Citati naši omiljeni... - Strana 60
Strana 60 od 82 PrvaPrva ... 1050585960616270 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 886 do 900 od ukupno 1229
  1. #886

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama." (Danilo Kiš)

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  2. #887

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    čemu služi potok
    da teče
    da ide kroz selo
    da se most napravi
    da se vodenica melje
    da stanuje u njemu voda
    da se ribice preskakuju
    da se svi skidaju u gaće
    da se žabe skupljaju i da pevaju
    da se kupaju žene i da ih ne vide
    da pljuneš i da odnese voda za morav

    olovka piše srcem

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #888

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Citat tetkaD kaže: Pogledaj poruku
    čemu služi potok
    da teče
    da ide kroz selo
    da se most napravi
    da se vodenica melje
    da stanuje u njemu voda
    da se ribice preskakuju
    da se svi skidaju u gaće
    da se žabe skupljaju i da pevaju
    da se kupaju žene i da ih ne vide
    da pljuneš i da odnese voda za morav

    olovka piše srcem
    Riblje ulje - To svi pricaju da ima korisnost, a niko nece da ga pije, i svi ga daju meni, kao da sam ja neko.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #889

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "U umetnosti nema razmene energije. Ono što važi za žive ćelije ne važi za kvante. Iako signalista nije naučnik, on bolje zna šta je nauka. Nema transfera energije iz pesme u pesmu. U svim pesmama je ista energija. Nema pretvaranja energije u materiju. Ono što se nama priviđa može se analizirati do beskraja utoliko se mora stati s percipiranjem struktura i podstruktura i obratiti se kvantu: pogledajmo samo u koliki se glib uvalila današnja društvena teorija do u beskraj izreflektovana i nesposobna da izađe iz sobe s ogledalima.
    Jeste: slomite ogledalo!"

    ...

    "Zakon pijenja je kao i zakon ljubavi: bilo kada, bilo gde, bilo kako. Ali kao u ljubavi i u piću su važne sve okolnosti. Po prirodi vina treba odabrati godišnje doba i deo dana. Postoji vino za lenčarenje, zavodljivo vino, pripovedajuće vino, tragično vino. Najveća bezosećajnost je, naprimer, na veselom porodičnom ručku piti dramatično vino. Isto takva neukusnost je na službenom venčanju piti razuzdano vino. Kada si sam i nalaziš se napolju, uvek potraži pravu perspektivu. Vino voli visinu i dobar pogled, voli gledati odozgo. Kad si u sobi uvek prvo pripremi sto i postavi stolnjak."

    ...

    "Kada sve propadne, ostaće Bog i vino."


    Bela Hamvaš, Filozofija vina
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #890

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Pismo salajaćkog* paora sinu Joci u vojsku (austrougarsku) (*Salajka - jedan od najstarijih krajeva u Novom Sadu)

    Dragi sine Joco!


    Oma ti javljam da smo svi dobro, a bilo nas je i marodni. Strovalijo nas je nazeb, pa nas jos drzi balaban. Al mi se ne damo! Deda Paja umalo da nije cundukurcno. čak ga je popa prićestio, u zlu ne trebalo. Još malo kašljuca al ce ga proći jerbo svak dan troši po fraklic-dva, kako uvati da mi ne vidimo. A baba Nasta, naočin, guši se u magarećem kašlju, sto ce reći, božem prosti, da je podetinjila. Mater ti je naveka, ko što znaš, na svoju ruku. Lajava ko kera, pa trlajiše ko navijena. Tu mi sedi na glavi saš njeni divani. Vole da olajava komšiluk pa je zapravo ne voledu ni ovi prid kućom a ni oni za kućom. Braca, ko Braca. Momak, pa može štogod naumi. Onomadne ošo u bircuz kod Salaški i prokardo ćuše, sto smo ga kupili jesenaske na vašaru u Zablju. E, sad kad dodje prolece, pa nek vidi s kim ce prezati. Našu Olgu sa mnom sigurno neće! Ja digo ruke od svega. Sada nemamo posla, izležavamo se po krevecu po ceo dan i zdravo volemo da čitamo Kalendar jerbo u njemu ima svega i svačega napisato. Sneg debo pa se ne vidi ništa s one strane sokaka. A i bolje je, bar ne moram da gledam onog Peru švandravog što nam je priklane sas salcgasom potrovo pola čopora ovaca, kad su ušle u štetu u njev kupus. Sud sa šnjim još nije gotov. Otežedu i sudija i Perin fiškal, kurveća posla.
    Ko kanda ce naderati Pera i platiti sve troškove. Tako mi bar furt divani moj fiškal. Daj bože. Ako se to strefi, oma cu ti poslati koju forintu da imaš na trošak, al da nejdeš ni za živu glavu u kupleraj jerbo ćes od ti Mariški i Juliški fasovati šangir i frenjang, a treba ti se ženiti kad se vratiš iz soldata. Devojaka ode u Salajki i Podbari ima ko pleve, i sve su lepe i naočite i imadu bome dobar štel. Kad se oprave i kad krenu u kolo, sve se bećidu ko ždrebice, božem prosti! Onu tvoju štrapadjozu, mislim na Milku, sto si mi pričo pre neg sto si narukovo, sada šnjom gacari neki dotični iz Pizšdrićeve fajte. A ti Pizšdrićevi su zdravo muškarasti. Valda si me razumo.
    Ležimo ti ja i mater ti tako noćaske, pa divan okrenuli o toj Milki, pa se čudimo otkuda da ta ista Milka vole mužki svet kad je zdravo muškobanjasta. čak joj rastu i nausnice a i divani ko gospodin popa sas debelim glasom. Ko da se, božem prosti, poderala. Imo bi ja tebi pune taljige da nadivanim al me je vec zabolela ruka od plajvaza! A materi ti zdravo besna i tera uštruc ko begečka nana pa neće, ni da je ubiješ, da uzme plajvaz u šake. Svi te pozdravljamo i šaljemo ti u koverti dve forinte da imaš na trošak kad budes išo u varoš da popiješ bar tri čista i cetir brez sode, pa nek te Bog vidi!
    Al da se ne oždrkeljaš i da te, nedo Bog, strpadu u buvaru ko kakvog skota i drotoša. Piši nam oma. Evo sada svi plaćedu a i meni nije svejedno. Joco, valda nisi smetno s uma nas atres. Piši. Sine, evo ti sad svi šaljemo poljupce. Onaj što je najdeblji i crven, nije zaoto crven što ti je mati namazala usta sas karminom, vec zaoto sto je otoićke jela sosa a nije obrisala usta.


    (iz knjige B. Jovanovica "Salajka koje (vise) nema"; Tiski cvet, Novi Sad, 2008)
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #891

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Sve za narod, ništa zajedno s narodom. M.Pavić

    Istinito, tužno... (Tužno je što je istinito i tužno je samo po sebi.. Naravno, to je moje mišljenje. Nekome je smešno. Nekome je okrutno banalno.)
    Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]

  7. #892

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    NIJE VAŽNO...




    Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno. Voli ga!

    Ako činiš dobro, pripisaće to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno. Čini dobro!

    Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno. Ostvaruj svoje ciljeve!

    Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno. Nije važno. Čini dobro!

    Poštenje i Iskrenost učiniće te ranjivim. Nije važno. Budi Pošten i Iskren!

    Ono što si stvarao godinama, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno. Stvaraj!

    Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno. Pomaži im!

    Daješ svijetu najbolje od sebe, a on ti uzvraća udarcima. Nije važno. Daj najbolje od sebe!

    __________________

    Zapis sa zida Dječijeg doma u Shishu Bahvani, koji je osnovala Majka Tereza.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  8. #893

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Mozda bih trebao da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mrznju, drugo za ljubav. Ovo sto imam, sad zna za tugu."

