Vidi šta smo ti uradili od pesme, mama
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Vidi šta smo ti uradili od pesme, mama

    Citat Dušan Gojkov kaže:
    Osamdesetih godina prošlog veka studenti Filološkog fakulteta u Beogradu osnovali su časopis fanzin "Prevod list prevodilačke radionice". Izlazio je povremeno, u prvo vreme šapirografisan, potom fotokopiran pa heftan. Uvek je deljen besplatno.

    Da pojasnim stvari: ja nisam studirao na Filološkom fakultetu, već u jednoj zgradi pored. Ali, na Filološkom je bilo jeftine espreso kafe, mogle su se posuditi knjige iz biblioteke čak i sa indeksom drugog fakulteta i naravno mnogo lepih devojaka, koje su se, takođe, ali uz malo više truda i šarma, mogle "posuditi".
    Srce mi se cepa kad pomislim da sve te, nekad zamamno lepe studentkinje Filološkog danas u školama mrzovoljno i nezainteresovano predaju mrzovoljnoj i nezainteresovanoj deci srpski jezik i književnost.

    No, da se vratimo na poantu: "Prevod list prevodilačke radionice Filološkog fakulteta" je već tad imao jednu interesantnu rubriku uporednih prevoda.

    Recimo, original nekog dela (na primer, ruski) ponudite studentu da prevede na naš jezik. Potom, taj prevod date studentu da prevede na jezik koji studira, recimo, na nemački. Sa nemačkog ponovo na naš jezik prevodi student koji nije video original. Sa našeg jezika neko prevodi na kineski, sa kineskog... itd, itd. Poređenje početnog i završnog teksta je često izazivalo smeh, ali, pokatkad i čuđenje i tugu.

    Obožavao sam tu rubriku i zvao sam je "igra gluvih telefona".

    Dan danas ne znam ko je zaslužan za njeno pokretanje.



    S vremena na vreme mi se dešavalo da naletim na vrrrrrlo čudne prevode poznatih mi pesama, ali prolazilo je tek tako: pogledam, promrljam sebi u bradu ili prećutim pa idem dalje. Sada sam čitala u Balkanskom književnom glasniku o ovoj igri gluvih telefona i slatko se nasmejala.

    Kada se desi da naletite na zanimljive prevode poezije, podelite sa forumašima.

  2. #2

    Odgovor: Vidi šta smo ti uradili od pesme, mama

    Dok se ne setim (o) onih prevoda koje smo viđali, evo Dilanovog lyrics-a, na gotovo.


    BOB DYLAN
    Mr TAMBOURINE MAN

    (Original)

    Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
    I'm not sleepy and there is no place I'm going to.
    Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
    In the jingle jangle morning I'll come followin' you.

    Though I know that evenin's empire has returned into sand,
    Vanished from my hand,
    Left me blindly here to stand but still not sleeping.
    My weariness amazes me, I'm branded on my feet,
    I have no one to meet
    And the ancient empty street's too dead for dreaming.


    Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
    I'm not sleepy and there is no place I'm going to.
    Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
    In the jingle jangle morning I'll come followin' you.
    Take me on a trip upon your magic swirlin' ship,
    My senses have been stripped, my hands can't feel to grip,
    My toes too numb to step, wait only for my boot heels
    To be wanderin'.
    I'm ready to go anywhere, I'm ready for to fade
    Into my own parade, cast your dancing spell my way,
    I promise to go under it.

    [...}

    Then take me disappearin' through the smoke rings of my mind,
    Down the foggy ruins of time, far past the frozen leaves,
    The haunted, frightened trees, out to the windy beach,
    Far from the twisted reach of crazy sorrow.
    Yes, to dance beneath the diamond sky with one hand waving free,
    Silhouetted by the sea, circled by the circus sands,
    With all memory and fate driven deep beneath the waves,
    Let me forget about today until tomorrow.

    Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
    I'm not sleepy and there is no place I'm going to.
    Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
    In the jingle jangle morning I'll come followin' you.

    BOB DILAN
    GOSIN DOBOŠARU

    (Prevod Danijele Kambasković Sawers)

    Stani malo, gos'n dobošaru, i
    Otpevaj mi pesmu
    Jer nimalo sanjiv nisam i nemam kud
    Stani malo, dobošaru, otpevaj mi pesmu
    i u zvučna jutra s tobom uvek poći ću ja.

