"Biti u ratu" (zvuči kao deo nekog CV-ja, jbt) je postalo izgovor za sve. Pobije čovek kalašnjikovim pola komšiluka, a ljudi samo slegnu ramenima i kažu:
Ma, jadničak, bio je u ratu... Pa je li to ludilo postalo normalna stvar? I nemojmo da krećemo s onim pričama:
Pa, kakva su vremena i kakva je ovo zemlja - ludilo i jeste normalna stvar. Kako najbolje obožavam to pljuvanje po ovoj zemlji i ovim vremenima
Naravno, za ludilo povratnici iz rata nisu krivi, kao što ni rođeni dijabetičar nije kriv za svoju bolest, ali, kada je već oboleo, on se ne sme tretirati kao zdrav i ne sme mu se davati slatko. Ludaci se ne smeju tretirati kao normalni i to što oni pucaju po komšiluku, što mrze one čiji su ih sunarodnici povredili - to nije normalno i ne sme da se dešava.
Joksi, blago tvojoj deci i deci svih nas koja će se družiti sa tvojom decom. Lepo ćeš ih učiti, nema šta. Zbog takvih mudraca poput tebe naši očevi su se i sećali Drugog svetskog rata, ustaških zločina, pa im vraćali 50 godina kasnije.
Mrzite, ja i dalje držim čas!