Vjeruju vo jedinu
i vo jed,
i vo inu
ravnicu - mater moju i zapljuvanu i svetu,
tu Vojvodinu u soli,
u hlebu
i ne veruj joj, veru joj njenu,
i krv joj smotsku i prokletu.
I slepački joj se molim dok mi na usni škrguće i miriše
rdja i rže blagoslovena kao pričest
i zrno aprilske kiše,
i dok me kolje pod grlom njen dah
ljut kao vila
pa teme i čelo skropi beli cvet bagremova
i dok se rvem sa žitom
dok zvezde po meni mile
a ona rominja i tinja
i survava se s krova
sva toržestvena i roždestvena od lepote
i rugla
i kao srca mokra i kao srca okrugla.
Jao, ravnico, zloslutnico
zlatna sačmo u sisi
Jao, svevišnja moja iz birtije i crkve!
Ti dušo što isplažena
i bosonoga visiš
i pozlaćena
i plaćena
i detinjasta
i lukava...
A tako sasvim sveta,
i zlikovačka
i lomna
I kao nebo niska i kao nebo ogromna.
Volim je od stala do neba
I od blata do pšenice
Toplu od ciganskih gudala
i od blagdanskih očenaša.
Muču steoni vinogradi
Peni se jesen u kacama
Rđaju po bespućima vetrovi
sa kutnjacima masnim od slanine
. . . . . . . . . . . . . . . . .
Jao ravnico
Jao krtico
jao bezglava tico
Jao sve moje nesito i ponosito i napito
moja žetvo i žito
moja kletvo i tugo
I jao Vojvodino - gladna godino
I Vojvodino - dugo!
Širok Dunav
Široke Pustare
Široko garavo oko
Jao ravnico...
Nazdravlje diži čaše
Jao ravnico
moja žetvo i žito
I jao Vojvodino - gladna godino
I Vojvodino - dugo!
Širok Dunav
Široke Pustar.
Nazdravlje diži čaše
Razbij astale šakom
Zapevaj preko njiva neka zabride kosti...
pevaj pijano rački,
madđarski
totski
vlaški
rusinski
crnogorski
bunjevački i lički preko dalekih njiva
Od seljačke sam lepote
radosti
psovki
i znoja
Razdrljaj prsluk i gutaj!
Ja ovu zdravicu plaćam
iz poeme"VOJVODINA" pesnika Miroslava Antića
Reče mi jedan čo'ek
... da ih Čanak voli - kao molitvu !
____