    Mesa Selimovic -Dervis i smrt

    Meša Selimović: Tvrđava

    Kakav besmisao. Šta smo mi dobili, a šta su oni izgubili? I nas i njih okružavao je jedan pobjednik, potpuni mir prastare zemlje, ravnodušne prema ljudskom jadu... Ne znam kako sam te noći uspio da preživim stravu, u meni i oko mene, i najdublju tugu poraza, poslije pobjede, nejasan sm sebi. U mraku, u magli, u kricima i zvižducima, u očajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj noći nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, već od nečega od mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko.


    ...osvajalo je nešto što im nije bilo potrebno, i borilo se za carevinu, ne misleći da se ne tiče ni njih carevina ni oni carevine, što su saznala njihova djeca, za kojom niko ni glavu nije okrenuo, poslije. Dugo me mučila nekorisna misao, kako je glupo i nepravedno što su izginuli toliki dobri ljudi, za neku maštariju kojoj ni imena ne znaš.

    Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.

    ... ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

    Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

    Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.

    Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu. Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Utjeha je samo što će oni koji budu posle nas živjeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.

    Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svoga oblika, prilagođava se sudu u koji ga naspu. Ništa mu nije gadno ako mu je korisno...

    ... svako ima svoju istinu i to je baš dobro, samo ne znam zašto se zove istinom, jer bi istina morala biti jedna, pa bismo pomrli od dosade, a najbolje je kad je tuđa istina neistina, zabavnije se živi.

    Svijetom bi trebalo da vladaju ljudi koji znaju da uživaju, u svemu. Svima bi bilo dobro

    Nije pravo da pošteni ljudi ostaju pod sumnjom zato što su drugi rđavi.

    Kako su me to ubili? Nisam ranjen, nisam zaklan, nisam mrtav, ali me nema. Zaboga, ljudi, zar me ne vidite? — kažem. Zar me ne čujete? — kažem... Ja sam živ, ja hodam, ja znam šta tražim, ne pristajem da me nema. Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga? Ali zašto su napravili avet od mene, zašto mi oduzimaju mogućnost da se borim?

    Jedno je znati šta je pametno, a sasvim drugo i učiniti to što je pametno.

    Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?

    — Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.

    — Onda, da ćutimo!

    — Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu. Misliš da je lako ovima što upravljaju državom?


    Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.

    A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

    Kad bi sve ljude strpali u zatvor, ne bi bilo zločina. Ali ni života.

    Je li ljudima od vlasti potreban krivac, pa izaberu koga bilo, da bi opravdali svoje postojanje, i svoju surovost? Nije važno šta neko učini, već šta oni kazu da je učinio.

    Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izlječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć... Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

    Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko će to drugo zlo iskorijeniti?

    Ali neko mora povesti narod, osloboditi ga straha, pripremiti ga na žrtve, da bi ga doveo do pobjede... U tom slučaju, vođe bi stekle ugled i zasluge. I šta bi se desilo? Počeli bi da žive od tih zasluga, svakog dana bi postajale sve veće, njihov ugled bi se pretvorio u moć. Tako bismo, umjesto stare vlasti, dobili novu, možda i goru. To je istorija vlasti od pamtivijeka. Sve se ponavlja, od oduševljenja do nasilja, od plemenitosti do tiranije...

    Stari Rimljani su svoje heroje slali u izgnanstvo, i tako ih čuvali za besmrtnost.

    Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute

    Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

    Rat je najveća prljavština ljudska i najstrašniji zločin.

    Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

    Ništa značajno se ne može učiniti javno. Javno se laže, javno se govore velike riječi, javno se pokazuje spoljni izgled, javno se vrši nasilje. Važne stvari, dobre ili rđave, čine se tajno, one se pripremaju dok mi slabašni spavamo...

    A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

    Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati.

