Za pravu, a možda i za krivu, kosu, polupravu i šta ti ja znam već kakvu ljubav više je nego nužno da žena bude nevina (pa makar bilo to i više puta), ali i da bude nevina pred sudovima (domaćim, ali i stranim, posebno pred onim u Hagu, kao i svim kasacionim, apelacionim, ustavnim, i ostalim sudovima uključujući i sudove, šerpe, lonce, korita itd. ŽENSKE časti.
Poželjno je da je do upoznavanja tog zaslužnog mačo tipa koji će je "pravo" voleti, jer je svoj ukus pinKirao na nekoj otmenoj televiziji i formirao na narodnim junačkim pesmama i grand paradi, kandidatkinja za takvu neslućenu sreću bude frigudna i da nikada nije videla "onu stvar" ni na sliKu, kao i da je provela nekoliko godina u manastiru (ili samostanu), ako ne kao kaluđerica ili časna sestra (švora), a ono bar kao iskušenica i to sa potvrdom da se nije kresala sa igumanijom i ostalim članicama dotičnog sestrinstva....
Sva sreća što planeta vrvi upravo od ovakvih žena, pa je izbor više nego težak, jer, kao se odlučiti, pitam ja vas, moliću lepo.
Dakle, PRAVA LJUBAV se ne može nikako dogoditi bez priručnika za razdevičavanje, može se zaključiti.