Skocio u Bunar!
Tad nisam znao da plivm, ali sam imao srece pa sam upao u shkaf i brzo su me izvukli van.
Skocio u Bunar!
Tad nisam znao da plivm, ali sam imao srece pa sam upao u shkaf i brzo su me izvukli van.
Uuuuu, imam veliki izbor, ali mislim da je među najboljima potez kada sam policiji mrtav... trezan pokazao golu... pozadinu. Bez razloga, osim što sam se pravio važan pred društvom... muškim Naravno da sam tu postavio novi rekord na 100 m... koji su bili dugački pola km... do nekog wc, čiji bih enterijer sada izljubio da se ponovo zateknem u tom kraju.
"All I got is a red guitar, three chords, and the truth."
I dalje smatram da je moja najveca ludost skakanje sa Zezeljevog mosta...i to dva puta...ali sad me podseti Bazarov sa cika cajcima...
Momak moje najbolje drugarice se ozdere kao zivotinja i potuce se sa petoricom ili sestoricom u kaficu u kom smo otpadali godinama i pocepa ih k'o peder erotiku. Nije mu bilo dovoljno nego izadje na ulicu i pocne da samara prolaznike. I legendarna baba Duca koja je vecito virila kroz prozor pozove policiju, a zvekan pobegne.
Stigli panduri, dva auta i marica i pocnu da hapse sve koji su bili u lokalu. Moja najbolja drugarica se sakrije u magacin, a ja ostanem za sankom. Kao kuliram, nemam veze s prethodnim dogadjajem
Prilazi meni mrga i kaze: Devojcice, ajmo pokret!
- A ne. Ja ne mogu.
-Jeeeel? A zasto ne mozes? Hoces da te prenesem do marice?
-Ma ne mogu, ja imam izlaz do 23h.
-Polazi!
-Dobro. Vida ce me probiti kroz beton zbog vas.
Uglavnom, potrpali nas u maricu, unutra mrkla mrakcina, smrdi mokraca, meni frka...stignemo u stanicu, poredjaju nas u hodnik i jedno po jedno ulazi u sobu i daje izjavu.
Dodjem i ja na red...sednem...dam podatke...njih trojica me gledaju...osecam se kao da su me priveli gestapovci...
-Gde je Goran?
-Ne znam.
-Kako mu se zove devojka?
-Ne znam.
-Sta ti je ona?
-Najbolja drugarica.( )
-Gde zivi?
-Ne znam.
-Ne znas gde ti zivi najbolja drugarica? Mala pocni da pevas inace ces ostati ovde celu noc.
-Da pevam?
-Pocni da pricas.
-E, ja stvarno nista ne znam, a i da znam nema sanse da bih vam rekla, pa makar me zatvorili ovde i mesec dana. Kazem nesto, otkucam, posle ovi moji kazu: Zorka pichka, ocinkarila nas. Nema sanse
Mislim
mrzi me da opisujem dogadjaj skroz.. samo cu reci da sam na -50 iz kuce izasla samo u cizmama i kaputu.. ispod nije bilo nista kao da ga obradujem.. i ja kuc-kuc na vrata, smestim se u neku pozu tako da mi noge izgledaju jebozovno dobro a grudi na izvol'te.. ispalo bi sve to jako dobro cini me, da mi vrata nije otvorial njegova keva a kao, njegovi su negde otputovali, ni ne secam gde vise..
otrcala sam niz stepenice, sve sam lupala nogama u dupe od sramote..
Krek, krek.. Ne gudra
bio sam u semi sa majkinom najboljom drugaricom samo 2 dana ali za nezaboraw
Sa drugaricom sam komsiji gurala u auspuh banane
legli nas 5-orica na sred asfalta i izigrawali ludake..ludacko ponasanje do daske jao kad se sjetim...neki nas gledali kao da smo stawrno prsli,neki se drzali za stomak od smijeha..haha..wjerujes da ne znam sta bi swe mogao da izdwojim,jer toliko ludila je bilo
...upravo sam pročitao pravilnik vojvodina cafea....
joj samo kad se setim - leto 2001 godine mi na odmoru na Bracu. "Udavila" sam prijatelje, muza, sestru da se vozamo na one "banane" koje vuce camac, pa letiiiis i obrne vas u vodu... i aj oni popustili, pa krenuli mi...
joj ljudi kako sam pozalila ne mogu vam opisati....
iz pocetka sve super, polako vozi, mi nosimo pojaseve...ali kad je stigao nekih stotinu metara od plaze, pa kad je zapicio s camcem, a ono bilo neko vetrovito vreme, pa talasi....skace li skace banana ko podivljani konj....
a ja zinula pa urlam....i nisam prestala do kraja...
na kraju sedeli su neki mladi par, nepoznati ljudi...oni vicu
- brze bre brze
a ja
- ma kako bre brze, polako, polako
bruka nevidjena...
ne samo da me grlo bolelo od vode koje sam se nagutala, nego i misci na rukama i nogama sledecih nekoliko dana, jer sam bila svo vreme u grcu....
Trenutno mi pada na pamet jedno gostovanje u Paraćinu. Zima, hotelske sobe toliko hladne da je posteljina bila ukočena, pa kad je dodirneš, ona se slomi.
Okrećemo se mi tako, ne da nam se da spavamo obučeni, pa se organizujemo i krenemo u potragu za nekom toplijom atmosferom. Iz velike hotelske sale su drmali neki narodnjaci. Pitamo konobara o čemu se radi, kaže zatvorena lovačka zabava. Znači, nismo se ni dogovarali, svi smo zapucali tamo. S vrata smo počeli da se veselimo, da ih pozdravljamo, rukujemo se sa svima, pa se onda svi uhvatili u kolo sa sve perjanim jaknama i kaputima na sebi. Lovci su se malo zgledali, ali valjda je svima bilo neprijatno da nas pitaju ko smo. Pevao je Boban (Zdravković, valjda) i onaj glumac iz serije, onaj s kučetom, što je jedno vreme bio aktuelan, sad ne znam kako se zove. Na kraju smo i večerali i napili se, oteli mikrofon Bobanu, pošto ni jednu pesmu nismo znali. Napravili smo dernek kakav definitivno niko nije očekivao, ali je sigurno i nama, a i lovcima bilo super.
Vrag odneo šnalu...
Mislim da se ništa ne može mjeriti sa onim što sam kao tinejđerka napravila..
Sviđao mi se jedan dečko sa karatea. Viđala sam ga samo po natjecanjima ali nisam mogla oka skinuti sa njega. I ja, kakve šiparice male inače jesu u tim godinama, saznala njegovo ime i prezime, doznala adresu i broj telefona (tada mobiteli nisu postojali). Zajedno sa najboljom frendicom sam ga nazvala i pozvala na klizanje. Prvi put me je odbio jer je kao bolestan. Ali ja nisam posustala i nazvala sam nakon desetak dana Nagovorila ga da dođe u Dokm športova na klizanje samnom i sa mojom frendicom.
Moram li pričati kakav je to promašaj bio? Em što nije znao klizati i smijali su mu se svi klinci (jap primjetila sam), em nismo se 'zbližili' kako sam ja možda htjela.
Na sljedećim natjecanjima sam ga izbjegavala u širokom luku dok napokon nisam odrasla i fino mu prišla i ispričala sam mu se za to.
Ah, takva sam ja
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Najluđe sam već naveo, ali ima toga...
Još mi pade na pamet sada da sam uradio karikaturu profesora informatike u prvom srednje, odštampao na 32 majice i završio s dvojkom iz vladanja. Još uvek sam ponosan na to.
"All I got is a red guitar, three chords, and the truth."
Najludje i najgluplje
Davno bese, bila sam 7-8 razred osnovne skole, ne secam se tacno, i pricali nesto o smrti i samoubistvima i ja odvalim kako bih smela da se ubijem mislim.. koja recenica i drustvo krenulo da me jebe: "Aha, kako da ne, cava si, nema sanse, koji ti je, ni ne pokusavaj, nemas muda.." i tako slicno tome.. mislim, pa necete vi meni.. izvadim ogledalce iz futrole, koje sam razbila (tek sam posle skontala da je to 7 godina nesrece) i nadnesem ostricu nad levu ruku i presecem. Sunce ti poljubim, sto je to bolelo. A tek sto je krv tekla.. nije bilo strasno, odmah su me odveli kod skolske zubarke, koja je konstatovala da je rana samo povrsinska, nisam prerezala vene, i bas gledam ruku, nema oziljka, samo neka gombica na mestu gde je bilo prerezano. Posle toga.. psiholozi, psihijatri, razgovori.. Ne moz' ljudima objasniti da je sve to bila samo zbog obrnute psihologije
Krek, krek.. Ne gudra