    "
    Covjek ide od cilja do cilja i, bez obzira ostvario ih ili ne, dolazi do onog konacnog, iza koga zjapi – nista. Za ljude visokih umnih potencijala opasno je tragati za smislom zivota. To traganje moze ih odvesti u ludilo ili samoubojstvo. Daleko sam i od jednog i od drugog, samo osjecam da je moj brod otisao, da cu se ukrcati u neki drugi koji mi bude sudjen i kao slijepi putnik krenuti ne znajuci kamo vodi. Ne vjerujem da cu nesto otkriti neotkriveno. Prosto, ja sam covjek koji je za svoje godine isuvise vidio, isuvise cuo, isuvise zna, a ostao sam u tunelu vlastite izgubljenosti i suvisnosti. Podsjetnik sam koga treba uklonuti da nikog vise ne podsjeca, budilnik koga treba zaustaviti da nikom vise ne zazvoni."

    -Nura Bazdulj Hubijar

    ...riječi su isto kao i gomila ljudi
    nije nužno znati za sve
    odaberi za sebe samo one prave...

    Vidio sam smrt moćnog čovjeka,ubila ga tuga,vidio sam ljudsku mržnju,a mislio sam samo na jedno:da li mu je posljednja misao bila osveta ili ljubav?Odlučio sam se za ljubav.Manje je istinito,ali je plemenitije.Tako sve ima više smisla.I smrt.I život

    Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostace samo suze."

    Mesa Selimovic
    Poruku je izmenio maksimilijan, 18.04.2010 u 00:04 Razlog: dodat jos jedan citat....nek vas ne mrzi da procitate necete se pokajati

  9. #894

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Granice

    Ima jedan verlenov stih kojeg se neću setiti,
    ima jedna obližnja ulica zabranjena mojim koracima,
    ima jedno ogledalo koje me je poslednji put videlo,
    ima jedna vrata koja sam zatvorio do kraja sveta.
    Među knjigama moje biblioteke (gledam ih)
    ima jedna koju nikada neću otvoriti.
    Ovog leta ću napuniti pedeset godina;
    smrt me nagriza, bez prestanka.

    Horhe Luis Borhes

  10. #895

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Dođe vreme kad se čovek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvesno, sam sebi kopao. Napred ne može, natrag nema kud. Reči nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne seća se pravo ni svoga imena.
    Tada vidi čovek da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savesti.

    Иво Андрић
    Живима по заслузи, мртвима по обичају

  11. #896

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    NESTAO ZAUVEK
    Kad si u rovu, kad se nalaziš licem u lice sa smrću - tada sigurno znaš da nema Boga. Zato se boriš da preživiš, da udahneš još jednom. Zato prizivaš sva moguć bića, jer ne želiš da umreš. Zato što u dubini duše znaš da je smrt završni potez. Nema onog sveta. Nema raja. Nema boga. Samo ništavilo.
    Harlan Coben
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  12. #897

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Karlos Fuentes

    "I dalje verujem da Sunce izlazi svakog dana i da svako novo Sunce najavljuje novi dan; dan koji je juče bio budućnost. I dalje verujem da će današnji dan, u trenutku zatvaranja jedne stranice vremena, obećati sutra - ranije nepredvidivo, kasnije neponovljivo."
    neunistiva zlojebaba!

  13. #898

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Veliki mir caruje u srcu onoga koji i pohvalu i osudu,podjednako ravnodušno prima."

    Toma Kempijski

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #899

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    У књижевност сам ушао сам, сам у њој живим, и сам ћу из ње изаћи кад дође час,
    Ovo su reči M.Pavića date u jednom intervjuu,a koje često pročitam,moglo bi se porediti i sa životom,šta mislite..

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  15. #900

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Jeste li ikada poželeli da jedanput dodje još jedanput, jeste li ikada rekli - Svidjaš mi se srećo! Protrči trenute!
    Onda ste poželeli sve još jedanput! Sve iznova, sve večno, sve u vezi jedno s drugim, udenuto i zaljubljeno jedno u drugo. Tako ste, eto, vi videli svet. Vi večiti, vi i jadu kažete: "Prodji sad, ali dodji opet!"
    Jer radost kaže - večno traj!"

    Fridrih Nice
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

Strana 60 od 82 PrvaPrva ... 1050585960616270 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •