Detinjstvo pamtim po... - Strana 10
Strana 10 od 13 PrvaPrva ... 89101112 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 136 do 150 od ukupno 188
  1. #136

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    TetkaD mi je dala sad dobar uvod za secanje na kolektivna stanovanja.
    Kod nas u dvoristu su stanovali redom jedni do drugih :Goranci,Srbi,Nemci,Madjari,,Makedonci,Albanci,Slo vaci,bilo je ukupno 14 porodica.Tako smo svi zajedno postovali jedni druge,ucili jedni od drugih i poneli ono sto krasi nas Nsadjane a to je nacionalna i verska tolerancija, zivot jednih sa drugima a ne jednih pored drugih.Ponosan sam na to.

  2. #137

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Citat zirne kaže: Pogledaj poruku
    TetkaD mi je dala sad dobar uvod za secanje na kolektivna stanovanja.
    Kod nas u dvoristu su stanovali redom jedni do drugih :Goranci,Srbi,Nemci,Madjari,,Makedonci,Albanci,Slo vaci,bilo je ukupno 14 porodica.Tako smo svi zajedno postovali jedni druge,ucili jedni od drugih i poneli ono sto krasi nas Nsadjane a to je nacionalna i verska tolerancija, zivot jednih sa drugima a ne jednih pored drugih.Ponosan sam na to.
    Drago mi je da se još neko pridružio opisujući ranija druženja kada smo svi mislim na mnogonacionalnu družinu živeli srećno kao jedna porodica,.Pisala sam ja već o tome prilično opširno al sad da me ubiješ neznam gde.Moraću pregledati moje postove pa ću ti poslati pp.
    I još nešto nismo ni znali ko je Mađar,ko Nemac,Slovenac,Hrvat,Slovak.Tako sam naučila i moju decu i vrlo sam ponosna na njih što su zadržali i sada kada su odrasli i imaju svoju decu,lep odnos sa drugarima druge vere.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #138

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Први пут на мору

    Нисам још кренуо у школу
    Тог лета мама нас је водила код њене родбине у Ријеку.
    Сестре вичу спремајте се водимо вас на плажу.
    Плажа је Градска у самом центру Ријеке одмах ту где се река Рјечина
    улива у море.Плажа је била сва од бетона а људи су се сунчали на некаквим трибинама.Море ми се чинило као нешто плаво а бескрајно велико.Кроз воду можеш гледати и видети дно вау.Моја очекивања нису била да ћу се купати на бетонској плажи и сунчати на бетонским трибинама и стално сам запиткивао зашто немају плажу као ми од песка .После сам сазнао да је то једино место у граду где се можеш купати.Постојале су још две уређене градске плаже на Кантриди и на Пећинама.,али су биле јако далеко од наше куће.У Ријеци сам провео и један добар део младости.Задњих 20 и кусур година нисам био у Ријеци не знам ни постојили та градска плажа.















  4. #139

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Detinjstvo pamtim po terencetu........osam zgrada, dva reda po cetiri zgrade....u svakoj zgradi po cetiri stana i mnogo dece......to nase terence je bilo iznad gornjeg reda, (kako smo ga mi deca tada zvali)......nas mali raj, tu smo pravili kolibu, igrali se klisa, fudbal.....tu smo prepricavali dogadjaje iz skole, prve simpatije, tu su pali i prvi poljupci......zgrade su i dalje tu, terenceta odavno vise nema, u zgradama neki novi ljudi, druga deca, drugo vreme.....

  5. #140

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Pogledam prema Avali- pšenica, prema Fruškoj Gori- pšenica, more pšenice, a ja u sredini, u prašini.

  6. #141

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    prvi maj
    veeeliki praznik koji smo svake godine
    proslavljali u zavicaju moga tate
    pripreme pocinju danima unapred uz mamino neizbezno hukanje i uzdisanje
    nesto nije bas volela te izlete do svekrvinog gnezda
    ali ga je stoicki podnosila
    konacno,spakovani sedimo u kolima i cekamo mamu
    da izvrsi poslednje provere .
    sruja ..sve ugaseno
    sporet...iskljucen
    voda... zavrnuta
    kljuc okrenut bezbroj puta i kvaka proverena
    tata nervozno trubi
    mama se strcava sa drugog sprata i do Bgd pokusava da povrati dah
    taman kad dodje sebi
    pocinje vratolomna voznja po prestonici
    svi smo u grcu
    mama se drzi za rukohvat i ne progovara
    ugasen radio ,da tatu ne dekoncentrise
    kao u boj da je krenuo ,cak i ratnicke poklike ispusta
    ja blenem u onaj mravinjak od ljudi ,kao i svako dete iz provincije .
    konacno ,izlazimo iz gungule
    u koju smo svakako upali ,iako smo pre petlova krenuli
    uz tatino neizbezno zvocanje
    da cemo sledeci put krenuti jos ranije .
    pa kud ces ranije ,nego pre svitanja.
    sad vec moze da se spava ,
    pa se nekako uglavim u prepunom autu da malo sklopim oci
    i ohanem pre susreta sa milom nam i dragom familijom
    s' one strane Dunava.
    poslednej sto vidim ,pre nego utonem u san,
    su prasici ,koji se vrte pored puta
    i znam da vise nisam u zavicaju.
    i vec mi nedostaje.

