Izazov
E, dobro. Nije baš originalno, ali sam si to tražio:
u sledećih 48 sati će ti avatar biti slika nekog sunčanog dana (izaberi sam, sa sve drvećem i ptičicama), a potpis "Ja sam srećan što postojim".
Sad odo da spavam,prepustam tebi ko se javi za istinu ili izazov
pa to se zna - Samuraj
mislim, otkrili ste da je on moja forumska ljubav i sad nemam sta da krijem
Istina ili izazov?
Istina
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Moj najveći strah je da neću uspjeti u životu, da neću znati iskoristiti sve za šta sam se grčevito borila..da ljudi neće prepoznati moju upornost i sposobnost...i da će me to dotući. Ali možda najveći strah od svih strahova je...da će mi se nešto mami desiti, da će me sudbina opet lupiti po glavi...o tome kad i mislim samo, počne jeza da me hvata.
Istina ili izazov?
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Istina..
Nedelja i nije neki dan za izazove..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
I nije....onako lagana nedjelja..eh, da vidimo za japanČicu.
Pitanje će biti opširnije, i sa više podpitanja...te iste shvati kao jednu cjelinu, nemo' vrdaš sa odgovorom.
Misliš li da na forumu postoje ljudi koji te lažno "vole", koji ti žele dobro a ustvari te mrze, ili bolje rečeno, voljeli bi da nisi tu, a konstantno ti podilaze, smješkaju se s tobom, daju ti podršku...? Ako želiš možeš s nama i podijeliti imena tih persona ili možda jedne persone...ali nije pod moranje.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Evo ovako..
Vrlo zanimljivo pitanje, morala sam čak i da se zamislim nad njim i to iz prostog razloga što ja ovaj virtuelni svet ne doživljavam kao stvarni, te me kao takav i ne dodiruje nešto preterano..
Stvarni život mi je pun problema, a ovaj forum mi je na neki način beg od te surove stvarnosti i skoro jedina zabava koju sebi trenutno mogu da priuštim..
Da si me pitala za RL, odmah bih mogla ko iz topa da ti nabrojim bar pet osoba koje me lažno vole, ali to je uglavnom neka korist u pitanju..ovde ne vidim kakve bi bilo ko imao koristi od mene, te ne vidim ni razlog nekog lažnog, nazovi prijateljstva..
Meni kad je neko ovde simpatičan i interesantan, ja mu to na neki način i stavim do znanja, najčešće putem reputacija ili možda na zidiću..e sad, uglavnom mi svi odgovore ljubazno, a da li je to čista pristojnost sa njihove strane ili obostrana simpatija, nikada nisam ulazila u dublje razmišljanje o tome..
Desi mi se da osetim netrpeljivost sa nečije strane, ali je ona do sad uvek bila otvorena i iskrena i nije bila sakrivana iza lažnih osmeha i lažnih forumskih poljubaca..a kad krene netrpeljivost i lažni poljupci, ako ih je uopšte i bilo, automatski i prestaju..
E sad, ne kažem da toga nema, a i ako ima, nisam primetila do sada, verovatno jer sama ne umem lažno da volim..
Istina ili izazov?
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..