Predjela

U Evropi se predjela služe već vekovima. Njihovo poreklo nije tačno utvrđeno, ali je poznato da su Rimljani svoje gozbe počinjali grickajući celer, zelenu salatu i drugo povrće. Pretpostavlja se da je u antičkoj Grčkoj služenje predjela već bilo običaj. Kasnije su i ostali narodi Evrope prihvatili predjela, obogatili ih i još usavršili. Od savremenih naroda hladna predjela imaju tradiciju u Rusiji, od kojih su ih preuzeli Francuzi, a od njih ceo svet.



U Vojvodini se predjela pripremaju od raznih životnih namirnica: sireva, suhomesnatih proizvoda, jaja i naravno testa.

Jedan od najpoznatijih sireva je nadaleko čuveni mokrinski sir. Recept za pripremu ovog sira je strogo čuvana tajna, koju je svaka mokrinska domaćica dobila od svoje majke ili bake i ostavljala je u nasleđe svom potomstvu!

O mokrinskom siru zna se nadaleko čuvena priča Mike Antića kada je u kafani "Skadarlija" na Queens-u ugledao u jelovniku "Mokrinski sir". Kaža Mika : - Ukočio sam se. Kakav Mokrinski sir!? I to u sred Njujorka. Pozovem vlasnika kafane. On mi kaže: "Mi imamo ovde svoje ljude koji na stari, domaći način prave ono što su pravili u domovini. Ako se ovaj sir ne lista, možete mi ga nabiti na nos ili za vrat." Ali ja sam, kažem, iz Mokrina. Mene nećete prevariti. Ja sam taj sir jeo još od malih nogu. Probam sir: jeste! E pa moj Mokrinu, hvala ti za sir koji jede danas i drugi kontinent"

Pored ovog u Vojvodini se prave još i: švapski sir, somborski sir, sir u "kriškama", samokiš, pivnički sir, namazni sir "sirdik", bećarski sir...

Svojim pikantnim ukusom predjela otvaraju apetit i olakšavaju gostu čekanja koja slede.


Čuveno je predjelo "vojvođanska zakuska" koju pored sireva čine: gronik s belim lukom, kobasice (sremske, ratarske, slovačke), kulen, domaća džigernjača, krvavice, hurka, švargla, dimljena šunka, domaća slanina, topljena mast, čvarci, pašteta od čvaraka, pašteta od džigerice, pihtije i mnogi drugi.


Za pravljenje slovačkog kulena, nadaleko poznatog specijaliteta, koristi se najkvalitetnije svinjsko meso od buta, karea i plećke.

Posebno mesto među predjelima zauzimaju različite vrste pašteta: od guščije džigerice, od čvaraka, od fazana, riblja...

Pihtije su se služile i na carskim dvorovima i nekada pravile najčešće od svežih svinjskih kožurica, mada se koriste i svinjski papci i meso i obavezno beli luk. Radi ukrasa, ali i ukusa kada se pihtije stegnu na njih se može staviti naseckanog peršuna i crvene aleve paprike.
Ranije su topla predjela bila sastavni deo večere i služila se posle supe. Topla predjela se ipak mogu služiti za ručak, kad i hladna, ali u tom slučaju ona moraju biti iz kategorije "malih lakih predjela", kao što su paštete od lisnatog testa, štanglice, rolne, pituljice i slično. U Vojvodini se često kao topla predjela služe testa, ali se ona isto tako služe i kao glavna jela ili deserti.