  7. #142

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Ne želim da pamtim svoje. Donosi samo bol i tugu.
    Calradian Empire

  8. #143

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    nepripadanju grupi
    citanju,uvek i na svakom mestu
    kish-lorenu s kobasicama,koji je majka pravila subotom za veceru
    odlazenju u krevet u 8
    bezanju iz muzicke skole
    nelagodnosti koju sam osecala medju vrsnjacima
    uzasavanju na svaku pomisao o sportu
    dnevnicima koje sam pisala izmisljenim znacima
    neuspelim pokusajima pisanja poezije
    sramnom trcanju na 100 m u trajanju od 19 sekundi
    kajmaku namazanom na vruc hleb s maslacem
    apsolutnom preobrazaju kad sam bivala leti kod nane
    boljem snalazenju s pisanom nego usmenom reci
    nogama upropascenim od komaraca,pa dokrajcenim padovima
    svakodnevnim tucama s bratom
    sucesnistvu koje je ipak vladalo medju nama
    Ploviti se mora i bez broda ..

  9. #144

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    po staroj kuci iz koje smo svi otisli
    po selu koje je kao i Farkazdin zivelo u dva agregatna stanja (blato i prasina)
    po chaletovom dlanu dok me drzi za ruku kad idemo negde
    po ogromnom osecaju sigurnosti i spokoja koji navire iz tog dlana
    po averelu daltonu
    po glasu sa VHS-a
    po dzejms stjuartu
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #145

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    eh,da
    zaboravih
    jedno od najvaznijih obelezja mog detinjstva je sir

    prevreo,pomalo kiselkast,isecen na male,jednake kocke....

    nekad takav nadjem na Kalenicu
    meni je to vrednije od najskupljeg francuskog koji ide u kompletu s vinom i belim grozdjem i ostalim pizdarijama....

    sutra saljem majku,tamo ,u nas kraj,da kupi jedno 10 kila...
    ima da placem kad ga vidim...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #146

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    ...po veronauci. Moja muka i patnja, jer je bila na madjarskom jeziku, i trebala je upravo da ima i tu ulogu (pored one 'uzvisene') da ga malo poboljsam. Baka i deka su insistirali da se porodicna tradicija konfirmacije (pricest) ne prekine zbog jezicke barijere....pa me lepo upisashe. Blago receno - bila sam crna ovca! Drugare sam znala iz skole ali sam bila jedina iz srpskog odeljenja...i pricala sam chudno Veroucitelj je imao obzira prema meni i nikad me nije propitivao (ustasca otvarala nisam)..i nemam pojma sta mi je trebalo da se jednom qrchim da umem da spikam, ali avaj: kako mu je pala olovka sa stola, ja odvalim: 'ELeset a ceruzo' (umesto LEeset, te ispade da mu se olovka saplela ) ...deca popadase od smeha, a ja do pricesti vise nisam progovorila. Lm, do sestog razreda sam sve lepo nabubala...i osvetlala familiji obraz

  12. #147

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Deo Rotkvarije u kojem sam odrastao ,nije imao vode u kućama,ni kanalizaciju.
    Vodu smo donosili sa obližnjih arterskih bunara,ili se tata pretplaćivao da može vodu donositi iz privatnih kuća sa bunara.
    Mi smo bili abonenti u jednoj maloj obližnjoj ulici tu odma kod vatrogasnog doma.
    Mogli smo vodu donositi i iz Ajnšajnove kuće koja je bila u Kisačkoj ulici(ima slika od Nenada ovde na forumu).
    Igramo se na ulici a nečija mati vikne deco po vodu,mi svi trčimo po kofe,kante,balone da i mi donesemo vode da bi smo mogli dalje zajedno nastaviti sa igrom.
    Drugarstvo šta češ..........

  13. #148

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    ... po tome şto sam joş kao dete bio mali a od roditelja imao samo majku i oca
    Ko je za jednu voznjicu

  14. #149

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Nije baš detinjstvo ,ali je rana mladost.
    Krajem 60'tih--početkom70'tih
    Šetamo se predveče najlepšim šetalištem u to vreme u N.Sadu
    koje je bilo na Keju Moše Pijade(današnji Kej Žrtava Racije)
    Odjednom preko Dunava sa sremske strane trešti muzika,poznata
    hit pesma tog vremena Whole Lotta Love od Led Zeppelina
    Radoznali smo šta se to događa,krenemo tragom muzike,peške za Ribnjak.Kad tamo ima se šta i videti jedan od najlepših i najmodernijih disco-klubova tog vremena koji je upravo otvoren,a nalazio se u prostorijama Ferijalnog saveza grada,i dobio ime Fer.
    Sećam se da je organizovan prevoz do tog disca,minibusevima,koji su kretali sa novosadske štrafte(korza)
    koje se nalazilo duž bulevara M.Tita(sad M.Pupina) i nazad iz ribnjaka.Karta za prevoz je ujedno bila i ulaznica u disco.
    Možete li zamisliti lepše mesto za pravi disco u gradu?

  15. #150

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Pored ostalog, i po šniranju cipela.

    U vreme kad sam ja polazio u školu deca su uobičajeno imala dva para obuće: za leto sandale od kaišića a duboke cipele za ostali deo godine.

    Duboke cipele nisu imale metalne ringlice oko rupica za šniranje, a pertle nisu imale onaj tvrdi početak.

    Sećam se sedanja na pragu, pljuvanja u prste da nakvašeni kraj pertle nekako zašiljim, uguram i provučem kroz rupicu.

Strana 10 od 13 PrvaPrva ... 89101112 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •