Razmenili smo SMS za novu godinu...
Jos uvek je sama, drustva odavno nema, ne izlazi nigde...
Na net ne dolazi...
Razmenili smo SMS za novu godinu...
Jos uvek je sama, drustva odavno nema, ne izlazi nigde...
Na net ne dolazi...
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
pokloni joj psa. gledaj samo da ne bude neki seldzuk, delo grupe autora.
& underpaid......
Usamljenenost u vezi....prolazna ili vecna stvar....pitanje je sad.....
" Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."
Ja imam 38 godina i jos nisam nasao zivotnog saputnika.
Pitam ja vas:
Da li sam ja normalan,m?
Usamljenost je, po mom misljenju, na neki nacin direktno proporcionalna emancipovanosti i urbanosti sredine. Kladim se da je u Njujorku najvise usamljenih dusa. Moderan zivot, sa svim atributima koje poseduje, namece neke svoje standarde i menja i modifikuje brojne i do skoro uvrezene nacine zivljenja. Svakodnevnica ispunjena dinamikom i brojnim izazovima kod jednog broja ljudi stvara stanje nesigurnosti ili umanjuje sposobnost u ostvarivanju emotivnih veza, ili ko zna sta vec, sto rezultira njihovom usamljenoscu i pored zrelih godina i nekog zivotnog iskustva koje poseduju...
Na neki nacin usamljenost je u nekom stepenu neotudjivi deo nas. Po potrebi smo joj svi ponekad skloni. Ali,hronicna usamljenost (bez ostvarene porodice, potomstva, ili realizovane emotivne veze i slicno) zna da bude snazan generator depresivnih stanja. Kako se boriti protiv toga. Oni cvrsci i uporniji pokusavaju da rese taj problem povcavanjem svoje drustvene angazovanosti (setimo se serije `Dragi Dzon`), oglasavanjem preko za to specijalizovanih angencija ili medija, pa i preko interneta. Oni su sa najvecim sansama da rese svoj problem. Drugi se jos vise povlace u sebe, a deo ih se odaje sredstvim zavisnosti....
Na zalost, potpuno sam uveren da ce usamljenih dusa biti sve vise, a `lekova` za takve osobe sve manje....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Mnogi ljudi su danas usamljeni ali mislim da su sami krivi zbog toga...
duga12 kaže:
Mnogo,i sve je veći broj takvih duša.Pažljivo sam čitala o tvojoj prijateljici sa neta,tužna priča,ali ne i usamljeni slučaj.
Generalno mislim da su svi u nekoj frci od vezivanja,pokazivanja emocija...On se razočarao,pa se uplašio nje,zatim ona doživljava i drugo razočarenje,pa joj ne pada na pamet da doživi i sledeće,začarani krug,a rezultat nikakav.Ispovredjivali su se,a zašto?Verovatno da net i nije pravi način za ono što traže.Jer retki su slučajevi,da na ovaj način neko doživi ono što neki nisu realno do svoje 35-40.Da smo malo više otvoreni jedni ka drugima,ne bi bilo toliko povredjenih,malo se i foliramo,kao kul si,a u stvari se raspadaš i čekaš čudo....
Počinjem da zvučim veoma pesimstički,što baš i nije ohrabrenje za one koji su usamljeni...ali ako se sami ne cimnu...ostaće sami do 70.
...samo da dodam još koju u vezi koleginice,a i moje inače jako dobre prijateljice...mislim,već kad sam je ogovarala na ovaj način,sad bi podelila još nešto sa vama,koji čitate ove teme...konačno se usudila da i ona zatrepeta svojim trepuškama,posluša dosadnu dugu ,i pruži šansu jednom čoveku...,veoma me obradovalo to.
Usamljene duše...
Imam 34 godine...gotovo 35 za tri mjeseca...Sama sam...imala sam dugu vezu skoro deset godina...razisli se,poslije toga par prolaznih veza al nista što bi mi dotaklo srce i ispunilo usamljenu dušu.Većina mojih drugova i drugarica žive u relativno srećnim brakovima...trudim se da ih ne opterećujem svojom samoćom...živim normalan život, još uvijek nadajući da ću naći svoju polovinu...ne bi mogla da se udam samo zato jer se to mora da bi bio u svijet,što kaže moja baba...Znam da svako zašto ima svoje zato...i vjerujem u ljubav i u neke normalne odnose među ljudima koji se vole.Ne tražim puno i nije me strah vezivanja...još uvijek smatram da su najveće bogatstvo jednog čovjeka porodica i klinci iako su vremena teška da ih izvedemo na pravi put...i ne može se živjeti sam...to je jedino što znam...ko god misli drugačije ili je egoista ili se boji života...Ponekad se može biti usamljen u vezi ili u braku više nego kad si zaista sam...tužno je kad se to desi...
Usamljenost ponekad prija....al ljepše se život iznese na leđima kad ga sa nekim djeliš...i ima više smisla...
Ja sam bio zaljubljen u mnoge devojke....ali sve su me odbile....i sad se bojim da priđem ijednoj u koju se zaljubim....i najgore je što moj kukaivčluk po tom pitanju raste iz dana u dan......prosto imam strah od odbijanja......imam 16 god. a još nisam imao vezu, nisam nikad poljubio devojku, i zbog toga se osećam tako bedno....
Sve je džabe što pokušam. Džabe je što sam duhovit, pametan, dovitljiv...ništa to nema veze. Svaka devojka u koju se zaljubim na kraju završi s nekim fudbalerom sa manje od pola mozga, koji je po pravilu makar dve godine stariji od nje. I tako uvek.....a ja se trudim, i trudim, i kad je konačno pitam, ona me odbije....a neki tipovi samo dođu i osvoje devojke za dve sekunde.....i šta ja sad da radim? Mogu samo da patim u tišini posle svakog neuspeha, da zadržavam moj bol pod maskom, i da se pravim da me nije povredilo, a jeste, i to svaki put.
Ponekad pomislim da moj život nema svrhu. Ja samo želim da budem voljen, i uvek mi se čini da svi oko mene imaju nekog koga vole, i koga taj neko voli, a da sam ja jedini koji je sam. Svaki put kad vidim neki par kako se ljubi, ili grli, ja se osetim tako mizerno, da mi dođe da umrem....
I Dont Believe In God, and I'm proud if it.
Ej pa takve i nisu za tebe ...Svaka devojka u koju se zaljubim na kraju završi s nekim fudbalerom sa manje od pola mozga,
Budi ono što jesi,jer samo takav ćeš valjati sebi,i drugima,a onda će te neka devojčica već prepoznati...
Ima vremena za prave vrednosti,a kad one dođu zaboravićeš probleme,koji te sada muče,a verujem i većinu tvojih vršnjaka...
I nisi jedini koji je sam,vreme je pred tobom ...a stiglo i proleće i najvažnije:nema maski ,samo nabaci osmeh na lice
Насмејте их. Увек се трудите да на њих пренесете свој оптимизам. Оно што такве људе највише погађа су злуради, песимистични, омаловажавајући сугестивни коменари због којих се још више повлаче у себе. Будите позитивно сугестивни. Храните их комплиментима. Ако од вас као пријатеља не добијају лепе речи, шта тек да очекују од незнанаца? Не критикујте их због тога што јесу, већ хвалите оно што ће да буду. Не хвалите се много својом срећом пред њима, радије им испричајте како сте се некада обрукали и направили будалу од себе. Пронађите још некога ко је усамљен и упознајте их међусобно.
Discovery is dangerous… but so is life. A man unwilling to take risk is doomed never to learn, never to grow, never to live.