    Premda znam da se carstvo predvečerja pretvorilo u sprud,
    Što curi mi kroz prste
    I ostavlja me slepog tu,
    ukočenog kao spomenik nesanici,
    Opčinjen sopstvenim umorom stojim opečen, označen,
    No nikako da nekog sretnem
    A pretpotopne prazne ulice premrtve su
    za snove.

    Stani malo, gosin dobošaru, otpevaj mi pesmu
    Nisam nimalo sanjiv i nemam kud
    Povezi me u svojoj čarobnoj čigra-barci,
    Čula su mi bolno naoštrena, šake mi ne osećaju umor,
    Vršci stopala mi, utrnuli, čekaju da ih pete pokrenu.
    Spreman sam da se zaputim ma gde, spreman da se zagubim
    u povorci koja me prati. Baci na mene svoje zaigrane čini,
    Obećavam da ću im se povinovati.


    []

    Povedi me da prođem, nevidljiv,
    Kroz dimne kolutove mnenja, želja i misli,
    naniže, niz maglovite ruševine vremena, kroz naslage
    Zamrznutog lišća i korenja trava zaposednutih duhovima
    i preplašenih stabala, do vetrovite plaže
    daleko od bolesnog dosega čemera,
    da plešem pod dijamantskim plaštom noći,
    s jednom rukom u slobodnom zamahu
    ocrtan na pozadini od morskih talasa i pene
    od cirkuskog peska
    sa hrpom nepotrebnih uspomena i sudbinskih odluka
    zametenih pod talase,
    da zaboravim na danas.

    BOB DILAN
    GOSIN DOBOŠARU

    (Prevod Roberta G. Tillyja)


    Stan-der malo, gosin dobošaru i
    Otpevaj mi pesmu
    Jer nimalo sanjiv nisam i nemam kuda da se denem
    Stani malo, dobošaru, otpevaj mi pesmu
    I u zveketavom svitanju pratiću te bogobojazno

    Premda znam da carstvo predvečerja povratilo se u žalove
    Daleke
    Iščilelivši mi iz šaka
    Ostavivši me na
    Slepo tu, ukočenog kao spomenik nesanici
    Svesnost me sopstvena opčinjava, stamen sam na nogama
    No, nikoga da sretnem
    A pretpotopne prazne ulice pre-mrtve su
    Za snivanje

    Stan-der, malo, gosin dobošaru, otpevaj mi pesmu
    Nimalo snen nisam i nema takvog mesta gde uputiti bih se mogao
    Povedi me na putovanje na svojoj čarobno zaljuljanoj barci
    Čula su mi bolno naoštrena, šake mi ne osećaju umora
    Stopala su mi utrnula, tek vršci mojih čizama
    Nestrpljivo ržu, orna za put
    Spreman sam da se zaputim ma gde, spreman da iščilim,
    U sopstvenoj povorci, ako si odlučio da mi začaraš stazu,
    Voljan sam da ti se povinujem


    []

    Pa me povedi, tako nestajućeg
    Kroz dimne kolutove mojih mnenja, želja i misli
    Dole, niz maglovite ruševine vremena, daleko iza naslaga
    Zamrznutog lišća i korenja trava
    Ucveljenih, preplašenih stabala, napolje, na vetrovitu plažu
    Daleko od uvrnutog dosega pomamnog čemera, tuge i jada
    Da plešem pod dijamantskim plaštom noći
    S jednom rukom visoko uzdignutom u slobodnu tminu
    Ocrtan pozadinom od morskih talasa i pene
    Peskom s cirkuskih šatri koje landaraju u noći
    Sa svom tom beznadežnom hrpom uspomena i sudbe strpanom i
    Pometenom duboko pod talase
    Da zaboravim na danas do sutra
    Barem

    by Balkanski književni glasnik BKG, 2007.

  3. #3

    Odgovor: Vidi šta smo ti uradili od pesme, mama

    DrinChe da li mogu da se postavljaju prevodi guglovog prevodioca
    tamo se javljaju neke chudne anomalije i greshke u padezhima.

  4. #4

    Odgovor: Vidi šta smo ti uradili od pesme, mama

    Citat maksimilijan kaže: Pogledaj poruku
    DrinChe da li mogu da se postavljaju prevodi guglovog prevodioca
    tamo se javljaju neke chudne anomalije i greshke u padezhima.
    One hijeroglife sam viđala, bude zabavno ali retko. Kad mašina greši jasno mi je zašto je tako, tu nema problema jer nema ni emocija ni lingvistike, čisto tehnička stvar. Ljudski faktor je za brigu .



