Nije baš tema formulisana kao ovde, ali ipak je interesantno. Novi pogledi na 'vojvodjansko pitanje'?!
Prekopirao sam iz Gradjanskog lista za 15. avgust.
'' NOVI SAD Uz skoru raspravu o statutu Autonomne Pokrajine Vojvodine, "na stolu" će biti i predlog osnovnog akta koji će sačiniti Srpska radikalna stranka. Prema saznanjima našeg lista, najveći deo posla u pisanju predloga trebalo bi da obavi prof. dr Milijan Popović, što on u izjavi za GL nije potvrdio, ali ni demantovao.
Ne bih o tome, ali mogu da vam potvrdim da je statut u pripremi i da bi uskoro trebalo da bude završen. Statut radikala biće moderan, po ugledu na autonomije u Italiji, Španiji i Irskoj, i, naravno, biće u skladu s Ustavom Srbije. Vojvodina mora imati vlastita ovlašćenja, kao što imaju autonomije svugde u svetu. Ne ovlašćenja za talasanje u umivaoniku, nego sva ovlašćenja kojima se izražava specifičnost ove regije, ali kojima se ne narušava državnost Srbije rekao je Popović, profesor teorije države i prava u penziji, koji uskoro treba da dobije i titulu emeritus u Republici Srpskoj.
Šta tačno znači vaša primedba da Vojvodina mora imati ovlašćenja kao što imaju autonomije svugde u svetu?
Ima mnogo stvari koje ne funkcionišu na liniji Beograd Novi Sad, i Beograd opštine širom Srbije, pa to treba ispraviti. Mi radikali, iako nas bije drugačiji glas, jesmo za dalekosežnu decentralizaciju, kako bi se vlast što više približila građanima. Vojvodina treba da ima autonomiju koja nije na nivou ovlašćenja lokalnih samouprava, ali nije ni na nivou ovlašćenja federalne jedinice. To znači da bi veći broj ovlašćenja trebalo s republike preneti na autonomnu pokrajinu i lokalne samouprave, ali to treba ojačati i finansijski, jer ako nema dovoljno novca, onda ni autonomija a ni lokalna samouprava ne može da funkcioniše. U Evropi ima 44 autonomije, od kojih samo Azurna ostrva, Madera i Vojvodina nemaju zakonodavnu vlast. Vojvodina ju je imala 1974. godine, pa joj je oduzeta, jer je zakonodavna vlast u Vojvodini bila zloupotrebljavana time što je pokrajina donosila paralelne zakone sa Srbijom. To nam ne treba. Međutim, Vojvodina bi mogla da ima i zakonodavnu vlast u onim delovima koji se odnose na specifičnosti pokrajine. Uostalom, i donošenje odluke u materijalnom smislu spada u zakonodavnu delatnost.
Koja bi ovlašćenja, po vašem mišljenju, trebalo preneti s republike na pokrajinu?
Ne bi bilo zgodno da licitiram, jer toga zaista ima mnogo. Međutim, smatram da sve ono čime se izražava autonomna pokrajina kao regija u nacionalnom, jezičkom, kulturološkom, ekonomskom i drugom smislu, i što ne narušava državnost Republike Srbije, valjda bi bilo normalno preneti u nadležnost organa APV, odnosno Skupštine Vojvodine. A zna se šta se odnosi na državnost: međunarodni odnosi, spoljna politika, narodna odbrana, unutrašnja državna bezbednost, monetarna i fiskalna politika, uglavnom to. O svemu ostalom, po mom mišljenju, nije nužno da se odlučuje u Beogradu, jer je jasno kao dan da na terenu bolje možemo sagledati stvari nego što se to može u Beogradu. Naravno, pri tom treba da se racionalizuje i rad Skupštine Vojvodine, koja sad ima 120 poslanika. Mislimo da je to preteran broj poslanika i da je to veliko opterećenje za građane i budžet. Jer, ako cela Srbija sa sedam i po miliona stanovnika ima 250 poslanika, za Vojvodinu je dovoljno i sto poslanika. Takođe, treba da se racionalizuje i pokrajinska uprava, treba gotovo prepoloviti sekretarijate, jer je sadašnja administracija preglomazna i mogla bi da zadovolji i potrebe Vojvodine kada bi ona bila federalna jedinica ili država.
Kako će u vašem predlogu biti rešeno pitanje imovine Vojvodine?
U Ustavu Srbije, koji je donet 8. novembra 2006, bilo je navedeno da će biti usvojen i zakon u republici u pogledu imovine. On još nije donet. Smatram da bi trebalo da se odredi oblik javne svojine koja pripada Vojvodini i koja pripada jedinicama lokalne samouprave. Jer, kao što sam rekao, autonomija, kao ni lokalna samouprava, ne može da funkcioniše bez dovoljno novca, bez finansijske potpore i jasno određenog oblika javne imovine.
Najavljeno je da će SRS u svom predlogu inicirati i reformu izbornog sistema?
Mada postoji pokrajinska odluka o izbornom sistemu, osnove odluke su sadržane u statutu, pa bi neki članovi morali da se menjaju. Zalažemo se za uvođenje proporcionalnog izbornog sistema, kao što to postoji na republičkom i lokalnom nivou. Taj proporcionalni sistem je mnogo pravičniji nego sadašnji. Sad se polovina poslanika bira po proporcionalnom, a pola po većinskom sistemu. U drugi krug izbora ulaze kandidati s najviše glasova. Međutim, taj izborni sistem omogućava izvođenje raznih političkih nadmudrivanja. Primera radi, SRS je ušao u drugi krug izbora u 39 izbornih jedinica, i mada smo u 14 izbornih jedinica imali nadmoćnu većinu, posle izbora dobili smo svega četiri poslanika. Takvim izbornim sistemom nije bio oštećen samo SRS, nego i LSV i SVM.
Kontrola rada
U dokumentu SRS-a predviđene su još neke novine, poput kontrole rada organa autonomije. Smatramo da bi centralna vlast ipak trebalo da ima neku kontrolu nad radom autonomne jedinice i obratno, da niko ne zastrani. Naravno, za to je tu Ustavni sud, ali smatramo da bi trebalo da postoji i neki organ s velikim autoritetom koji bi vodio računa o tome da pokrajina ne prekorači granice ovlašćenja koje su određene Ustavom i statutom, ali isto tako da to ne uradi ni republika. ''