Skontala sam po čemu sam tipično žensko, to mi je teži dio.
Elem, pakujući poklon maloprije, skontala sam koliko uživam u onim ukrasnim papirima, u mašnicama...kako mi se osmijeh na licu pojavi kada sređujem mašnu pa joj one krakove razvučem makazama a oni se ukovrdžaju...ijaoooooo...pa zalijepi tamo-ovamo...makes me happy.
Kao i svako tipično žensko, valjda ja gledam kad otvaram poklone a papir je lijep da ga ne poderem, uredno poskidam selotejp, složim sa ostalim...mašnice u jednu kesu, papir u drugu...i gledam kad god mi se ukaže prilika da kupim novi papir, danas je to bar jeftino i pristupačno. Ali nema veće sreće nego kada sam pakuješ nekome poklon.
I prikladna papirna kesa sa srculencima nije na odmet. To je iz druge ladice.