Teranje inata u ljubavi nekako nije moj stil, pogotovo jer se time ne postiže apsolutno ništa. Bar kod mene to nikada nije palilo, pa nisam ni pokušavala da na taj način isterujem (ne)pravdu. Što se mene lično tiče, onog momenta kad sam besna, s razlogom ili ne, ja uopšte nisam u stanju da razgovaram normalno i tada je najbolje skloniti se od mene. Čak i pokušaji da mi se ide uz dlaku znaju da se završe katastrofalno. Naučila sam o sebi to da, kada smo već došli u takvu svađu, sve što ću ja reći je :"OK, imamo problem i pričaćemo kad se smirim. Ako sada počne priča, opet ću da pobesnim, reći ću ti svašta, a najverovatnije bih te, uz sve to, zadavila". Nisam u stanju da ćutim i trpim nešto što bi kad tad puklo. To stavim do znanja odmah, čim problem nastane (posle se ni ja ne bih setila o čemu se radilo).
Uvek je na meni ta odluka kada će se pričati o problemu i kad me prođe taj napad vrlo sam razumna. Uspeh u mojoj vezi postoji jer je druga strana ta koja razume i sačeka taj momenat, i problem lako biva rešen. Da je u pitanju neki kao ja, ne bi se dugo zadržao pore mene