    Recimo, original nekog dela (na primer, ruski) ponudite studentu da prevede na naš jezik. Potom, taj prevod date studentu da prevede na jezik koji studira, recimo, na nemački. Sa nemačkog ponovo na naš jezik prevodi student koji nije video original. Sa našeg jezika neko prevodi na kineski, sa kineskog... itd, itd. Poređenje početnog i završnog teksta je često izazivalo smeh, ali, pokatkad i čuđenje i tugu.
    THE LAMENTATION OF THE FAITHFUL WIFE OF ASAN AGA
    by
    Sir Walter Scott ****

    I.
    What yonder glimmers so white on the mountain
    Glimmers so white where yon sycamores grow?
    Is it wild swans around Vaga's fair fountain?
    Or is it a wreath of the wintry snow?
    II.
    Had it been snow glimmers wihite on the mountain,
    By this it had melted 'before the bright day,
    Or had it been swans around Vaga's fair fountain
    They had stretched their broad pinions and sped 'them away
    III.
    It is not swans around the fountain of Vaga,
    It is not a wreiath of the wintiry snow,
    But it is the gay tents of the fierce Asan Aga
    Glimmering so white where yon sycamores grow.
    IV.
    Low lies the Chief on the couch of the wounlded,
    There watch his sisters with tenderest care.
    There weeps his mother in sorrow unbounded
    Every sad friend — tout his Lady — is there.
    V.
    She sorrowed more than the fondest of mothers,
    But from the thronged camp in which wounded'he lay
    Tho there flocked s'ad friends, tender sisters and brothers
    Timid shamefacedness compelled her to stay.
    VI.
    But at her absense high kindling his anger
    Wrote the stern chieftain this severing line
    — Away from my Castle, its mistress no longer,
    Away from my children and all that is mine. —'
    VII.
    Anguish the heart of that Lady deep rended
    When the hard message was brought to her eye
    Woe were the looks on her children she bended
    Weeping around her tho' scarce knowing why.
    IX.
    O'er the high drawbridge come horses loud prancing
    Wildly she started in desperate mood
    She thought 'twas the signal of Asan advancing
    And rushed to the turret to plunge in the flood.
    X.
    Stay thee, oh, stay thee! my Mother! my Mother!
    'Tis not the steeds of our father you hear
    'Tis the fleet horse of Carazan thy 'brother —
    — Thus cried her children in sorrow and fear —
    XI.
    Then the sad mourner turned back to her 'brother
    Clinging around him with bitterest 'moan.
    — Late of these five little darlings, the mother
    Now isee me, Carazan, the mother of none.
    XII.
    Silent and sad stood her brother Carazan
    Then drew from his bosom the severing Bill
    Speaking divorce to the Lady of Asan
    Leaving her free to espouse whom she will.
    XIII.
    Then the sad Dame to her gLrls gave her blessing
    Kissed the red cheek of each fair featured 'boy
    But from the suoklling to her breast closely pressing
    Woe's me! she could not unloosen the tie.
    XIV.
    Torn was the tie by the harsh-tempered brother
    He raised her behind him upon his fleet horse
    And to the lofty abode of their 'mother,
    He bent with the sorrowful Lady his course.
    XV.
    Scairce had a fortnight that widow past over
    Only a fortnight, a fortnight and day
    When to that Lady came many a lover
    All in her mourning as weeping she lay.
    XVI.
    The greatest of ail was Imoski's proud Cadi
    Long had he loved her more dearly than life
    Then to her brother spoke weeping that lady
    — Give me no more to another to wife.
    XVII.
    — Give me no more as a wife to another
    Thus to her brother in sorrow she 'spoke
    Lest when my poor orphans shall call on their mother
    By anguish and 'longing my heart should be broke.
    XVIII.
    Her brother cared not for the prayer of the lady
    Eirmly resolved to bestow her as spouse
    To bestow her as spouse on Imotski's great Cadi
    That the high marriage-gifts should enrich his proud house.
    XIX.
    Yet bid the Cada, my brother Carazan
    Bring a black veil this sad head 'to enfold
    Lest when I pass by the dwelling of Asan
    These widowed eyes ishould their orphans beholds
    XX.
    Scarce was the message received by the Cadi
    Soon he asseflmlbled the gay bridal train
    And bringing the veil as desired by the lady
    Safely the towers of Carazan they gain.
    XXI.
    Safely they gained the 'high towers of Carazan
    But with the Bride 'as returned the gay train
    Lo! as they passed the proud dwellttnig of Asan
    The 'children beheld their [lost mother again.
    XXII.
    Loudly they shouted: 0h, art thou returned
    Comest thou our meals our pastimes 'to share
    0 for thy absence how long have we mourned
    Pass om no further — thy children are here.
    XXIII.
    At the fond voices a sudden pause -made she
    Rein in your steeds these loved turrets below
    Thus to the gallants in agony said she
    Till my last gifts on my babes I bestow.

