra,naprotiv tretira se kao tvoje priznanje krivice,i pruza povod za lavinu drugih optuzbi ,stvarajuci time kontraprodukt od zeljenog cilja...
Veoma,veomA POUCNO....bravo ti ga druze..
...Kad se penjes gore,obrati paznju kako se odnosis prema ljudima koji su ispod tebe,jer te iste ljude ponovo ces sresti kad budes padao dole.......
Da.
Opraštam zbog sebe prvenstveno.
Ne volim da se opterećujem i da negativno razmišljam,da trošim svoje dragoceno vreme
na nekog ko to ne zaslužuje.
Trudim se da sebi ugodim i činim dobro,pozitivnim razmišljanjima.
Nisam zlopamtilo nit' sam osvetoljubiva.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Ne!
Samo Bog (ako ga ima) prašta.
Ja nemam vremena da se zamlaćujem time...ko jednom izda, izdaće još 100 puta.
Sasvim je drugo pitanje da li sebi oprostim neke stvari...a i tu je odgovor NE!
Budi pametan i pravi se lud
Da, umem, ali da li zelim ili ne, e to vec zavisi od vise faktora...