    XXIV.
    Beneath the proud turrets the bridal train rested
    While her last gifts on her Babe she bestowed
    While she the Iboys with rich girdles invested
    And with gay sabres with jewels that glowed.

    XXV.
    Decked she her daughters in silks richly rustling
    And for those days when his strength might them wield
    To the dear suckling in her bosom close nestling
    Gave 'she a girdle, a sabre and shield.
    XXVI.
    All this from beside saw the istern Asan Aga
    And lloud to his children he haughtily cried
    Away from that woman more false than the Vaga
    More light than the ibreeze and more cold than its tide.
    XXVII.
    Away fled the children for fear loudly crying
    All but the suckling she clasped to her breast
    Down sunk 'the Lady pale, shivering and dying
    Grasped it yet closer and sunk into rest.
    _____________________________

    ASANAGINICA

    by Srećko Dujam Karaman


    Sto se bili u gori zelenoj?
    al su snizi, al su labutovi?
    da su snizi, već bi okopnili,
    labutovi već bi poletzli:
    5 ni su snizi, nit su labutovi,
    nego šator age Asan age.
    On boluje u ranami Ijutim;
    oblazi ga majka i sestrica,
    a ljubovca od stida ne mogla.

    Kad li mu je ranam bolje bilo,
    ter poruča virnoj ljubi svojoj:
    "Ne lekaj me u dvoru bilomu,
    ,ni u dvoru, ni u rodu momu.'
    Kad kaduna rici razumila,
    15 jos je jadna u toj misli stala,
    jeka stade konja oko dvora,
    i pobize Asanaginica,
    da vrat lomi kule niz penzere;
    za njom trču dvi ćere divojke:

    20 ,Vrati nam se, mila majko naša,
    ,ni je ovo babo Asan ago,
    ,već daiza Pintorović beze'
    1 vrati se Asanaginica,
    ter se viša bratu oko vrata:
    25 ,Da moj brato, velike sramote,
    ,di me šalje od petero dice.'
    Beze muči, ne govori ništa:
    već se masa u žepe svione,
    i vadi joj knjigu oprošćenja,
    30 da uzimlje podpuno vinanje,
    da gre s njime majci uza trage.
    Kad kaduna knjigu proučila,


    dva je sinka u čelo ljubila,
    a dvi ćere srid rumena Uca;
    35 a s malakniin u bešici sinkom
    odilit se nikako ne mogla,
    već je bratac za ruke uzeo,
    i jedva je s sinkom rastavio,
    ter je meće k sebi na konjica,
    40 s njome grede k dvoru bijelomu.
    U rodu je malo vrime stala,
    malo vrime, ni nedilju dana,
    dobra kado i od roda dobra,
    dobru kadu prosu sa svi strana,
    45 ja najveće imoski kadija.
    Kaduna se bratu svomu moli:
    ,Aj tako te ne želila, braco,
    ,ne moj mene davcit za nikoga,
    ,da ne puca jadno srce moje,
    50 ,gledajui sirotice svoje."
    Ali beze ne ajaše ništa,
    već je daje imoskom kadiji.
    Još kaduna bratu se moljase,
    da njoj piše listak bile knjige,
    55 da je šalje imoskom kadiji:
    ,Divojka te Upo pozdravljase,
    ,a u knjizi Upo se moljaše,
    ,kad pokupis gospodu svatove,
    ,dug podkluvak nosi na divojku;
    60 ,kada bude agi mimo dvore,
    ,nek ne vidi sirotice svoje/
    Kad kadiji bila knjiga dodje,
    gospodu je svate pokupio,
    svate kupi, grede po divojku,
    65 dug podkluvak nosi na. divojku.
    Dobro svati došli do divojke,
    i zdravo se povratili s njome;
    a kad hili agi mimo dvore,
    dvi je ćere s penzere gledaju,
    70 a dva sina prid nju izodjaju,
    tere svojoj majci govoraju:
    ,Vrati nam se, mila majko naša,
    ,da mi tehi užinati damo/
    Kad to čula Asanaginica,
    75 starisini svatov govorila:
    ,Bogom brate! svatov starisina!
    ,ustavi mi konje uza dvore,
    ,da darujem sirotice moje'
    Ustaviše konje uza dvore,
    80 svoju dicu lipo darovald,
    svakom sinku nozve pozlaćene,
    svakoj ćeri čohu do poljane,
    a malenu u bešici sinku
    njemu salje ubošku aljinu.

    85 A to gleda junak Asan ago,
    ter doživlje do dva sinka svoja:
    ,Ote amo, sirotice moje!
    ,kad se neće smilovati na vas
    ,majka vasa srca ardjaskoga.'
    90 Kad to čula Asanaginica,
    bilim licem zemlji udarila,
    u put se je dušom rastavila
    od ždlosti gledajuć sirota.
    _______________________________

    ASANAGINICA

    by Ivan Lovrić

    Scto se bjeli u gorje zelenoj?
    Al-su snjezi, al-su Labutove?
    Da-su snjezi vech-bi okopnuli;
    Labutove vech-bi poletjeli.
    Ni-su snjezi, nit-su Labutove;
    Nego sciator Aghie Asan-Aghe.
    On bolu-je u ranami gliutimi.
    Oblaziga mater, i sestriza;
    A Gliubovza od stida ne mogla.

    Kad li-mu-je. ranam' boglie bilo,
    Ter porua vjernoi Gliubi svojoj:
    Ne ekai-me u dvoru bjelomu,
    Ni u dvoru, ni u rodu momu.
    Kad Kaduna rjei razumjela,
    Josc-je jadna u toj misli stala.
    Jeka stade kogna oko dvora:
    I pobjexe Asan-Aghiniza
    Da vrat lomi kule niz penxere.
    Za gnom teru dve chire djevoike:
    Vrati-nam-se, mila majko nascia;
    Ni-je ovo babo Asan-Ago,
    Vech daixa Pintorovich Bexe

    I vratise Asan Aghiniza,
    Ter se vjescia bratu oko vrata.
    Da! moj brate, velike sramote!
    Gdi-me saglie od petero dize!
    Bexe muci; ne govori nista.
    Vech-se mascia u xepe svione,
    I vadi-gnoj kgnigu oproschienja,
    Da uzimglie podpunno vienanje,
    Da gre s' gnime majci u zatraghe.
    Kad Kaduna Kgnigu prouila,
    Dva-je sina u celo gliubila,
    A due chiere u rumena liza:
    A s' malahnim u beliscje sinkom
    Odjeliti nikako ne mogla.
    Vech-je brataz za ruke uzeo,
    I jedva-je sinkom raztavio:
    Ter-je mechie K'sebi na Kogniza,
    S' gnome grede u dvoru bjelomu.


    U rodu-je malo vrjeme stala,
    Male vrjeme, ne nedjegliu dana,
    Dobra Kado, i od roda dobra,
    Dobru Kadu prose sa svi strana;
    Da majvechie Imoski Kadia.
    Kaduna-se bratu svomu moli:
    Aj, take te ne xelila, bratzo!
    Ne moi mene davat za nikoga,
    Da ne puza jadno serze moje
    Gledajuchi sirotize svoje.
    Ali Bexe ne hajasce nista,
    Vech-gnu daje Imoskomu Kadii.
    Josc Kaduna bratu-se mogliasce,
    Da gnoj pisce listak bjele Knighe,
    Da-je saglie Imoskomu Kadii.
    Djevoika te Ijepo pozdravgliasce,
    A u Kgnizi ljepo te mogliasce,
    Kad pokupisc Gospodu Svatove
    Dugh podkliuvaz nosi na djevojku;
    Kada bude Aghi mimo dvora,
    Neg-ne vidi sirotize svoje.
    Kad Kadii bjela Kgnjiga doge
    Gospodu je Svate pokupio.
    Svate kuppi grede po djevotku.
    Dobro Svati dosli do djevoike,'
    I zdravo-se povratili s' gnome.

    A kad bili Aghi mimo dvora,
    Dve-je chierze s' penxere gledaju,
    A dva sina prid-gnu izhogiaju,
    Tere svojoi majci govoriaju.
    Vrati-nam-se, mila majko nascia,
    Da mi tebe uxinati damo.
    Kad to cula Asan-Aghiniza,
    Stariscini Svatov govorila:
    Bogom, brate Svatov Stariscina,
    Ustavimi Kogne uza dvora,
    Da darujem sirotize moje.
    Ustavise Kogne uza dvora.
    Svoju dizu ljepo darovala.
    Svakom' sinku nozve pozlachene,
    Svakoj chieri cohu da pogliane;
    A malomu u bescije sinku
    Gnjemu saglie uboske hagline.

    A to gleda Junak Asan-Ago;
    Ter dozivglie do dva sina svoja:
    Hodte amo, sirotize moje,
    Kad-se nechie milovati na vas
    Majko vascia, serza argiaskoga.

    Kad to cula Asan Aghiniza,
    Bjelim licem u zemgliu udarila;
    U put-se-Je s' duscjom raztavila
    Od xalosti gledajuch sirota.
    ______________________________

    Crnogorski prevod, sa ona dva nova slova - uskoro, kada ponovo dođu oni prevodioci iz bivšeg SSSR-a da im kažu kako treba...

  5. #5

    Odgovor: Vidi šta smo ti uradili od pesme, mama

    Soneti! Kako na njih zaboravih Evo i Hamleta:

    Citat Jerowen kaže: Pogledaj poruku
    @cecara--poslednji post: jaoo, eto zasto se uzasavam da citam Sekspira u prevodu! sta uradise od tog soneta?! bolje da nisam procitala prevod, bio bi mi lepsi dan...
    mada, procitala sam i gore prevode. A nista, ama bas nista, ne moze nadmasiti onaj slavni prevod:

    Trt, mrt, zivot ili smrt?

    sto bi na engleskom, "naravno" bilo:

    To be or not to be, 'tis the question



    P.S. za neverne tome--zaista se pojavio ovakav prevod Hamleta, i to ozbiljan prevod, ne neka zajebancija

    Citat danuskica kaže:
    Nema mjesta čuđenju

    Mislila sam da sam sa Hamletom završila... da ću ga možda čitati još dva-tri puta, ali negdje kasnije u svom životu. Kao i mnogo puta dosad, prevarih se u procjeni - sinoć sam dograbila Šekspirove "Tragedije", u izdanju "Vijesti". A bolje da nisam.

    "Sumnjaj da l' zvezda sja,
    da l' sunce u krug se kreće,
    da l' istina slagati neće,
    al' ne: da volim te ja."

    Pismo Ofeliji u ovom izdanju "Hamleta" nije kao ono na koje sam navikla negdje u osnovnoj školi (a to je davno iza mene)... Ti stihovi su skoro jedino, osim onog "Biti il' ne biti" što sam mogla izrecitovati iz te tragedije u bilo koje doba dana ili noći. A ti stihovi nisu više isti. Makar ne u prevodu kojeg su otkupile "Vijesti".

    "Sumnjaj da l' su zbilja sjajne zvijezde ove,
    sumnjaj da l' sunce zna putanju svoju,
    sumnjaj da l' se laž istinom zove,
    al' u ljubav ne posumnjaj moju."

    Na sreću, tokom prvog čitanja Hamleta naišla sam na daleko bolji prevod! Ovaj iz "Vijesti" čak i Hamletovu dilemu "Biti il' ne biti" prevodi sa "Ne biti ili biti: to se pita...".

    A čudila sam se osobama koje kad traže neku knjigu pitaju i čiji je prevod i ko je izdavač... Nema mjesta čuđenju.

Slične teme

  1. Šta biste uradili, a ne smete!?
    Autor yige_gui u forumu Pričaonica
    Odgovora: 165
    Poslednja poruka: 09.02.2016, 13:14
  2. Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 06.06.2014, 22:58
  3. Šta još niste uradili, a uradićete sigurno?
    Autor PersonaGrata u forumu Pričaonica
    Odgovora: 180
    Poslednja poruka: 09.06.2012, 22:52
  4. Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 23.04.2009, 23:57
  5. Da li se vidi kraj svemira?
    Autor SQUAW u forumu Astronomija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 22.06.2007, 18:32

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •